Iako je dakle tužena RS bila obavještena o ozbiljnim dokazima da je izvršeno više krivičnih djela, umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj su ubili jedino dijete u vezi torbe, laži portira, tragova krvi, unutrašnjih povreda… pravi se plan da se tužilja Bollin otjera lažima, a kada to nije uspjelo tužena RS je zarobljava i izvodi pred sud…
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 043324 12 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
BUDIMKA BAJO BOLLIN |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
5000000 (pet miliona) KM |
 |
DOKAZNI MATERIJAL 80 0 P 043324 12 P(2. DIO)
|
S obzirom da je nadležni tužilac odbila da sasluša ujaka ubijene djevojčice, koji je sakupljao dokaze dok je ona bila na godišnjem odmoru, poslan je na zvaničnu internet adresu OT Bijeljina tekst “Ko skriva ubice” iz koga prvo ističem stav sekretara tužilaštva o izgledu predmeta koji je naneo povrede opisanog od strane patologa “(2,5-3 cm. sirine, jedan mm. debljine, te nepoznate duzine), tuzilastvo to ne objavljuje da kako kazu ne uznemiravaju javnost”.
Vidljivo je da se pominje dimenzija od 2 mm prečnika žice, te da nije mogla proći kroz otvor od 1 mm, a tek mnogo kasnije se saznalo de je prava mjera čak 3 mm, (tek poslije 3 godine je tužilja dobila diskove sa fotografijama) a što je tuženoj RS i tada bilo veoma dobro poznato. Vezano za to se u dokaznom materijalu prilaže i dokument “Patoloski nalaz” koji sadrži šematski prikaz evidentiranih povreda i originalne snimke obdukcije, koje treba da analizira vještak patolog prilikom svjedočenja.
S obzirom da je tužilac Stjepanović pokazala očiglednu namjeru da sabotira istragu i ne dozvoli dostavu nikakvih dokaza koji bi to pokvarili, pokušano je podnošenje krivične prijave protiv nje, a što je tada dežurni tužilac Gruhonjić odbio da uradi, te naložio sudskoj policiji da izvede brata tužilje iz zgrade. Ovo je takođe dokaz da je još 2009-te bila na snazi zabrana pristupa srodnicima ubijene djevojčice. Prilog “Prituzba protiv Gruhonjica” nosi datum 22.12.2009. i na to nikada nije odgovoreno…
Tužena RS koja je tada spremala plan kako da lažira istragu, nije dozvolila da se već tada podnese prijava protiv tužioca Stjepanović, te 04.01.2010. šalje tužilji Budimki Bajo Bollin “Obavijest” na cijelih 10 (DESET) redova, u kojoj je ipak uspjela da napravi grešku. Izraz “obavještavam vas da neće narediti sprovođenje istrage”, (umjesto neće se sprovoditi istraga) pokazuje da se ne radi o odluci tužioca Stjepanović, nego o uputi koju je dobila sa višeg nivoa, šta treba da napiše. Iako je rok za slanje 3 dana, tužilac Stjepanović to zadržava do 11.01.2010. i odmah “bježi” na odmor.
Tužilja Bollin je prilikom pokušaja uvida u spis, kako bi kvalitetno sačinila pritužbu i vidjela kakve je istražne radnje provela tužena RS, izbačena iz zgrade od strane sudske policije, (ulaz joj uopšte nije dozvoljen, jer je tog dana tužena RS, disciplinovala BN televiziji, upadom i pretresom, kako bi tokom cijele te godine reklamirala Dodik Milorada i pomogla mu da postane predsjednik RS). Saopšteno joj da će moći vidjeti spis po povratku tužioca Stjepanović za 12 dana, a s obzirom na rok od 8 dana za pritužbu, očito je da se tužena osim bezakonja koje je demonstrirala, još i izruguje tužilji, praveći je budalom. Tadašnji zastupnik tužilje g. Tomić je bio službeno u Hagu, te je tužilja podnijela pritužbu bez ikakvog uvida u spis. Nekoliko dana potom on se vratio i imao pristup spisu, dobivši i kopiju mišljenja trasologa u kome se i ne pominju unutrašnje povrede, a čak ni tako ne potvrđuje da je žica uzrok površinske rane.
Hronološki tada dolazi do ključnog otkrića, koje je izazvalo najveći šok za tužilju od ubistva ćerke, a to je torba koju je tužena RS sakrila. Na prilogu “Zagubljeni dokazi” vidljivo je nekoliko fotografija koje pokazuju da tužena RS, ne samo da nije nikada pomenula tužilji, da je kaiš dvostruko presječen, niti je ustanovila kako je do toga došlo i gdje je nestao dio, nego je materijalni dokaz oprala benzinom ili nekom drugim hemijskim sredstvom, kako bi uklonila tragove materije sa njega.
 |
ISTA TORBA SLIKANA ODOZGO, GDJE JE TAKODJE VIDLJIVO DA JE POMENUTI KAIS PRESECEN  |
 |
| U KRUPNOM PLANU SU OBA DJELA PRESECENOG KAISA
|
NA SLICI JE VIDLJIVO DA OSTATAK KAISA JEDVA DOSEZE ALKU, ZA KOJU JE BIO PRICVRSCEN
|
Više slika jasno vidljivih detalja se nalazi na disku u folderu “Torba”. Šta je bilo na kaišu tužilja ne mora da dokazuje. Dovoljno je to što ima dokaz da je tužena RS materijalni dokaz sakrila i oprala, ali sa obzirom na sve druge činjenice, vjerovatno se radilo o tragovima masti koje je nanijela jedna od traka kamiona, kojima je španerom utegnut rezervoar.
Prilog “Gdje istina lezi” predat je u OT Bijeljina 01.10.2010. a osim pismenih argumenata sadrži i slike metalne trake koja u dlaku odgovara dimenzijama povreda na unutrašnjim organima, koje je konstatovao patolog. Tužena RS naravno nikada nije htjela da pruži tužilji bilo kakvo objašnjenje ni za jedno postavljeno pitanje. Nekoliko fotografija metalne trake se nalaze na disku u folderu “Traka”.
Još jedan detalj, koji je “promakao” tuženoj RS je paralelan trag na asvaltu ispred kapije AD “Univerzal”. Na 15 slika unutar foldera “Tragovi” na disku je vidljiv dvostruki trag, nastao vučenjem nekog matalnog predmeta po asvaltu.
Ovde sada i nije uopšte bitno da li je do povređivanja Ivone Bajo zaista i došlo na taj način što je pogođena nekim metalnim djelom prilikom pucanja jedne od traka kojima je bio učvršćen rezervoar, nego da je tužena RS, odbijala svaki razgovor ne samo na tu nego na bilo koju temu, znajući da nema objašnjenje, za stanje u kome se torba nalazi i njeno sakrivanje, da nemaju nijedno vještačenje koje potvrđuje da je bilo koju unutrašnju povredu napravila žica na korpi, te brojna druga neslaganja i falsifikovanja. Poseban problem za tuženu je bila audio izjava trasologa o tome da NEMA POJMA niti o jednoj unutrašnjoj povredi, te je gestapovskim metodama izbacivala tužilju i zastupnika prilikom pokušaja da dođe do snimaka obdukcije ili ostvari bilo koje drugo pravo u OT Bijeljina primjenom usmene fašističke naredbe da:
ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA.
Stoga tužilja otkrivši mnoge nelogičnosti i ne dobivši nijedan odgovor od tužene angažuje nezavisnog vještaka dr. Blažanović Antu, dostavivši mu sve podatke, kako o unutarnjim povredama, tako i fotografiju dotad sakrivene torbe, te dana 21.05.2010. dostavlja njegovo mišljenje uz podnesak, (prilog “Uz Blazanovicevu analizu”). Tužena je tada konstantno preko Sudske policije, iznosila laži da OT Bijeljina nije više nadležno za slučaj, te je tužilja putem zastupnika zatražila pojašnjenje podneskom “Okruznom tuzilastvu” od 18.06.2010. jer nadležni tužilac Stjepanović nije reagovala niti na jedan ranije dostavljeni dokaz ili dokument, a “Zahtjev tuziocu” od 30.04.2010. je samo jedan od njih.
Putem zastupnika tužilja Bollin dana 30.07.2010. obavještava podneskom Ured Glavnog okružnog tužioca o nezakonitim radnjama tužioca Stjepanović, novim dokazima i namjeri da doputuje iz Ciriha i razgovara o već pokrenutim i novootkrivenim temama, što je vidljivu u prilogu “Obavjestenje i zahtjev” koji je važno u cjelosti pročitati na pretresu.
Iako je dakle tužena bila obavještena o ozbiljnim dokazima da je izvršeno više krivičnih djela, umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj su ubili jedino dijete u vezi torbe, laži portira, tragova krvi, unutrašnjih povreda… pravi se plan da se tužilja Bollin otjera lažima, a kada to nije uspjelo tužena RS je zarobljava i izvodi pred sud. U prilogu “Zahtjev sudske policije” poslije laži da je glavni tužilac zauzet, (saopšteno nam je “da nemaju ništa novo da nam kažu”) pozivaju se na član 7 ZOP-a koji glasi “Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne” a s obzirom da nije dobila nikakvu potvrdu o tome i nije joj dozvoljeno da pozove advokata, uz opasku da sudska policija uopšte nije imala ovlasti za podnošenje zahtijeva, zaokružuje se totalno bezakonje tužene RS. dalje u tekstu se jasno navodi laž da OT Bijeljina nije više nadležno za predmet. Zahtjev se završava dodatnim lažima o nekom prijemu i razgovoru sa Gruhonjićem što se nikada nije desilo, no i nije važno za ovu parnicu.
Dokaz da je tužilja bila u zarobljeništvu i da su joj uskraćena prava je i “Zabilješka 1420-10”. Istina i ona nije baš sasvim tačna, jer tužilja nije tražila da je primi sudija, a i zašto bi, nego da joj se dozvoli da pozove advokata, koga bi obavjestila o svemu i dala mu uputstva u vezi leta avionom. Samo suđenje i stav postupajućeg sudije da nema namjeru ostajati dugo poslije 15 sati i omogućavati ispitivanje svjedoka je u svemu tome i najmanje bitan, jer je tužena bila spremna na sve, otme zakonom garantovana prava, čak i da drži tužilju u zarobljeništvu, samo da ne bi objašnjavala kako je ćerka tužilje izgubila život po njihovom zaključku i zašto se to ne uklapa u činjenično stanje. Prilog “Analiza mjesta zlocina” je kratak sažetak u kome se vidi da je tužena pokušala falsifikovati tragove krvi, sa terena i predstaviti da su nastali poslije pada, a mišljanja vještaka su u suprotnosti sa zaključkom tužene. Ovaj dokument će biti korišten prilikom ispitivanja svjedoka ukoliko tužena ne bude sabotirala parnicu u tom segmentu.
Tužilja Bollin, iako je uvjeravana da tužena RS laže u vezi nadležnosti predmeta Ivona Bajo, ipak je to htjela provjeriti, te je iz Ciriha pozvala OT Doboj i od glavnog okružnog tužioca dobila podatak da to nije istina. Nastavak raskrinkavanja laži tužene RS uslijedio je narednog mjeseca, (prilog “Zahtjev za informacije 20.09.2010.”) kojom se traži kopiranje naredbe o prenosu nadležnosti u OT Doboj. Prilog “Odgovor 12.10.2010.” pokazuje da se odgovara nešto što nije ni pitano, a da tada bukvalno poslije 10 mjeseci maltretiranja, šikaniranja i diskriminacije, te konstantnih laži o prenosu nadležnosti, sada tužena hladno kaže da je predmet završen, kao da to tužilja ne zna. Nove dokaze, dostavljene dokumente i obavještenja koja ukazuju na izvršenje krivičnih djela vezano za taj slučaj se ne pominju. Iako je od tada prošlo 3 godine, a od predavanja prvih fotografija materijalnog dokaza skoro 4, još nijedan organ tužene RS nikada nije ne samo pružio objašnjenje o tome zašto je torba u takvom stanju, nego se taj dokaz i ne pominje nikada u bilo kom dokumentu tužene, osim Naredbe Specijalnog tužilaštva koje će takođe biti prezentovana kao dokaz.
No prije toga tužilja dokazuje da je osim usmenog razgovora i kakvog takvog objašnjenja, koga nije bilo pokušavala i pismeno da dobije podatke i dokumente koristeći se pravom iz ZOSPI-a, što je tužena RS takođe ignorisala. To su prilozi “Zahtjev za informacije 02.02.2010, Zahtjev za informacije 15.02.2010, Zahtjev za informacije 17.03.2010, Zahtjev za informacije 15.11.2010, Zahtjev za informacije 10.12.2010, Zahtjev za informacije 16.12.2010, Zahtjev za informacije 25.02.2011, Zahtjev za informacije 10.09.2012.”
Prilog “Odgovor tuzilastva 31.08.2012.” pokazuje da je tužena RS demonstrirala bezakonje i kriminal, diskriminišući tužilju konstantno 3 godine, nikako ne dopuštajući da tužilja dobije snimke obdukcije. Dokaz da je tužena konstantno pisala laži je to što nema nijedan dokument u kome se podnosiocu zahtijeva omogućava kopiranje bilo čega, sve do septembra 2012-te kada se to konačno odobrava. Prilog “Rjesenje 12.09.2012.” to dokazuje. Na diskovima pod stavkama 3 i 4 pomenutog rješenja se nalaze snimci koji su prezentovani kao dio dokaza u ovoj parnici, i pokazuju zašto se to gestapovskim metodama prikrivalo od tužilje. Dovoljno je reći da je zastupnik Budimke Bollin Bajo u prethodne 3 godine više od 150 puta uzalud dolazio da ostvari pravne interese tužilje, u čemu je sprečavan na sve načine pa i hapšen. Tek po jasno izraženoj “prijetnji” da će dolaziti svaki dan sa slikom materijalnog dokaza ubistva pred zgradu i pokazivati je zaposlenima i prolaznicima, tužena RS bira manje zlo i odobrava kopiranje diskova tužilji…
Podsjetimo sada na razgovor sa trasologom, kome se kaže da: “pošto nanosi ranu na tijelu, onda taj predmet, probija prsnu kost. Da li vam je to poznato.? V : Otkud zaboga ?- pa nemam pojma…”. Potom se pominju i sve druge povrede, torba, kamion ITD, na šta vještak kaže: “V : Čak i mi ovo što razgovaramo ja uzimam s izvesnom rezervom, jer to su vaše reči, ja to još nisam video.”
To su dakle istražne radnje koje je sprovela tužene RS. Sakrili su sve podatke o unutrašnjim povredama od vještaka i u njegovom mišljenju se uopšte ne pominju, a kamoli da se određuje po tome da li ih je mogla napraviti žica, a kada je shvatila da je tužilja prozrela njihovu kriminalnu aktivnost, službenici tužene gestapovskim metodama sprečavaju da tužilja dođe do fotografija, kojima bi dokazala izvršena krivična djela. U tu svrhu je poslužila i lažna prijava za “Ugrožavanje sigurnosti” protiv Zdenka Baje, prikazivanje cijele porodice kao narkomana i ludaka, kojima treba zabraniti pristup po svaku cijenu.
Tužilja u parnici neće iznositi svoje stavove o tome da li je ikada bilo nekih prijetnji bilo kome, nego se u tu svrhu prilaže dokaz “Odluka po laznoj prijavi” u kojoj postupajući tužilac poslije DVIJE I PO GODINE istrage zaključuje da nema elemenata krivičnog djela. Da je bilo ne bi trajalo duže od mjesec dana, no da vidimo kakve je posljedice ta lažna prijava imala na tužilju. U prilogu “Naredba” vidljivo je da se naređuje pretres i odnošenje računara da bi se navodno pronašli dokazi da su nekome pismeno upućene prijetnje, a tekstovi tih “prijetnji” odnosno pisama i mejlova su već predati, odnosno bili su u posjedu tužene RS. Ako su nekome zaista upućivane prijetnje, onda je tužena imala dokaz u samim porukama i nije joj potreban računar da traži te dokaze. Jedan od ciljeva je bio da se tužilji otmu dokazi o krivičnim djelima tužene, konkretno u prethodnih 50 dana su objavljene fotografije dotad sakrivene torbe i tražio se stav tužilaštva. Kako ga nije bilo ni na pismene zahtijeve, odgovornima je poslata poruka da se smatraju saučesnicima i da će protiv njih biti podnijeta krivična prijava ukoliko ne kažu za čije su interese radili, inače će završiti u zatvoru, a svim drugim tužiocima je o tome poslata informativna poruka u skladu sa članom “Obaveza prijavljivanja krivičnog djela” iz ZOKP-u. Shvativši da su otkriveni pravi se plan da se tužilji otme računar sa dokazima i da se uplaši kako ona tako i njena porodica. Osim samog pretresa prostorija, vršena su presretanja, legitimisanja, pretresanja osoba, nadzor kontakata i komunikacija, te danonoćna straža u 3 smjene, ispred kuće porodice tužilje. Kako je ustanovljeno da za te radnje nikada nije izdata naredba, taj teror će se dokazivati izjavama svjedoka i dokumentima u prilogu.
Prilog “Mejlovi” pokazuje da je i sama tužilja bila nadzirana, a tada nije moglo biti ustanovljeno da li je za to izdata naredba, s obzirom na rokve za “Posebne istražne radnje”. Konačno je od Okružnog suda (prilog “Odgovor okruzng suda”) 15.06.2012. stiglo razjašnjenje i konačna potvrda da je neko nezakonito nadzirao porodicu tužilje i njihove komunikacije. Jedino zakonito je bio pretres, za šta postoji naredba iako nije bilo nijednog osnova za to, a iz odluke OT Doboj po tom predmetu se vidi da nema ni pomena o računaru, koji je odnesen. Isti, (inače vlasništvo tužilje koji je koristio njen brat, vraćen je u decembru 2010, bez kontrola prilikom prijema iako je to traženo pismeno i od suda i OT Bijeljina, sa praznim hard diskom. Srećom dokazi o krivičnim djelima su ranije izneseni na diskovima izvan zemlje putem više osoba sa uputama da se dostave Interpolu i da su ni pod kojim okolnostima ne šalje nikakva povratna informacija o tome u Bijeljinu, telefonom, pismima ili internetom, te da se sve važne poruke o tome saopštavaju isključivo usmeno…
Sa polaznom pretpostavkom da iza svega stoji organizovana kriminalna grupa, a ne tužena RS, podnesene su tužbe protiv svih čija je sigurnost bila navodno ugrožena, osim g. Kerović Ranka, koji je potvrdio da sa tim nema nikakve veze i da ne zna zbog čega su ga u to “ubacili”. Postoji audio snimak tog razgovora, ali nije bitan za ovu parnicu, jer mu je svrha dokazivanje krivičnog djela podnosilaca lažne prijave i biće korišten u krivičnom postupku. Sekretar tužilaštva nije smjela lično da se izjasni po tom pitanju te je protiv nje podnesena taktička tužba sa odštetnim zahtjevom od 10 KM isključivo da bi se došlo do dokaza da je prijava bila lažna i bez njene dozvole, što se vidi u prilogu “Izjava sekretara” iz predmeta 80 0 mal 035904 11 mal. Tužbu protiv Kovačević Novaka i Danice Stjepanović je sabotirao sudija Destanović, zahtijevajući da podnosilac sam okarakteriše postupke tuženih kao službene radnje, čime bi izgubio spor zbog primjene člana ” Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ” iz ZOO, a tužba protiv direktnih podnosilaca g. Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada je pokazala da iza cijele terorističke akcije i bezakonja stoji upravo RS. Naime u odgovoru na tužbu g. Debeljević kaže da su svi navodi izmišljeni i to podvlači dva puta, što se vidi u prilogu “Odgovor Debeljevica”.
U prilogu “Presuda za laznu prijavu” na drugoj strani uokvireno pravougaonikom, vidi se da tužena RS putem suda legalizuje kriminal koji su počinila fizička lica za svoje interese i usvaja njihove prigovore.
ZA DOGAĐAJE KOJI SU “IZMIŠLJENI” I U KOJIMA TUŽENI KAKO TVRDI NIJE POSTUPAO, DAKLE TUŽILAC JE SVE SLAGAO, TUŽENA RS IZVLAČI ZAKLJUČAK DA SU SE DESILI, I TO POTPUNO REGULARNO, IAKO NE POSTOJI NIJEDAN DOKUMENT SA POTPISIMA TUŽENIH, KOJI UKAZUJE NA SLUŽBENO POSTUPANJE!
Tužilja Bollin nije direktno učestvovala u ovim događajima, no teror kojim je bila izložena njena porodica, poseban nadzor, (čak i njenih komunikacija) je uticao na nju, a povod za sve je bio plan da se otmu dokazi do kojih je došla. Da je njena jedina ćerka ubijena i da su to prikrili službena lica tužene RS, čak tako monstruozno da su sakrivali materijalne dokaze i prali ih benzinom. Proglašavajući lažnu prijavu dvojice građana, koji su uhvaćeni sa dokazima u laži, za službene radnje tužena RS je sama preuzela odgovornost, za sve negativne posljedice u periodu od marta 2010-te nadalje, kada su joj oduzimana zakonom garantovana prava prilikom pokušaja da ih ostvari lično ili putem zastupnika.
Prilog “Zabilješka 73-11” pokazuje da je sudska policija opisala SKORO SVAKODNEVNE dolaske uz laži da je porodica Bajo nekorektna, a posebno da ih je neko primao. Za skoro 4 godine tužilja je primljena samo jednom kod tužioca Stjepanović, kada joj je ista rekla da NEMA odgovor za stanje torbe, tragove krvi prije pada i slično, a zastupnika Zdenka Baju, niko nikada nije primio i o tome je vidljivo u nastavku dokumenta ne postoje zapisi, niti je odgovoreno na pismene zahtjeve po ZOSPI-a. Umjesto da tužilji pruži odgovore, sasluša izjave i analizira dokaze do kojih je došla, tužena RS je nju i porodicu opisivala kao grupu ludaka i primitivaca, namjerno sakrivajući činjenicu da su donosili materijalni dokaz ubistva, koji su svi vidjeli, a naređeno im je da o tome ne pišu. Takođe je vidljivo da su Osnovni i Okružni sud, kao organi tužene, postupali sa zastupnikom tužilje kao i sa ostalim građanima, dok je OT Bijeljina odbijala svaki kontakt, isključivo zbog toga što je od njih traženo da odgovore usmeno ili pismeno na više pitanja tipa: ODAKLE TRAGOVI KRVI PRIJE PADA, KO JE PRESJEKAO KAIŠ TORBE, GDJE JE NESTAO DIO, ZAŠTO JE BOJA SA KAIŠA OPRANA, ZAŠTO TRASOLOG NEMA POJMA O TOME NITI O PROBODIMA KOSTI, ARTERIJE I DUŠNICE, ZAŠTO JE PORTIR IZMJENIO PRIČU, ŠTA JE BILO U 3 NESTALA PAKETA, KOJE JE DOVEZAO KAMION PRIJE BJEGSTVA. GDJE SU SNIMCI OBDUKCIJE ???
Stoga je tužilja prvobirno i ponudila tuženoj RS nagodbu, smatrajući da su za prikrivanje ubistva odgovorni pojedinci, te joj o tome dostavila dokaze. U prilogu “Ministarstvo pravde”, vidi se da se obećava obavjest tužilji do koje nikad nije došlo. Ono što se ne vidi je to da je tužilja Bollin ponudila tuženoj RS da joj isplati samo 1000 KM troškova za dan kada je zarobljena i propustila plaćeni let, uz obavezu tužene da pokrene istragu na osnovu dostavljenih dokaza. Kako to nije učinjeno i nikada tužilji nisu dati odgovori na postavljena pitanja bila je prinuđena da svoja prava štiti ovom tužbom.
“Zabilješka 401-10”, sačinjena još 08.03.2010. pokazuje da OT Bijeljina blokira pristup, pošto im je mjesec dana ranije predato više snimaka torbe oprane benzinom i sakrivene iz istražnih radnji, (što namjerno nije uvedeno u zabilješci iako je snimke dobila i sudska policija). Umjesto toga zastupnik tužilje se opisuje kao rastresena osoba i insinuira se nasilje. To što je tužilji ubijeno dijete i ona zahtijeva odgovore zbog sakrivanja dokaza, očito je za autora sitnica, a za sve bi najbolje bilo da tužilja zaboravi na ubijeno dijete i više nikad ne dođe u OT Bijeljina.
Ono što nije shvaćeno je da je tužilji potreban dokaz ovog bezakonja tužilaštva, a što je jasno rečeno sudskoj policiji. TUŽILJA ZAHTIJEVA DA JOJ SE OMOGUĆI OSTVARENJA ZAKONOM I USTAVOM GARANTOVANIH PRAVA I NEĆE SE UDALJITI DOK SE TO NE OSTVARI ILI DOK JE NE UHAPSE. Nije to bila želja tužilje, jer sve što traži je istina i odgovori na dokaze koje je predala, no tužena RS je umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj je ubijeno jedino dijete, ako ga ima, uhapsila tužilju Bollin, jer objašnjenja nema. Tako je tužilja došla do dokaza na šta je sve spremna tužena RS da bi prikrila ubistvo, u slučaju procesa pred sudom u Strazburu, a s obzirom na ranije iznesene dokaze, da se nije suprotstavljala fašističkim naredbama tužene RS ista bi putem svojih službenika bezočno lagala da se ti događaji nisu ni zbili, da nikada niko nije dolazio niti dostavljao dokaze.
Tako je i došlo do nezakonitog hapšenja tužilje 10.08.2010. poslije bezočnih laži da OT Bijeljina nije nadležna za slučaj, a u narednom periodu je nastavljena blokada pristupa zastupniku tužilje, za šta su predočeni dokazi, a to se vidi i u prilogu “Zabiljeska 1173-11”. No kako tužilja tada nije imala ništa od ovih dokaza, u cilju pribavljanja istih, zastupnik tužilje je odbio naredbu da napusti zgradu jer mu nije omogućeno da zastupa prava tužilje i preda dokaze i prijavu na zakonom propisani način. Tako je na suđenju za navodni prekršaj “Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr” svjedok sudski policajac prvi put javno otkrio kako glasi naredba koja se tajno primjenjuje još od 2009-te prema porodici Bajo.
ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA
Tužena RS je hladno prešla preko tog bezakonja i legalizovala fašistički postupak prema porodici ne zaštitivši prava, na šta je obavezna članom 5 ZOS-a. Ono što je za ovu parnicu bitno je to da svaka radnja diskriminacije prema zastupniku tužilje prilikom zastupanja njenih interesa je u stvari diskriminacija prema njoj, a osim odnosa koji tužena RS demonstrira prema tužilji, to je nastavak monstruoznosti prema ubijenoj osmogodišnjoj djevojčici. Kratko rečeno: UBILI SMO DIJETE PRILIKOM ŠVERCA, VRLO VAŽNO, SREDIĆEMO TO, SAKRITI TRAGOVE, OPRATI BENZINOM, PREVARITI VJEŠTAKE, A TU STOKU, (TUŽILJU I NJENU PORODICU) ISTJERAJTE NAPOLJE KAD GOD DOĐU SA NEKIM DOKAZIMA.
Važno je da sud shvati kako tužilja doživljava tretman tužene prema njoj za ove 4 godine, a što i nije samo subjektivan osjećaj, jer u stvarnosti i jeste tako. Bahati državni službenici, korumpirani od strane mafije su se upravo tako ponašali prema tužilji i što je mnogo gore, prema djetetu čije ubistvo prikrivaju.
Prilog “Zabiljeska 1292-12” od 05.09.2012. pokazuje da tužena nije imala namjeru predati tužilji snimke tražene prethodne dvije i po godine, lažući da će odgovoriti, a u ranije predočenom dokumentu “Odgovor tuzilastva 31.08.2012.” vidljivo je da se izruguje naporima da se dođe do istine, ne odobravajući uvid i kopiranje. Stoga je zastupnik tužilje braneći svoja prava prema članu 48 Ustava RS, a u vezi sa kršenjem prava iz člana 16 ustava RS, ponovo odbio naredbu da se udalji i postavio na sebe sliku materijalnog dokaza ubistva sa komentarima, kao jasan znak zašto tužena RS zabranjuje pristup porodici BAJO.
ZATO ŠTO JE PRIKRILA UBISTVO JEDNOG DJETETA I OTKRIVENA JE U TOME.
Fašističke postupke koji se 4 godine primjenjuju prema porodici ubijene djevojčice tužena je pokušala opravdati psihičkim poremećajem zastupnika tužilje, odnosno opisujući ga kao narkomana, ludaka, manijaka ili šta već. Na izraženi stav da nije on taj koji čini prekršaj, nego sudska policija krši prava garantovana Ustavom, sudski policajac je rekao: OVDE SI MI SE VEĆ POPEO DOLAZEĆI SVAKI DAN, (pokazujući na glavu). NE TREBA TI DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KO ŠTO SI TI TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC.
Tužilja je još od 2010-te znala da se porodica Bajo opisuje kao grupa ludaka i time opravdava fašistički tretman, ali ova zabilješka je i očigledan dokaz toga. Da bi taj opis bio uvjerljiv niko nije smio ni da pomene u zabilješkama sliku materijalnog dokaza ubistva nijednom od 2010-te nadalje. Formalno za tuženu RS i njene organe taj dokaz i ne postoji i niko ga nikada nije ni dostavio, te je dio plana zastupnika tužilje bio i to da MUP RS oduzme tu sliku, kako bi postala sastavni dio nekog spisa i jednog dana to bio dokaz ko je sve i kako prikrivao ubistvo, a računalo se i da će neki odgovoran službenik poštovati obavezu iz ZOKP-u.
Sve to je dakle bilo neophodno da se uradi kako bi tužilja dobila snimke obdukcije svog jedinog djeteta, a koje je tužena RS prikrivala, jer dokazuju, kakve sve povrede su evidentirane, a o istima trasolog citiram: NEMA POJMA…
Prilog “Obavjestenje” predat 21.08.2012. koji je sudski policajac Maksimović izvršavajući naredbu prethodno zgužvao i pošao da baci u kantu za otpatke, pokazuje koliko su to psihički poremećeni tužilja, osnosno njen zastupnik. Ni citiranja prava iz zakona niti navođenje onoga što se traži u okviru zakonom garantovanih prava, nije bilo dovoljno da tužena RS poštuje taj isti zakon. Kako je jasno navedeno i šta će zastupnik učiniti ako se ne budu poštovala prava, pripadnici tužene prave plan da to izbjegnu i nastave sa prikrivanjem zločina, što je opisano u zabilješki 1292-12.
Vidljivo je da se traže i podaci o krivičnim prijavama protiv portira i Univerzala, gdje je prilikom ubistva Ivone Bajo švercovana roba, što tužena RS nije htjela da dostavi. U prilogu “Zahtjev 08.01.2013.” savršeno jasno se navodi da su podaci o tim prijavama potrebni za parnicu sa Univerzalom, gdje bi se dokazivala prikrivanja i laži službenika Univerzala u danu ubistva. Na taj zahtjev tužena RS nikad nije odgovorila, a potom je putem Osnovnog suda odbila da naredi dostavu podataka o tim krivičnim prijavama, pružajuži tako pomoć svom poslaniku, vlasniku AD Univerzal i svima onima koji su učestvovali u prikrivanju šverca.
Prilog “Oprani novac” ukazuje na motive tužene RS i na to šta je toliko vrijedno u 3 nestala paketa da je zbog toga bilo potrebno prikrivati ubistvo Ivone Bajo. To je samo jedan od članaka iz štampe koji razotkriva višegodišnje pranje novca narko mafije preko Bobar banke istog većinskog vlasnika kao i firme gdje je švercovana roba, a čiji je suvlasnik tužena RS. Ništa naravno od toga ne bi uradila policija RS da nije stagao materijal posredstvom Interpola, a za šta postoji i zasluga tužilje koja je putem više posrednika upućivala dokaze stranim istražnim organima.
Prilog “Banke i RS” pokazuje procenat vlasničkog udjela na kraju 2010-te u Bobar i BIB banci, koja je poznata po ulozi u pljačkanju AD Birač, za šta su u OT Bijeljina imali podatke još prije 6 godina. Pranje novca narko mafije, preko Bobar banke i krijumčarenje prilikom koga su ubili jedno dijete, a sve pod zaštitom i logistikom OT Bijeljina zaokružuje opus aktivnosti tužene RS, koja nema nijedan atribut države, ali zato ima sve karakteristike “Zločinačke organizacije” na način opisan u KZRS.
Poslije završetka saradnje sa advokatom Tomićem, tužilja je preuzela izjave svjedoka, koje je imao i između brojnih drugih nepravilnosti uočila i dokaze o krijumčarenju, te je preko drugog zastupnika pokrenula pravne korake da se to istraži. Kako tužena RS, preko svog specijalizovanog organa za gonjenje počinilaca krivičnih djela “nije primjetila” da su u danu ubistva Ivone Bajo, vozači kamiona dovezli prema njihovim iskazima 4 paketa, a po izjavi direktora, ujutru je magacioner zatekao samo PAKET, što znači da su 3 paketa nestala, podnesene su krivične prijave prvo protiv portira kao fizičkog lica, dana 24.06.2010. (prilog “Prijava protiv Blagise”), a pošto nije bilo nikakve reakcije tužene, po ovoj prijavi, nego je naprotiv uhapsila tužilju početkom avgusta da bi je spriječila dostaviti dodatne dokaze, podnosi se i “prijava protiv AD Univerzal”, 02.12.2010. U tim prijavama su opisane sve nesporne činjenice i iznesena pretpostavka da je povređivanje Ivone Bajo nastupilo kao posljedica pucanja jedne od traka, kojima je vezan razervoar, te na kraju izneseno da postoje još neki podaci koji se žele saopštiti. Radilo se o neslaganjima u broju paketa, što tada namjerno nije upisano, kako bi tužena pokazala, da li će saslušati o čemu se radi i prije svega dati odgovore na more ranije postavljenih pitanja ili će zaštititi krijumčare. S obzirom da odluka o nesprovođenju istrage nikada nije dostavljena, da se na zahtijeve o tome nikada nije odgovorilo, uz uobičajenu zabranu pristupa, ostaje samo jedna mogućnost, a to je da je tužena sakrila krivične prijave, odnosno “GREŠKOM” ih ubacila u neki drugi spis, tako da “I NIJE SVJESNA” postojanja istih…
Zaštitu organizovanog kriminala je potom nastavila tužena putem Osnovnog suda, postupajuća sudija Marković, koja nije dozvolila ispitivanje portira, niti bilo kakvo izvođenje dokaza, pošto je odbila SVE priložene dokaze. Na kraju je u obrazloženju presude falsifikovala i Obavještenje OT Bijeljina od 04.01.2010. te tekst tužbenog zahtijeva. Na to je prije svega ukazano odgovornim i časnim državnim službenicima putem ZOSPI-a, (prilozi “Zahtjev sudu A” i “Zahtjev sudu B”) u kojima se jasno vidi šta je falsifikovano sa ciljem da se pomogne vlasniku AD Univerzal. Kako se radilo o nepostojećim dokumentima, odnosno falsifikatima, nadležne službe ih nisu mogle pronaći, te je pismeno Predsjednik Osnovnog suda, pozvao zastupnika tužilje. Tom prilikom je i razjašnjeno da je osnovni cilj bio da se predsjednik, (čiji dosadašnji rad i pristup odgovornom poslu, tužilja smatra izuzetno profesionalnim) upozna sa bezakonjem koje čine pojedine osobe.
Zbirno gledano tužena RS je preko 3 godine sakrivala prijave vezane za krijumčarenje, istovremeno diskriminišući tužilju, koja je imala i druge dokaze o tome, tako da je prijava podnesena i u KT Sarajevo, (predmet T09 0 KTA 0034144 13). Da li je zahvaljujući tome došlo da otkrića povezanosti tadašnjeg direktora AD Univerzal S.B. koji je uhapšen aprila 2013-te, kao osumnjičeni za pljačku banke, tužilja u ovom trenutku ne zna, jer je istraga u toku. Ono što je jedino jasno je to da je tužena RS činila sve da bi onemogućila tužilju u dokazivanju istine i ostvarenju svojih prava, istovremeno štiteći počinioce krivičnih djela, što su otkrivali drugi istražni organi, prvo pranje novca, a potom i pljačka.
I na kraju važno je istaći da je neki odgovorni službenik dostavio materijal, (koji je zastupnik tužilje Bollin slao na sve adrese) Specijalnom tužilaštvu RS. U prilogu “Naredba KTA-ST-122-10” specijalni tužilac ukratko opisuje događaje koji su relevantni i za ovu parnicu. Važniji djelovi su uokvireni pravougaonicima, a posebno ističem pasus:
“Zdenko Bajo navodi da je materijalni dokaz, odnosno torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, tužilac Stjepanović Danica ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji ukazuju na ubistvo, te nije prihvatila rezultate autopsije i konstatacije patologa, naloživši nova vještačenja, masakrirajući podatke sa autopsije, te pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila radi vještačenja samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su po podnosiocu prijave, dovele do smrtnog ishoda nije obavijestila, niti upoznala vještaka.”
Na kraju se na strani 5 naredbe objašnjava zbog čega se neće sprovoditi istraga:
“Zbog svega prethodno navedenog, obzirom da ovom tužilašvu nije dostavljen niti jedan materijalni dokaz koji bi u odredenoj mjeri potvrdio navode iznesene u prijavi, to je tužilac donio odluku da se istraga neće sprovoditi, jer ne postoje dokazi koji bi upućivali na postojanje osnova sumnje da je od strane prijavljenih lica učinjeno krivično djelo na način kako je to podnosilac prijave naveo.”
Očito da onaj ko je dostavio dokumente specijalnom tužilaštvu nije imao ili nije htio da pošalje i disk sa fotografijama, te zastupnik tužilje Bollin to čini uz svoju pritužbu, (prilog “Prituzba specijalnom tuzilastvu”) u kojoj se navode sve važne činjenice i što je najvažnije, vidi se da je poslat disk sa dokazima, kojin su bili neophodni da tužilac pokrene istragu. No u odluci Kolegija Specijalnog tužilaštva, nema ni riječi o dostavljenim dokazima, nego se pritužba odbacuje kao neosnovana, takođe bez ijedne riječi obrazloženja.
No ono što je vidljivo je datum kada je zaprimljena pritužba, a to je 25.02.2011. To je bio petak, a poslije neradnog vikenda u štampi se pojavila informacija da predsjednik tužene namjerava predložiti ukidanje tog tužilaštva, (prilog “Ukidanje tuzilastva”). Zanimljivo je da izvorni članak lista PRESS iako se pojavljuje u internet pretragama više nije dostupan za pregled, te je ova kopija preuzeta sa druge stranice. To naravno nije prvi put da predsjednik prijeti svakome čija mu se aktivnost ne dopada, iako nema ovlaštenje za to. U zemlji gdje je navodno nezavisno pravosuđe, posljednji primjer je bila prijetnja da će zbog “špekulativne odluke” sutkinje, “koju treba da bude sramota” predložiti ukidanje ili izmještanje suda i da će Vlada tužene RS, (u čiji rad takođe nije nadležan da se miješa) nastaviti sa radom, bez obzira na sudove…
Koliko je prijetnja predsjednika tužene RS izrečena javno 28.02.2011. uticala na Specijalno tužilaštvo, da “NE VIDI” dokaze koji su im dostavljeni i koliko se stvarno prijetilo iza scene i obećavalo, može se zaključiti na osnovu toga što je taj tužilac, koji je radio na predmetu KTA-ST-122-10, nagrađen imenovanjem na položaj Glavnog republičkog tužioca, a niko nikada više nije smio da pomene slike torbe, niti je tužilja dobila odgovor zašto se ista nalazi u takvom stanju. Slike obdukcije tada nisu bile dostupne, jer ih je tužena RS prikrivala poput srednjovjekovne inkvizicije, ali sada su predočene na ovoj parnici, a za zatvaranje cjeline dovoljno je poslušati izjavu osobe koja je radila na tom predmetu g. Mahmuta Švrake, koji u svojoj izjavi za medije, (prilog “Politicka volja” na disku) jasno kaže da citiram:
ZA PROCESUIRANJE “KRUPNIH RIBA” NEMA POLITIČKE VOLJE.
Tužilac koji radi na nekom slučaju može znati da nema političke volje, samo ako mu neko to kaže, (opet podsjetimo u zemlji gdje je tužilaštvo i sudstvo “nezavisno”), a opšte je poznato čija je volja dominantna. Predsjednik RS odlučuje o svemu i javno je zaprijetio tužilaštvu neposredno pošto im je dostavljen dokazni materijal o prikrivanju ubistva ćerke tužilje Bollin. A krupne ribe u ovom slučaju ubistva prilikom šverca su kako poslanik tužene RS, tako i njeni tužioci iz OT Bijeljina, te naravno ortaci iz Federacije koji su poslali robu. Da li među te “krupne ribe” spada i klan Darka Šarića, nije ni bitno za ovu parnicu, ali je savršeno jasno da sva ova prikrivanja ne bi bila izvršena zbog dvojice vozača koji su dovezli auto gume, a za prikrivanje 3 paketa kokaina, koja su samo jedna od brojnih isporuka, obavljenih u periodu dok se pere novac narko mafije preko Bobar banke, uradili bi i mnogo gore stvari od terora i diskriminacije tužilje i njene porodice. U svemu tome je i propušteni let, (prilog “Rezervacija avionske karte”) i zarobljavanje tužilje dana 10.08.2010. samo sitnica, jer ubili su joj jedino dijete i ništa gore od toga joj tužena više ne može naškoditi. Svi ovi pokušaji tokom 4 godine da se tužilja uplaši, otjera i odustane od borbe za istinom, samo su joj davali dodatnu snagu da nastavi sa borbom i da svi odgovorni dobiju zasluženu kaznu, a ova parnica je samo pomoćno sredstvo u tome.
S obzirom da je najvećim djelom godine nastanjena u Cirihu, u svrhu ostvarenja svojih pravnih interesa, tužilja je ovlastila brata Zdanka Baju, (prilog “Punomoc”) a svaka opstrukcija i diskriminacija tužene RS izvršena prema punomoćniku prilikom pokušaja da u skladu sa zakonom zastupa njene interese i ostvari garantovana prava, je direktno usmjerena prema tužilji i lično njoj nanosi štetu. Tako je tužena RS pokazala da bi radije tjerala tužilju iz zgrade 3 godine, nego joj ustupila snimke obdukcije, a najvažnije informacije još uvjek se prikrivaju.
Podršku odgovornima za prikrivanje dokaza o uzrocima pogibije Ivone Bajo i krijumčarenju, tužena RS je nastavila i u parnici 80 0 P 039221 12 P gdje su stranke punomoćnik tužilje i AD Univerzal. Pošto je neshvatljivo odbacila SVE dokaze tužbe i praktično spriječila time izvođenje dokaza, tužena RS je u samoj presudi manipulisala činjenicama i na drugoj strani falsifikuje se i “zaključak” OT Bijeljina iz spisa KTA br. 596/09, te lažno navodi:
“da je prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla, probila joj grudi i da je žica pokidala krvni sud”
U “Obavjesti” OT Bijeljina od 04.01.2010. nema pomena o tome da je “žica pokidala krvni sud” a u razgovoru sa vještakom trasologom koji je angaživan od strane tužilaštva isti jasno kaže da niti o jednoj unutrašnjoj povredi citiram “NEMA POJMA” dakle obmanut je od strane tužioca, a audio snimak tog razgovora, kao i snimak razgovora sa portirom u kome priznaje da je uklonio torbu sa lica mjesta je dostavljen u OT Bijeljina još 2010-te godine, (a nalazi se i na disku predatom uz ovu tužbu) i na sve to nema nikakve reakcije tužene osim zabrane pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice. Nema nikakve sumnje da je tužena planski uklonila materijalni dokaz sa mjesta zločina i oprala ga hemijskim sredstvom a potom sve to kao i podatke o unutrašnjim povredama sakrila od vještaka trasologa.
U istoj presudi brutalno se falsifikuje i tužbeni zahtjev te navodi da nema dokaza da je tužini AD Univerzal doprineo smrti Ivone Bajo, niti je ujak aktivno legitimisan da traži odštetu po tom osnovu iako se sam tužbeni zahtijev ne zasniva na tome nego na povredama ugleda i časti i prava ličnosti uzrokovanih lažima službenika tuženog a nigdje se ne pominje u tužbi bilo čija odgovornost niti traži nadoknada zbog smrti što se vidi iz tužbenog zahtijeva koji je sud predočio na prvoj strani presude. Navedene obmane su detaljno opisane u zahtjevima Osnovnom sudu od 08.08.2013.
U dopisu A-326/12 upućenog iz OT Bijeljina VSITV-u, tužena RS priznaje da je izdata usmena neredba o zabrani pristupa, za šta se iznosi lažno opravdanje o nekim prekršajima. Zaboravljeno je da je tužena RS tokom cijele 2010-te obmanjivala tužilju kako OT Bijeljina nije više nadležno za predmet, te se priznaje da ih nijedan podnesak i dostavljenii dokazi nisu zanimali pošto je kako se kaže “predmet završen i nema potrebe da se o tome raspravlja” a što je u suprotnosti sa odredbama ZOKP-u, član Obustava istrage stav 3, vezano za nove činjenice ili dokaze, koje ukazuju na počinioca krivičnog djela.
Osnovni sud je očekivano postupio profesionalno i odgovorio dopisom od 24.01.2014. potvrdivši da su svi predmeti na čuvanju te proslijedio primjerak u OT Bijeljina tražeći da se izjasne po navedenom zahtijevu. Po svemu sudeći upravo zbog dopisa suda i OT Bijeljina “odgovara” dopisom IT-2/14 dana 28.01.2014. tvrdeći da je kompletan spis ustupljen Ustavnom sudu BIH, te zbog toga ne mogu udovoljiti zahtjevu…
Znajući da se radi o lažnoj informaciji, jer je spis KTA-596/09, vraćen nekoliko mjeseci ranije u OT Bijeljina te proslijeđen Osnovnom sudu za potrebe parnice 80 0 P 039221 12 P, gdje ga je dana 26.06.2013. vidjeo punomoćnik tužilje, na stolu postupajuće sudije, podnosi se novi zahtijev i traži pojašnjenje o kojoj se Apelaciji radi, na šta OT Bijeljina ( IT-2/14 od 19.02.2014.) odgovara da je u pitanju AP-862/10, dakle upravo Apelacija tužilje.
Taj zahtijev je bio zamka za tuženu RS u cilju dokazivanja njenih smišljenih obmana, te je istovremene upućen “Zahtjev Ustavnom sudu BIH”, kojima se traže podaci o “zagubljenom”spisu a potom s obzirom da nije bilo odgovora i “Dopis kabinetu predsjednice ustavnog suda” što je takođe priloženo uz ovu tužbu. Iz odgovora P-124/14 od 12.03.2014. vidi se da je spis KTA-596/09 vraćen u Bijeljinu još 17.04.2014. a podsjetimo da cijelih 10 mjeseci kasnije nadležno OT Bijeljina tvrdi da je materijal i dalje u Ustavnom sudu.
Ovde naravno nema ni govora o nekoj grešci, nego se radi o kontinuitetu smišljenih falsifikata, prikrivanja i laži tužene RS, kojima brutalno ponižava tužilju i krši njena prava. Dokaz za to su i naredna dva dokumenta “Zahtijev 20.06.2014.” predat u OT Bijeljina sa 8 tačaka kojima se traži pojašnjenje za “nestanak” spisa te odgovori na pitanja postavljana još od februara 2010-te. U takozvanom odgovoru IT-24/14 se tužena RS pravda kako je spis otpremljen iz Ustavnog suda BIH do Osnovnog suda u Bijeljini a i dalje se ne nalazi u OT Bijeljina na navodeći gdje je trenutno.
No još važnije su naredne stavke gdje se prvo kaže da su prijave protiv Blagiše Sofrenića i AD Univerzal, zavedene pod brojem T14 0 KTA 0010617 14. Dva poslednja broja pokazuju da su pomenute prijave zaista bile sakrivene 4 godine i da je poslije predavanja prve od njih 24.06.2010. te najave da postoje i dodatni dokazi (audio snimci izjava portira i vještaka, dokazi o krijumčarenju itd) tužena RS onemogućila pristup tužilji u OT Bijeljina, obmanjujući je da nije nadležno, te da bi uspješno “zagubila” opasnu prijavu čak je lišila nezakonito slobode i držala u zarobljeništvu 10.08.2010.
Sve da bi zaštitila svoje kriminalne poslove vezano za krijumčarenje i pranje novca narko mefije koje je izvršila u sadejstvu sa poslanikom svoje skupštine, vlasnikom AD Univerzal i Bobar banke, koje je tužena suvlasnik.
Vrhunac licemjerstva tužene se vidi u trećoj stavki njenog “odgovora” gdje na ključna pitanja o nastanku mlja krvi prije pada, torbi i unutrašnjim povredama kaže da su “činjenice i istražne radnje provedene u slučaju smrti Ivone Bajo” detaljno opisani u službenoj zabilješci postupajućeg tužioca i nekada objavljeni na nekoj web stranici !!!???
Uz opasku da je dužnost tužene bila da još u januaru 2010-te preda pismeno tu “zabilješku” tužilji i odgovori na sva sporna pitanja, ističemo da je i ta tvrdnja smišljena laž, jer ništa od onoga što je pitano nije objašnjeno u toj zabilješci, koju je tužilja lično čitala na internetu a ne iz dokumenta koji joj je trebala uručiti tužena.
Kolika je monstruoznost tužene RS u ophođenju prema tužilji vidi se najbolje iz tog “odgovora” jer proizilazi da je teror dug 4 i po godine i koji još traje, stotine dolazaka, poziva telefonom, hapšenja i kršenja garantovanih prava bio nepotreban s obzirom da joj je još a avgustu 2010-te umjesto de je uhapsi, mogla reći da se svi odgovori nalaze na nekoj web stranici.
No naravno da to nije istina i radi se o nastavku laži tužene RS, s obzirom da na zahtijeve iz januara i februara iz 2010-te po istim temama nikada nije odgovorila a sada ove besmislene i uvredljive “odgovore” šalje pritisnuta obiljem materijala i dokaza dostavljenih drugim državnim i stranim organima te u tužbama i objavljenim na internetu, čekajući rezultate oktobarskih izbora, prema čemu će i prilagoditi svoje naredne postupke…
Nevezano za presudu u ovoj parnici, tužena RS je dužna da tužilji Budimki Bollin Bajo predoči svaki dokument vezan za spis u kome se vrši istraga smrti njene jedine ćerke i da da odgovore na to zašto su sakrivani podaci o unutrašnjim povredama od vještaka, čije se mišljenje tražilo, zašto je tužena RS oprala kaiš torbe benzinom i sakrila to od tužilje javnosti i vještaka i na sva druga postavljena a neodgovorena pitanja.
Sve to zasigurno neće biti moguće dok su na odgovornim položajima isti oni koji su prikrivali ubistvo, ali to je već problem tužene. Pružajući podršku i zaštitu pojedincima iz svojih organa, koji su činili krivična djela i nanijeli štetu tužilji preuzela je odgovornost ne samo za posljedice poslije tragedije, nego i za samo ubistvo, koje prikriva iz sopstvenih niskih pobuda…
UMJESTO DA TUŽILJI KOJE JE IZGUBILA SVOJE JEDINO DIJETE PREDA SVE TRAŽENE DOKUMENTE I INFORMACIJE, TUŽENA RS JE PROGLASILA DOKUMENTACIJU O “SAMOPOVREĐIVANJU” I POGIBIJI NJENOM “SOPSTVENOM KRIVICOM” DRŽAVNOM TAJNOM I EVO VEĆ CIJELIH 5 GODINA KRIJE PODATKE O TOME
| BUDIMKA BOLLIN BAJO (adresa 1) KIRCHENFELD 65 8052 ZURICH (adresa 2) Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina |
po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO |
