Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud “utvrdio” da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo “donese” presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja “obrazloženje” i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja…
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 043325 13 P 2 |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
0 KM |
 |
ŽALBA NA PRESUDU OSNOVNOG SUDA |
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 – 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Kako sam se uvjerio da Sudsko vijeće Okružnog suda uopšte ne čita žalbe do kraja pa tako recomo nisu vidjeli prijedlog u predmetu 80 0 P 053922 13 P naveden na kraju, ovom prilikom to činim odmah na početku te predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku. U suprotnom ću naravno svoja prava braniti pred Ustavnim sudom, koji će prepoznati najbolje koja se prava krše…
Prije svega, s obzirom na brojne tekstove u kojima sam iznosio podatke o bahatom i neprofesionalnom radu pojedinih tužilaca i sudija, želim istaći i pozitivan primjer kao što sam to učinio i u nekim drugim slučajevima. Postupajuća sudija u ovoj parnici je osoba koji odgovoran posao obavlja dostojanstveno, izuzetno ljubazno, ophodeći se prema svima sa poštovanjem i zaslužuje da bude ne samo predsjednik suda nego nadam se nekad kada zaživi vladavina prava i član VSITV-a. Zadatak koji sam sebi sam dao odavno, je da srušim sa vlasti trenutni mafijaški političko tajkunski režim, kako bi časni službenici mogli da rade po odredbama ustava i zakona a ne prema usmenim naredbama političke volje bahatih moćnika.
Takođe želim istaći, (pošto se ovde radi o utvrđenju diskriminacije) da smatram kako je i postupajuća sudija diskriminisana u trenutnom kriminalnom pravosudnom sistemu, s obzirom da joj je dodijeljeno više predmeta, koje niko ne želi, sa zadatkom da saučestvuje u prikrivanju kriminala i donosi nezakonite, unaprijed pripremljene presude. Ovde nisu u pitanju moje pretpostavke nego činjenično stanje koje kaže da je sudija tražila pismeno svoje izuzeće u predmetu gdje sam stranka a koje nije prihvaćeno. Očito je da postoje sudije koje unaprijed mogu izbjeći neugodne predmete, tako da na kraju sav teret nose oni najmanje odgovorni za uspostavljeni haos i tiraniju u pravosuđu…
Na kraju uvoda podsjećam na obavezu iz ZOPP-u član 215, stavovi 2 i 3 prema kojima sudija prvostepenog suda ima obavezu da postupi a što sam se uvjerio i dokazao da u svim prethodnim slučajevima u kojima sam bio tužitelj, nikada nije ispoštovano jer sudije neće da poštuju zakon, smatrajući da ja ne znam relevantne odredbe zakona.
OVO JE MOJA TUŽBA, MOJ TUŽBENI ZAHTIJEV I SUD JE DUŽAN DA SA BAVI ISKLJUČIVO TIME A NE DA PREPRAVLJA, FALSIFIKUJE, MANIPULIŠE I IZMIŠLJA SOPSTVENU TUŽBU PREMA KOJOJ ĆE OBRAZLAGATI UNAPRIJED PRIPREMLJENU PRESUDU…
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u.
2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira “ponavljanje prekršaja” te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010.
3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački “1” ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS.
4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački “2” tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS.
5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački “3” tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom “Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana” iz ZKP-a!
6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački “4” tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !
7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama “5”, “6”, “7” i “8” tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH.
8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački “9” ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a.
9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni…
10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio.
11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla.
12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Tužena RS je podmetnula falsifikovani dokument 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 sa lažnim pečatom pravosnažnosti na dan 22.12.2010. iako je upravo tog dana odlukom Okružnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 000670 10 Pžp postupak obustavljen. Sama činjenica da se po državnim organima povlači falsifikovani dokument kojim se kompromitujem te se isti koristio i koristi kao izgovor za fašističke postupke OT Bijeljina je dovoljna da ukaže na moj pravni interes, vezano za razotkrivanje ove laži i sudsko utvrđivanje. Takođe i insinuacija o nekom kršenju reda i mira na dan 08.07.2010. je iznesena u podnesku tužene od 11.12.2013. na strani 3, šesti red. Da to nije istina vidi se i iz dokaza “Zabilješka 1474-10” koji je tužena RS povukla i “zaboravila” da ponovo dostavi. te taj dokaz ja prilažem informativno uz ovu žalbu. Iz njega se vidi da poslije spornog datuma kada mi se pripisuje navodni prekršaj i priznaje izdavanje naredbe, sudska policija opisuje da sam dana 26.08.2010. predao podnesak u pisarnici OT Bijeljina i izašao bez ikakvih problema. Sud je dakle odbio utvrditi postojanje ili nepostojanje odluke stvarno naležnog Prekršajnog suda u Bijeljini, odnosno moje tvrdnje da ne postoje takva Rješenja.
Taj kriminal vezano za falsifikat i druge iznesene laži tužene RS sam detaljno razotkrio u podnesku “OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ” na 7 gusto kucanih strana, a sada prenosim dio u kome razotkrivam prevaru, (početak pete strane): “Zastupnik tužene očito ne zna šta je diskriminacija, te ga podsjećam da se pod tim smatra SVAKO RAZLIČITO POSTUPANJE, no važnije od svega je pokušaj da se obmane sud prilaganjem Rješenja prekršajnog suda od 12.08.2010. br 80 1 Pr 000670 10 Pr sa pečatom na vrhu da se radi o pravosnažnoj odluci. Istina je da je dana 22.12.2010. ta odluka preinačena a postupak OBUSTAVLJEN DONESENIM Rješenjem 80 1 Pr 000670 10 Pžp, koje prilažem. Pitanje je samo da li je tužena RS pokušala prevariti sud ili je neko obmanuo zastupnika ?”
Vezano za ovaj dio napominjem i da se kao argument u presudu koristi i navodna prijetnja nasilnim ulaskom navedena u zabilješci SP od 26.04.2010. iako autor u nastavku priznaje da mu je to tada (08.03.2010. samo tako izgledalo a očito je instruiran od strane odgovornih za teška krivična djela koja sam ranije razotkrio). Činjenica da je OT Doboj u predmetu T15 0 KT 0002365 10 doneo odluku dana 14.12..2012. upravo po toj temi nije nijednom riječju pomenuta od strane suda. Taj dokument je istovremeno dodatni dokaz kojim se udara na kredibilitet tužene RS i njenih tvrdnji, s obzirom da me je marta 2010-te lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti i to koristila kao izgovor za zabranu pristupa a sada kada su njene laži razotkrivene pokušalo se sa tvrdnjama o prekršajima. Iako je dakle OT Doboj konstatovao poslije 30 mjeseci istrage da ne postoje nikakve prijetnje niti bilo koje drugo krivično djelo sa moje strane, Osnovni sud u Bijeljini mi u presudi imputira nasilje na strani 7 iste. Sve ovo nepotrebno izlaženje iz tužbenog zahtijeva je smišljeno urađeno da se ne bi obrazlagalo ništa od tema iz tužbenog zahtjeva ili su se one prepravljale.
S tim u vezi je i tvrdnja suda da citiram (strana 7, pasus 3) “Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbirnog izvještaja od 13.05.2013. godine.”
Prije svega ovde se radi o katastrofalnoj grešci Osnovnog suda jer Presudu povodom događaja 05.09.2012. obrazlaže zbirnim izvještajem MUP-a sačinjenog naredne godine poslije cijelih 8 mjeseci, kada je zaista g. Sekanić silazio u prizemlje ali to nema nikakvih dodirnih tačaka sa tužbenim zahtjevom. Ovo je dakle stav Osnovnog suda:
ZDENKO BAJO NIJE BIO DISKRIMINISAN DANA 05.09.2012. JER JE SEKANIĆ VOJISLAV SIŠAO U PRIZEMLJE DANA 13.05.2013.
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud “utvrdio” da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013.
Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo “donese” presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja “obrazloženje” i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici…
Može i drugostepeni sud “utvrditi” da je prvostepeni sud “utvrdio” sve činjenice i potvrditi ovu presudu ali će ova manipulacija ostati za javnost, za istoriju, za više sudske instance, kao primjer sprege tajkunsko političke mafije i sudske vlasti pa ćemo svi skupa da čekamo rasplet. A sve je bliži trenutak kada će svako morati da objašnjava svoje postupke pred krivičnim sudom….
U ovom dijelu ću iskoristiti priliku i u obilju nerelevantnih tema kojima se bavio sud izlazeći smišljeno izvan tužbenog zahtijeva, izdvojiti dio u kome se opisuje sadržina teksta na plakatima koje sam nosio. Na osmoj strani presude oko sredine navedeno je šta je sud “utvrdio” da je bilo napisano, citiram “na kojima su bili ispisani tekstovi uvredljivog i nepristojnog sadržaja vređajući ugled Predsjednika RS, Narodnog poslanika u Skupštini RS, Tužilaštvo uopšte i Glavnog tužioca.”
Državnim organima je LAŽ, PREVARA, FALSIFIKAT, OBMANA, MANIPULACIJA, najjači adut a često i jedini. Niti je trebalo ovo da bude tema interesovanja suda niti ja imam namjeru ovde sada razotkrivati sve ispisane laži u potpuno nerelevantnom materijalu koje je dostavilo PRS, ali ću kako zbog drugostepenog suda tako i zbog sudije pojedinca Osnovnog suda pokazati da je sud obmanut od strane državnog organa a onda je tu laž, bez ikakve provjere i obaveze tužene da dokazuje svoje tvrdnje, koristio protiv mene u obrazloženju presude.
U prilogu se nalazi “Presuda 80 1 Pr 007070 12 Pr” prva strana gdje je sudija prekršajnog suda doslovno prenio sadržaj koji sam ispisao na plakatima, citiram: “Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika Okružnog tužilaštva Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene??? Zaustavimo spregu mafije i tužilaštva!“.
Nisam ja to ni ovako rekao a posebno ništa nisam uzvikivao ali slično da i dodajem sada da je zgrada Vuka Karadžića 3, centar organizovanog kriminala u Bijeljini, za šta je jedan od dokaza i ova kriminalna presuda…
I tvrdnje suda o “nebrojenim primanjima” kod nepoznatih tužilaca su zasnovane na lažima sudske policije. To se navodi na strani 7 presude u pasusu 3 te poziva na dokument 73/11 od 24.01.2011. Da je sud obmanut i povjerovao u tu laž, dokaz je upravo ista ta zabilješka u kojoj se na drugoj strani opisuju moji dolasci, bez ijednog kontakta sa bilo kim tužiocem a suštinski je bitna samo g-đa. Stjepanović Danica, za čiji sam predmet predao nove dokaze i tražio odgovore a sa kojom nije bilo nijednog susreta od 2009 naovamo. Dakle prazna priča sudske policije kojoj je naređeno da sačini tu zabiljepku kako bi je g. Kovačević poslao VSITV-u kao “dokaz” poslije mojih pritužbi isto kao onu falsifikovanu presudu, koju su uz pomoć suda povukli iz dokaznog materijala umjesto da krivci za tu prevaru budu kažnjeni.
A sada dolazimo do ključne manipulacije Osnovnog suda. Iako sam upozorio šta je tema tužbenog zahtijeva, sud se ne bavi time nego opravdavanjima zbog čega je izdata usmena naredba o zabrani svih srodnika ubijene djevojčice, te još podvlači da nisam diskriminisan zbog “činjenice da je ta naredba izdata” (strana 7, pasus 3). No ja naravno nisam nikada ni postavljao to kao temu, pa čak ni pitanje zakonitost sankcije prema svima koji su krivi samo zato što nose isto prezime kao djevojčica čije ubistvo prikriva tužena RS, nego je diskriminacija u tome što mi nije uručen pismeni primjerak i omogućeno pravo žalbe. Jedan dio iz završne riječi sam već naveo ali zbog važnosti prenosim ponovo uz dopunu: “Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje.”
A evo sada i kako je to opisano u tužbenom zahtijevu: “1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!”
Kako je ovo bezakonje očito i nema odbrane od moje argumentacije zbog čega se uostalom tužena inače zakonom obavezna da dokazuje nediskriminaciju, nije ni pojavila, onda Osnovni sud uopšte nije raspravljao o temi tužbenog zahtijeva, nego o svemo drugom. Takođe nema nijedne riječi o temi iz tačke “2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!”. I na taj dio sam upozorio u završnoj riječi, citiram “Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene.” To što mi ni tada i kasnije sve do danas nije omogućeno da dobijem traženu dokumentaciju, prikupljanu poslije lažne prijave protiv mene. Sud nijednom riječju nije komentarisao u presudi ali se bavio sporednom temom nastalom 3 mjeseca kasnije, citiram sud “Navodi tužitelja da mu je tužena Rješenjem od 03.12.2012. godine dozvolila samo uvid u traženu dokumentaciju, a ne i kopiranje kako je tražio su paušalni i ničim potkrepljeni.” (strana 9, oko sredine). Ja sam naravno dostavio dokaze i o tome, što je vidljivo uz dopunu tužbe, gdje na dnu stoji “PRILOZI” te “UZ DOPUNU” i konkretno “Zahtjev za informacije” i “Odgovor na zahtijev”. Radi se upravo o odgovoru SP, koji sud nije uvrstio u dokazni materijal ali nisam oko toga pravio pitanje jer sam u podnesku “OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ” istakao slijedeće:
“S tim u vezi obavještavam zastupnika tužene RS da sam spreman da odustanem od tačke iz tužbenog zahtijeva I: 10) Dana 03.12.2012. tužena RS je donijela rješenje kojim se dozvoljava samo uvid u traženu dokumentaciju, ali ne i kopiranje kako je zahtijevao tužilac, te tako oduzela pravo garantovano članom 23 Ustava RS! Komanda Sudske policije u Banjaluci je poslije ponovljenog zahtijeva izdala nalog Okružnom centru u Bijeljini, te sam dobio kopije svih dotad sačinjenih zabilješki, pa smatram da ukoliko sud usvoji moj tužbeni zahtijev, ne bi bilo korektno prema SP, da se i to nađe u popisu diskriminatorskih radnji.”
Ovaj navod prenosim sa prve strane tog podneska a nalazi se u poslednjih 6 redova. Osnovni sud nije dakle ni tu prvu stranu pročitao do kraja a kamoli preostalih 6, jer to onda ne bi bilo potencirano u presudi. S druge strane materijal koji je tužilaštvo sakupljalo danonoćnim nadzorom nada mnom i pregledom računara koji su odnijeli, da bi izbrisali dokaze svojih zločina a koji sam tražio dana 05.09.2012. nije bio tema interesovanja suda…
U tački “3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom “Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana” iz ZKP-a!” tužbenog zahtijeva se radi o mom pokušaju da tog dana podnesem krivičnu prijavu na način propisan ZOKP-u, usmeno na zapisnik. Nikakve pismene prijave tada nisam imao, niti sam tvrdio da sam diskriminisan time što je g. Sekanić sišao u prizemlje, što je Sud pomješao sa jednom drugom parnicom u koju je imao uvid. Evo kako je sud izneo stav u presudi (strana 6 pri dnu): “Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu.”
Ponavljam da tog dana nisam imao nikakva “pismena” nego samo CD sa dokazima o krijumčarenju i to sam htio predati kao dokaz uz izjavu dežurnom tužiocu na zapisnik, što je pravo garantovano zakonom a u čemu sam spriječen. Podsjećam da ZOSRS-a član 5 obavezuje: “Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost” i ja dakle tražim od suda zaštitu tih prava a ne savjete tipa da mogu ići u poštu. Umjesto da “savjetuje” mene sud je trebao usvojiti tužbeni zahtijev i savjetovati tuženu RS da poštuje zakone i prava građana. Tužilac je plaćen 3000 KM svaki mjesec da obavlja taj posao a ne da građani svaki put lično pišu krivične prijave niti su to obavezni službenici na šalterima pošte. S tim u vezi pozivam postupajuću sudiju da u objašnjenju koje sačini po ovoj žalbi “posavjetuje” na kom sam to šalteru pošte, poslije 150 dolazaka i traženja snimaka obdukcije Ivone Bajo, mogao dobiti iste, kao i podatke o mojim krivičnim prijavama te dokumentaciju koja je prikupljana o meni ???
Ni tačka “4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !” nije bila predmet interesovanja suda, jer iako sam predao dokaze i sud ih usvojio “zahtjev za pristup informacijama u OT Bijeljina od 02.02.2010. godine, zahtjev za pristup inforamcijama za OT Bijeljina od 11.02.2010. godine, zahtjev za pristup informacijama za OT Bijeljina od 15.02.2010. godine, zahtjev za pristup inforamcijama za OT Bijeljina od 17.03.2010. godine” (iz presude na strani 4, treći pasus oko 10-tog reda popisa). Podsjećam da prema ZOO, samo pravo zastarijeva poslije 5 godina, te prva koja sam ostvario 15 dana od predaje tih zahtijeva 2010-te nisu zastarila ni danas a ja još nemam odgovore koje tužena RS nezakonito uskraćuje. Dio traženog (kopije diskova recimo) sam dobio po osnovu Rješenja 12.09.2012. koje sam priložio kao dokaz.
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi “paušalni i ničim potkrepljeni”. Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio “lažljivcem” uz opasku da su moje tvrdnje “paušalne i ničim potkrepljene”. Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
Na kraju ovog dijela ističem “Zahtjev za informacije 11.02.2010.” na koji mi nikada njije odgovoreno a pitanja sam ponavljao više puta uz nove zahtijeve. Iz teksta je vidljivo da tražim objašnjenje o mjestu pada ubijene djevojčice i odakle tragovi krvi prije pada, čime su nanesenu unutrašnje povrede i kako je materijalni dokaz uklonjen sa mjesta zločina, kako je i čime presječen kaiš, gdje je nestao dio, te ko je i zašto oprao kaiš benzinom ??? Fotografiju te torbe sud NIJE HTIO da usvoji kao dokaz jer nedvosmisleno dokazuje da je OT Bijeljina “Zločinačka organizacija” a time i tužena RS, koja je sve ovo prikrila da bi krijumčarenje koje je vršila u saradnji sa svojim poslanikom, sada preminulim G.B. a istovremeno je prala novac narko mafije preko Bobar banke u kojoj je suvlasnik.
Važno je istaći da tada u februaru 2010-te nisam imao nikakve podatke niti dokaze o švercu, nego sam do njih došao u maju te godine. Stoga su bitni i podaci o mojim krivičnim prijavama 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. koje je tužena RS sakrila da bi njen kriminal ostao tajna. Vidljivo je da se “razgovor” sa g. Gruhonjićem (08.07.2010.) desio 15 dana poslije predavanje prve prijave i to sud takođe potencira u obrazloženju presude. Ja uopšte nisam tražio niti sam razgovarao sa istim nego je on došao u hodnik i naložio da izađem. A ja sam naravno tražio odgovore na zahtijeve predate u prethodnih pola godine, snimke koje sam tražio te da dopunim prijavu od 24.06.2010. usmeno na zapisnik tužioca koji je zadužio istu. Bio sam siguran da će prijava biti sakrivena i to namjerno a ne zagubljena greškom, što sam i dokazao predatim dokumentom “OT Bijeljina br. It-24/14 od 26.06.2014.” iz koga se vidi da su prijave iz 2010-te dobile broj tek 2014.
O otetim pravima “4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. što priozilazi iz svega navedenog neću trošiti vrijeme a nije se ni sud time bavio, no moram skrenuti pažnju na neviđenu manipulaciju Osnovnog suda vezano za lišenje slobode i zadržavanje u pritvoru. Naime na strani 9 presude u trećem pasusu sud je izračunao da sam pušten poslije 11 i po sati, što je valjda manje od 12, ako mogu zaključiti poentu te matematike. No ja nisam ni tvrdio u tužbenom zahtijevu da sam zadržan duže od 12 sati niti da sam trebao biti oslobođen najdalje za 12 sati nego mi je oduzeto citiram: “9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!. Ja sam u tužbi tvrdio a to čak i Osnovni sud navodi u presudi da: “(1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima:” te konkretno; “(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.”
Ovde je dakle obaveza tužene i moje pravo da u tim okolnostima budem izveden pred sud ODMAH a najkasnije za 12 sati a ne da budem pušten na slobodu u tom roku. Moram reći da ovu manipulaciju doživljavam kao uvredu za inteligenciju svih građana RS, odnosno osjećam da me sud smatra toliko velikom budalom da može ovako prepravljati zakone po svom nahođenju izbacujući postojeću obavezu države i prava iz zakona a ubacujući nepostojeći uslov o puštanju na slobodu u roku od 12 sati. NEVJEROVATNO…
Ali sretao sam ja i mnogo teže manipulacije i falsifikate u rješenjima i presudama sudova, tako da nisam iznenađen. U stvari moja završna riječ je i bila takva da obesmislim ovu presudu i pokažem već tada da znam na koji će način Osnovni sud da prekrši zakon i nastavi sa zaštitom organizovanog kriminala koji čini tužena RS u sprezi sa tajkunsko političkom mafijom.
Napominjem da sam materijal o krijumčarenju dostavio u KT Sarajevo koje predmet vodi pod brojem T09 0 KTA 0034144 13 a tokom ove godine sam i timu zaduženom za akciju “Pandora” dostavio dokaze o tome. Sada kada bivši vlasnik AD Univerzal nije više među živima a direktor te firme S.B. je uhapšen nekoliko mjeseci poslije događaja iz ove parnice (10.04.2013.) kao član pljačkaške grupe još od 2005-te, najrealnija opcija je da se krivica prebaci upravo na AD Univerzal a da li će biti optuženi i oni koji su poslali robu iz Federacije BIH, zavisi od učešća vlasnika tih firmi u sadašnjoj vlasti. U svemu ovome će biti važno i to šta je radilo OT Bijeljina da me spriječi dana 05.09.2012. da prijavim svoja saznanja i predam dokaze na disku, te šta sada radi Osnovni sud da bi prikrio taj kriminal i svi drugi koji su do danas ili će u budućnosti saučestvovati u prikrivanjima zločina.
Ovu žalbu završavam podsjećanjem da je tužena RS u svom pisanom podnesku opisivala isključivo datum 13.05.2013. čime se i sud pogrešno i sasvim nepotrebno bavio a nema nijedne riječi o datumu i događajima od 05.09.2012. S obzirom da se ni na jednom ročištu nije pojavila proizilazi da je nastupila sa NULA riječi, NULA dokazivanja činjeničnog stanja, što obavezuje sud da postupi u skladu sa odredbama ZOPP-u i usvoji tužbeni zahtjev, shodno članu koji sam naveo na početku. Na ovo sam upozorio i prvostepeni sud u podnesku “TERET DOKAZIVANJA” citirajući stav člana VSITV-a, te i ovde ponavljam dvije ključne rečenice:
“Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji, Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“).”
Ovde je naprotiv došlo do brutalne zloupotrebe i kršenja pravila postupka. Tužena RS na kojoj je teret dokazivanja uopšte to nije uradila nijednom riječju a onda je sud preuzeo ulogu advokata tužene i u presudi “izvodio dokaze” i to o temama koje su potpuno izvan i nemaju veze sa tužbenim zahtijevom. I to sve da ja ne bih mogao direktno na glavnoj raspravi razotkriti laži u priloženoj dokumentaciji, kao što je manipulacija u vezi “službene zabilješke OSP BN broj 1260/10 od 08.07.2010”. U trećem pasusu piše da tražim razgovor SA NEKIM, vezano za ubistvo Ivone Bajo. Nadležna je isključivo tužilac Stjepanović Danica ali u hodnik izlazi g. Gruhonjić i kaže mi da izađem iako sam otkrio ko je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina, da je isti opran benzinom, te da je tada izvedeno krijumčarenje o čemu sam doneo dokaz na disku, uključujući i tonsku izjavu portira. Šta se zaista desilo drugostepeni sud može vidjeti iz zabilješke “1419/10 od 10.08.2010” (koja je takođe dio dokaznog materijala.
Na drugoj strani se sada lažno predstavlja da sam 08.07.2010. umjesto sa nekim nadležnim, “INSISTIRAO” na razgovor sa g. Gruhonjićem, (druga strana, red 16 i 17). No ovde se vidi i na koji su način cijele 2010-te pripadnici zločinačke organizacije OT Bijeljina diskriminisali, lagali i ponižavali cijelu porodicu ubijene djevojčice. U drugom pasusu na drugoj strani zabilješke, redovi 8-13, stoji da mi je u više navrata ispričana laž da OT Bijeljina nije nadležno za postupanje po tom predmetu. Sada kada sud ima uvid u tu laž postaje jasno da kriminalci iz OT Bijeljina nisu nikada obavljali nikakve razgovore sa mnom i da je ono što je navedeno u ranije već pomenutoj zabilješci 73/11 od 24.01.2011. samo nastavak tih laži na druge načine, Naime krajem 2010-te sam dobio informaciju iz OT Doboj da se radi o običnoj laži OT Bijeljina i o tome pismeno obavjestio OT Bijeljina tražeći naredbu Republičkog tužilaštva o prenosu nadležnosti.
Kako to nije postojalo i shvativši da ta laž više ne može biti korištena, traži se od sudske policije da IZMISLI nebrojene razgovore sa tužiocima, što je i napisanon na prvoj strani dokaza 73/11, ali bez ijednog konkretnog primjera na drugoj strani o tome nego isključivo “ISTI GA NIJE PRIMIO”. Taj dokument je Kovačević Novaku trebao kao “dokaz” da bi ga poslao UDT-u poslije mojih pritužbi a što se vidi i iz njegovog dopisa “A-326/12 od 15.11.2012.” u kome se na kraju poziva na dokumente sudske policije ali istovremeno na početku zaboravivši sve svoje prethodne laži priznaje stvarno stanje kakvo se zaista odigravalo, (redovi 9-11) citiram:
“Pošto je predmet završen odlukom o nesprovođenju istrage, odlukom postupajućeg tužioca i Kolegija, to i nema potrebe da ja dalje raspravljam o tom predmetu”
To je dakle bilo stvarno stanje. Iako sam došao do novih dokaza, što je obavezujuće prema ZOKP-u član “Obustava istrage” stav 3 da tužilac analizira i pruži neko objašnjenje, svi članovi porodice Bajo su tretirani i tjerani kao stoka, lagani i ponižavani, jer je upravo OT Bijeljina odgovorno za pranje tog dokaza benzinom. Posebna opasnost za njih je bila kada sam u junu 2010-te otkrio da je u pozadini krijumčarenje i zato su napravili plan da me predstave kao izgrednika “sklonom” prekršajima kome treba zabraniti pristup usmenom naredbom a usput i svim drugim srodnicima. Tu nedvosmisleno fašističku naredbu prema cijeloj porodici sada Osnovni sud pokušava kroz ovu presudu da legalizuje što je skandalozno i pravno nemoguće, jer je postupak o tome morao biti vođen ranije i rješenje o tome da mi se pismeno uruči te omogući pravo žalbe. Ništa od toga nije urađeno jer svi državni organi rade za interese političko tajkunske mafije koja je tada prala miloone kokainskog novca i pljačkala a i danas pljačka mijiljarde evra svake godine…
DUŽNOST DRUGOSTEPENOG SUDA JE DA OVAJ BEZOČNI KRIMINAL ZAUSTAVI ILI ĆE SAUČESTVOVATI U PRIKRIVANJU ZLOČINA, ŠTO SASVIM SIGURNO NEĆE TRAJATI VJEČNO I SAMO JE PITANJE DANA KAD ĆE SE OBJAVITI SVI DETALJI O DJELOVANJU OVE MONSTRUOZNE ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE…
PRILOZI
Presuda 80 1 Pr 007070 12 Pr
|
Zdenko Bajo |
