ŽALBA NA RJEŠENJE 80 0 P 050285 13 P

Sudija Destanović je pokušao da me prevari i pomogne tuženima (Kovačević Novak i Stjepanović Danica) tako što je tražio od mene da radnje koje su mi nanijele štetu SAM okarakterišam kao službene iako to nisu bile…

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

ŽALBA NA RJEŠENJE OSNOVNOG SUDA

Prije obrazlaganja žalbe skrećem pažnju da sam još u dopuni tužbe ukazao na neke povrede odradaba parničnog postupka u šta se može uvjeriti drugostepeni sud poslije uvida u kompletan spis. Izneseni argumenti uopšte nisu uticali na postupajućeg sudiju u prvostepenom postupku, te je zbog ličnih interesa tužbu odbacio.
Naime u prvobitno donesenom rješenju za ispravku i dopunu od 11.11.2013. Osnovni sud iznosi stav da tužbom UOPŠTE ne mogu tražiti utvrđenje prava koje mi je već garantovano, te navodim kompletan treći pasus na drugoj strani iz tog rješenja, sa podebljanim relevantnim dijelom teksta:
“S tim u vezi, dekleratornom tužbom, tužitelj može tražiti utvrđenja postojanja, odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa, pa tako dekleratorna pravna zaštita ne stvara nove pravne odnose, niti preinačuje postojeće, već se njome samo konstatuje određeno postojeće pravno stanje, što znači da tužilac u svojoj tužbi ne može svojim tužbenim zahtjevom tražiti utvrđenje postojanja bilo kojeg pojedinačnog, kolektivnog ili dr. prava tužioca, koje mu je već garantovano Ustavom BiH i Ustavom RS, kao i svakom građaninu BiH, nego ovakvu vrstu sudske zaštite može tražiti za utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa povodom konkretnog spora.”
Poslije ovakvog obrazloženja bilo je jasno da postupajući sudija nema namjeru prihvatiti tužbu nego upravo suprotno da planira istu odbaciti, te sam u prilogu dopune dostavio rješenje Okružnog suda u Banjaluci 71 0 P 134315 12 Gž od 30.12.2011.
Uvidom u kompletan sadržaj Rješenja, vidljivo je da se radi o istoj vrsti tužbe, o istim događajima, vezano za prikrivanje ubistva Ivone Bajo, što je Okružni sud jasno shvatio, samo što se tada tražilo utvrđenje drugih prava i naravno vezano za događaje do 2011-te. Na drugoj strani tog rješenja u prvom pasusu, peti red, Okružni sud u Banjaluci konstatuje da je moj pravni interes da se utvrdi postojanje određenog prava, što je jasno navedeno kao jedna od mogućnosti pokretanja tužbe za utvrđenje u stavu 2 člana 54 ZOPP-u:
“Takva se tužba može podici kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa.
Podebljan je upravo taj dio relevantan za ovu tužbu, dok naprotiv prvostepeni sud osporava takvu mogućnost i objašnjava da je takvu tužbu moguće pokrenuti samo u nekom tekućem sporu što je u stvari samo jedna od opcija obrazložena u stavu 3 istog člana:
“Ako odluka o sporu zavisi o tome postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojeceg zahtjeva istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.
Dakle postupajući sudija odbija sve druge mogućnosti propisane stavom 2, a dozvoljava samo opciju iz stava 3 što obrazlaže riječima “tako da takvu vrstu sudske zaštite tužitelj može tražiti za utvrđenje postojanja, odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa povodom konkretnog spora…” (prvi pasus druge strane rješenja prvostepenog suda).
U istom pasusu se navodi: “dekleratorna pravna zaštita ne stvara nove pravne odnose, niti preinačuje postojeće”, što aludira da sam tražio uspostavljanje nekih novih prava koja nisu postojala ili njihovu izmjenu. No već u nastavku se navodi “već se njome samo konstatuje određeno postojeće pravno stanje” što je upravo ono što sam i tražio od suda.
Postupajući sudija Destanović ima već pripremljeno šablon obrazloženje da citiram: “iz činjeničnog supstrata tužbe tužitelja ne može se izvesti zaključak iz kojeg konkretnog životnog događaja izvire njegov tužbeni zahtjev” a koje koristi u svakom odbijanju tužbe bez obzira kako je napisana. S druge strane vidi se da je uočio, kao i Okružni sud u Banjaluci, koji je to događaj: “S tim u vezi, tužitelj je u činjeničnom opisu tužbe prezentovao, po svom viđenju konkretne društvene pojave i procese koji se odvijaju u BIH, odnosno u RS, a povodom smrti mldb. Bajo Ivone, te organa vlasti, (OT Doboj, OT Bijeljina, MUP RS – CJB Bijeljina i dr.) Naravno i u činjeničnom opisu sam izneo detalje pozadine slučaja i razloge za podnošenje tužbe te ističem pasus:
“Iako sam upozoravao da se takvom usmenom naredbom krši više prava, a prije svega član 16 Ustava RS, od februara 2010-te, do jula 2013-te kad nastaje ova tužba više od 150 puta sam spriječen u ostvarenju prava, a jedan od dokumenata koji dokazuje kontinuitet bezakonja je “Zabiljeska 1173-11″ iz koje se vidi da je na snazi naredba o zabrani pristupa i da ta naredba ostaje. Bez suda i presude, prava na odbranu i žalbu, preko svojih organa OT Bijeljina i Sudske policije tužena RS, otima bez obrazloženja, datuma početka sankcije i neograničeno dugo više prava garantovanih zakonom.”
UVJEREN SAM DA JE SASVIM JASNO DA JE MOJ PRAVNI INTERES UTVRĐIVANJE POSTOJANJA PRAVA KOJA MI SE OTIMAJU
Od drugostepenog suda očekujem da analizira kompletan spis sa posebnim akcentom na dopunu tužbe, koja se vodi kao podnesak od 22.11.2013. usvoji ovu žalbu i vrati predmet prvostepenom sudu.
Osim procesnih “grešaka” postupajućeg sudije Destanovića, važno je kako za drugostepeni sud, tako i za javnost koja će ovaj tekst čitati na jednom od najposjećenijih internet blogova, pomenuti i njegove lične motive.
Naime, pošto sam već dostavio pritužbu VSITV-u zbog nezakonitog rada sudije Destanovića, časno, profesionalno i moralno bi bilo da shodno članu “Disciplinski prekršaji sudija” stav 7, zakona o VSITV-u zatraži svoje izuzeće, što nije učinio, a tekst pritužbe je objavljen na internet lokaciji:

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902