Tužena RS nema nikakvih problema kada treba prikrivati ubistva, krijumčarenja, uništavati dokaze, falsifikovati dokumentaciju, lažno optuživati i u stilu srednjovjekovne inkvizicije progoniti građane koji imaju dokaze o njenom kriminalu, kršiti zakon u svim segmentima, otimati prava garantovana zakonom, ali nije sposobna da prati ni dvije parnice između istih stranaka od kojih je jedna ona…
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 039222 12 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
1000000 (milion) KM |
| DOSTAVA INFORMACIJA ZA PREDMET 80 0 P 039222 12 P |  |
Prije svega pismeno zahtijevam od suda da mi omogući korištenje laptopa prilikom izvođenja dokaza i to isključivo u svrhu prezentacije dokaznog materijala a ne kao monitor sa koga bih čitao već pripremljeno izlaganje. Meni to nije potrebno jer sve informacije imam u glavi, koju tužena RS ne može da mi otme ili privremeno zaplijeni, kao što je pokušala sa laptopom, dana 09.07.2014. u prostorijama suda, što je ostalo nezabeleženo u bilo kakvom dokumentu. Stoga tražim da sud u zapisniku donese rješenje po ovom zahtjevu, što ću ja prihvatiti kakvo god da bude ali ne smije ostati praznina kao da to nikada nije ni zatraženo.
U ovoj parnici nezakonito se daje prednost tuženoj RS i pruža pomoć od strane suda što sam i očekivao ali evo da se to i evidentira. Prvo je 26.02.2013. zaprimljen “iscrpan i obiman” odgovor tužene RS koji u cijele 4 (četiri) proste rečenice ne sadrži nikakve argumente zbog kojih se osporava tužbeni zahtijev, nikakve činjenice niti dokaze kojima se te činjenice utvđuju. Dakle potpuno prazan podnesak tipa “copy-paste” a ZOPP-u propisuje, član 71 stav: “(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, cinjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog”.
Potom se iznenada u podnesku od 26.05.2014. pominje zastara bez objašnjenja i predlažu dva spisa kao dokaz takođe bez obrazloženja po čemu su oni relevantni za ovu tužbu. I na kraju za ročište 09.07.2014. tužena RS je dostavila podnesak samo u jednom primjerku, što je prema članu 336 stav 4, moralo biti ispravljeno odnosno sad taj podnesak treba odbaciti. Ionako je beskoristan jer je zakonom propisano, član 84, stav “(2) Ako na pripremno ročište ne dode uredno obaviješten tuženi, ročište ce se održati bez njegovog prisustva. Iako je predsjednik suda dostavio dodatni nalog, (uputstvo) prijemnoj službi upravo o ovoj tematici, očigledno da za Pravobranilaštvo RS i sam Sud nikakvi zakoni ne važe…
Ja ću u nastavku pojasniti da predloženi predmeti nemaju dokaznu vrijednost u ovom sporu ali ću ih dostaviti sudu na priloženom disku u skladu sa opštom pravnom definicijom:
Prema međunarodnoj definiciji, digitalni dokaz je svaka informacija u digitalnom obliku koja ima dokazujuću vrednost, i koja je ili uskladištena ili prenesena u takvom obliku. Pojam digitalnog dokaza uključuje kompjuterski uskladištene i generisane dokazne informacije, digitalizovani audio i video dokazne signale, signali sa digitalnog mobilnog telefona, informacije na digitalnih fax mašina i signali drugih digitalnih uređaja. Znači, digitalni dokaz je bilo koja informacija generisana, obrađivana, uskladištena ili prenesena u digitalnom obliku na koju se sud može osloniti kao merodavnom, tj. svaka binarna informacija, sastavljena od digitalnih 1 i 0, uskladištena ili prenesena u digitalnoj formi, kao i druge moguće kopije orginalne digitalne informacije koje imaju dokazujuću vrednost i na koje se sud može osloniti…
Sud može zauzeti sljedeće stavove koje ću prihvatiti bez žalbe kakvi god da budu:
1. Prihvatiće se priloženi disk kao ravnopravna alternativa papirnim originalima.
2. Prihvatiće se digitalni dokaz uz obavezu da kopiju dostavim i tuženoj strani.
3. Sud će odbiti digitalne dokaze i odložiti parnicu do povrata predmeta sa revizije.
Iako sam ovaj dopis sačinio u dva primjerka, disk dostavljam samo u jednoj kopiji za SUD, jer bi se tako postupilo i u slučaju originalnog spisa, a tužena RS ionako to ne čita. Ukoliko pak sud odbije digitalne dokaze uprkos navedenoj definiciji, tražim da se shodno članovima 131-136 ZOPP-u, naredi tuženoj RS u čijem su posjedu predloženi spisi da ih kopira i dostavi za potrebe ovog predmeta.
Vezano za spise 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 039976 12 P potpuno je jasno da je tužena RS pomješala parnice i ono što je relevantno za predmet 80 0 P 056780 14 P, predlaže i ovde kao dokaz. Od velikog broja njih koje sam predao, ova tužba je jedina u kojoj je pravni osnov nadoknada MATERIJALNE štete. Predmet 80 0 P 034147 11 P ima za osnov NEMATERIJALNU štetu zbog povrede ugleda i časti nastalu zbog lažne prijave građana G.M. i D.M. poslije čega je tužena RS nezakonito (pišući smišljene laži) otela računar sa dokazima svojih zločina i izbrisala podatke.
Ovde još i postoji uzročno posljedična veza između prijave i nastale materijalne štete, no osnovi su sasvim različiti, dok naprotiv u predmetu 80 0 P 039976 12 P osnov je povreda prava ličnosti i time nastala NEMATERIJALNA šteta. U cijelom spisu se uopšte ne pominje uništavanje programskog koda niti odgovornost tuženih K.N. i B.D. za tu štetu, nego isključivo za otimanje prava iz Ustava RS za šta su prema članu 48 tog istog ustava lično odgovorni. Čak sam u dopuni tužbe protiv podnosilaca lažne prijave precizno objasnio na drugoj strani pri kraju drugog pasusa, (redovi 21-24):
Iako sam podneo Zahtjev da se prije primopredaje provjeri ispravnost računara, Tužilaštvo se oglušilo o to i računar je predat bez kontrole. Hard disk računara je bio prazan, odnosno nije bilo nikakvih podataka. No to je segment koji izlazi iz tužbenog zahtjeva i od tuženih tražim samo nadoknadu nematerijalne štete, koja mi je nanesena, kao posljedica njihove lažne izjave i prijave…
Dakle u oba predložena predmeta Sud je brutalno pogazio zakon, falsifikovao činjenice i dokaze da bi pomogao tuženima i njihova krivična djela koja su mi uzrokavala nematerijalnu štetu proglasio službenim radnjama, odnosno da je za tu eventualnu štetu odgovorna RS. Nije bilo nikakve rasprave, dokazivanja sa moje strane ili utvrđivanja od strane suda da li je bilo ko odgovoran za bilo kakvu materijalnu štetu a posebno ne za brisanje programskog koda.
Podsjećam da je Sud dana 19.03.2013. u ovoj parnici 80 0 P 039222 12 P, razdvojio postupak koji se odnosi na nematerijalnu štetu od tužbe koja se zasniva na materijalnoj šteti, tako da predmeti koje je tužena RS predložila mogu biti i jesu relevantni samo za postupak 80 0 P 056780 14 P, dok naprotiv sa ovim tužbenim zahtijevom nemaju nikakve veze.
Tužena RS nema nikakvih problema kada treba prikrivati ubistva, krijumčarenja, uništavati dokaze, falsifikovati dokumentaciju, lažno optuživati i u stilu srednjovjekovne inkvizicije progoniti građane koji imaju dokaze o njenom kriminalu, kršiti zakon u svim segmentima, otimati prava garantovana zakonom, ali nije sposobna da prati ni dvije parnice između istih stranaka od kojih je jedna ona. I nije krivica za to uopšte na zastupništvu tužene, niti na bilo kojoj osobi pojedinačno. Jednostavno niko ne može da brani razbojništvo koje čini tajkunsko politička mafija niti banditizam prije svega OT Bijeljina a potom u svih drugih takozvanih državnih organa čiji je prevashodni zadatak da budu logistička podrška i servisi organizovanog kriminala…
PRILOG
DISK SA DIGITALNIM PODACIM |
Zdenko Bajo |
