 |
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
|
S tim u vezi skrecem paznju da postoje dvije nepravilnosti u samom tekstu poziva i to ne greskom sudije, nego greskama u samom zakonu. Prva je više puta ponovljena teza da se propuštanje okrivljenog da prisustvije pretresu, smatra priznanjem krivice. To bi bilo u redu da postoji riječ “neopravdano”. Uz pominjanje samo dvije mogućnosti, a to su teška povreda ili bolest, dodajem mogućnost da neko izda usmenu naredbu policiji da mi onemogući pristup Sudu i tako izdejstvuje moje “prihvatanje” krivice. Da to nije smiješno, nego realna opcija ukazuje i činjenica da se cijeli postupak i vodi zbog usmene naredbe da mi se onemogući pristup tužilaštvu.
Drugi problem je povezan sa neslaganjima u samim članovima ZOP-a. Naime stav e) da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete, člana “Prava lica okrivljenih za prekršaje”, je u direktnoj suprotnosti sa stavom 1 člana “Svjedoci i isprave”, na koji se poziva u tekstu iz opasku “da okrivljeni ima obavezu, obezbijediti svjedoke”…
U jednom članu je očito da Sud obezbjedjuje prisustvo svjedoka, što je i normalno, jer jedini ima za to zakonsko uporište. Tvrdnja da to mora učiniti okrivljeni, je apsurdna i neizvodljiva, sto se vidi u istom, pomenutom stavu 1 (U slučaju da svjedok ne želi da dobrovoljno pristupi na sud, svaka od strana može zahtijevati od suda da pozove takve svjedoke).
Kako ja namjeravam da pozovem kao svjedoka, glavnog okružnog tužioca, Kovačević Novaka, koji je odgovoran za dogadjaj, o kome će se voditi rasprava, a isti mi vec drugu godinu, onemogucava sva zakonom predvidjena prava, inicijator je i lažne prijave protiv mene, po članu 169 KZ-a, jasno je da ja nemam instrumente, kojima bih obezbijedio njegovo prisustvo.
Pomenuti je koristeci svoj položaj i uticaj pokrenuo nevidjenu hajku na mene, koja je uključivala, saslušanje, praćenje patrolnim kolima i policajcima u civilu, nadzor komunikacija, pracenje i pretresanje mojih poznanika, pretres ojekata i odnošenje računara sa dokazima o kriminalu, kako njega tako i drugih pripadnika mafije. Vrhunac svega je straza u 3 smjene pred mojom kućom, za danonoćni nadzor nada mnom.
Nisam mogao da ostvarim, čak ni pravo na suđenje, jer iako sam praktično optužen za planiranje atentata na 6 pripadnika tužilaštva i od prvog dana tražio da mi se sudi, to se uporno izbjegavalo, jer je sve bilo zasnovano na mojim tekstovima u kojima sam pisao da će svi odgovorni za prikrivanje ubistva završiti u zatvoru…
Kako je postalo jasno da dokazni materijal do koga sam dolazio, sem ubistva dokazuje i umjesanost pojedinih pripadnika tužilaštva u prikrivanje tog zločina, zabranjuje mi se pristup i predaja materijala u prostorijama tužilaštva i to bez ikakve sudske odluke, bez Rješenja i prava na odbranu i žalbu, sa jedinim ciljem da se nastavi sa prikrivanjem ubistva jednog djeteta, zarad interesa mafajasko-tajkunske mreze, koja kontroliše tokove novca u zemlji.
Samo Sud, može da ograniči ili uskrati neko pravo predviđeno zakonom i o tome mora bito pismeno obavješten gradjanin, na koga se to odnosi! Konkretno, moralo bi biti jasno istaknuto, kojoj se osobi ili lokaciji zabranjuje pristup, na koliku udaljenost i na koji vremenski rok. Naprotiv, bez suda i zakona, Kovačević Novak je naložio da mi se onemoguće sva prava predviđena zakonom povezana sa radom tužilaštva.
Uvažavam činjenicu, da će sud prevashodno da se bavi događajem od 23.06.2011. radi shvatanja pozadine svega ističem da sam još u februaru 2010. predao prve materijale kao nove informacije, koje dokazuju ubistvo, sto je predviđeno po ZKP-u.
Pošto bi svaka obrada tog i kasnije predatog materijala dokazala umješanost korumpiranih tužilaca u organizovani kriminal. uporno se izbjegava obaveza tužilaštva da gone počinioce krivičnih djela. Ne samo da neće da rade svoj posao, nego na sve načine sprečavaju građane da dostave meterijal o krivičnim djelima i daju majci odgovor na pitanje, kako je njeno jedino dijete izgubilo život. Tako je pri pokušaju da dostavi novi materijal i ona uhapšena skupa sa mnom, a Rješenjem Okružnog suda, je obustavljen taj postupak uz konstataciju nepravilnosti izvršenih od strane državnih organa…
No to nije spriječilo tužilaštvo da nastavi sa brutalnim kršenjem zakona i sprečava me u podnošenju krivičnih prijava, te dostavi materijala na zakonom propisan način, a o radu sa strankama na šta su obavezni 4 sata dnevno, da i ne govorim. Takođe se brutalno krši Zakon o slobodi pristupa informacijama, te praktično nisam nikada dobio pristup nijednoj informaciji, a od 8 poslednjih zahtjeva, dobio sam odgovor samo na jedan, a i tad mi nije omogucen pristup.
U razgovoru sa sekretarom tužilaštva, predočio sam jedan od tih zahtjeva i dobio odgovor da ga nikada nije ni vidjela. Kako se radi o osobi nadležnoj za obradu i odgovore na Zahtjeve, a predao sam ih na ponižavajući način, kao prosjak prolaznik u prizemlju, osnovano sumnjam da neko uništava sve moje materijale, bilo od prizemlja ka pisarnici, bilo kasnije, kada se predoče osobi koja donosi odluke. Kako praktično 18 mjeseci nema reakcije tužilaštva, ni na materijale o najtežim krivičnim djelima, insistirao sam na tome da Zahtjev u 2 primjerka i disk sa dokazima predam lično i na zakonom propisani način.
Primjerak diska dostavljam uz ovaj dokument, a skrecem paznju na folder pod nazivom “Za sud” u kome se nalaze samo neki od dokaza do kojih sam došao. Materijalni dokaz ubistva Torba.jpg, bez ikakvog komentara ovdje. Slika sve govori i jasno je da kriminalci ne mogu dati nikakvo objašnjenje za to. Taj dokaz se nalazi i danas u sudskom depou, ako nije uništen…
Drugi bitan dokaz je snimak razgovora sa vještakom dr. Busarčevićem “Istina o ubistvu (audio).mp3” iz koga je i osnovcu jasno, da je OT Bijeljina najobičniji servis mafije i da su namjerno, smišljeno planski, sabotirali istragu sa ciljem da prikriju ubistvo osmogodišnje djevojčice, te tako zaštite saučesnike, koji su tog dana kada se desila tragedija švercovali neku robu, (vjerovao sam da se radi o narkoticima, ali poslednji događaji ukazuju na šverc oružja).
Primjerak zahtjeva koji sam namjeravao da predam se nalazi u podfolderu “Zahtjevi” pod nazivom “Zahtjev za informacije 11” U podfolderu “Plus” nalaze se tekstovi nastali poslije 23.06.2011. od kojih cu bar jedan koristiti na pretresu…
Ovaj dokument cu sem Sudu, predati i podnosiocu Zahtjeva, jer ga doživljavam kao čisto tehničko lice, koje samo obavlja svoj posao, na zakonom propisani način a ne kao protivnika. Očekujem kako od suda tako i od podnosioca zahtjeva da shodno ZKP-u, član “Obaveza prijavljivanja krivicnog djela” ispune svoju dužnost i odmah po prijemu ovog materijala pokrenu mehanizme da se ispitaju odgovorni za više krivičnih djela.
Moram skrenuti paznju da je prvi koji je to pokušao, po prijemu mog materijala, načelnik kriminalističke policije, g. Aco Teodorović, samo 5 dana kasnije pronadjen mrtav, a netragom su nestali i podaci koje sam mu dostavio…
Drugi i poslednji koji su se usudili da pomenu te dokaze, pripadnici Specijalnog tužilaštva, su u isto vrijeme dobili javnu prijetnju ukidanjem lično od Dodig Milorada, iako je to očit pritisak na tužilaštvo, na šta niko nema pravo.
Zašto je to tako, postaje jasnije kada se zna da je djevojčica usmrćena na ulazu u firmu, lokalnog tajkuna Bobar Gavrila, prvog čovjega u gradu SNSD-a, predsjednika Dodiga, oko koga je okupljena kompletna mafija u zemlji.
Najveći dosadašnji “uspjeh” te mafije je oslobađanje, brutalnog ubice u Doboju, kada su ga proglasili neuračunljivim, a sada su pokušali da probadanje djeteta kroz grudni koš, uključujući i probog kosti, predstave kao samopovređivanje.
No, nije sve išlo po planu i uhvaćeni sa rukama, krvavim do ramena, korumpirani tužioci, nemaju drugo rješenje nego da blokiraju istražne radnje i brutalno zapuše usta medijima. Tako niko ne smije da objavi ništa od dokaznog materijala, plašeći se osvete i upada poput onoga na BN televiziju u januaru 2010.
No mene uplašiti ne mogu, ni poslije 2 pokušaja ubistva, te nastavljam još intenzivnije svoju borbu protiv organizovanog kriminala, o cemu sam obavjestio sve drzavne institucije, pozivajući se uvijek na zakonom propisana prava građana i obaveze nadležnih organa.
Dakle da se vratimo na sporni događaj od 23.06.2011:
1. radnja, je moj dolazak u zgradu i zahtjev da mi se omogući predaja materijala što je zakonom zagarantovano pravo i to na zakonom predviđeni način. Ja u ovoj tački ne vidim ništa neregularno i očekujem da će takav stav biti i podnosioca zahtjeva, kao i Suda.
2. radnja, je onemogućavanje da se to pravo ostvari na zakonom predviđen način i pokušaj da se improvizuje i zaobiđe zakon. Ja tvrdim da je tada počinjeno više krivičnih djela i to “Zloupotreba službenog položaja” od strane Novaka Kovačevića, koji je pri tome učinio i Krivično djelo “Samovlašće”, te “Podstrekivanje” i “Pomoć učiniocu poslije izvršenja”. Pripadnici Sudske policije, su izvršavajući nezakonitu neredbu povrijedili zakon u članovima “Povreda prava na podnosenje pravnog sredstva”, “Povreda ravnopravnosti gradjana” i “Povreda ljudskog dostojanstva”.
3. radnja je naredba Sudske policije da napustim prostorije suda, te moje odbijanje da to učinim, sve dok mi se ne omogući da predam materijal na zakonom propisani način, čime sam po tvrdnji predstavnika optužbe prekršio zakon po članu 24 ZJRIM. Naknadno su pozvani i pripadnici PS Bijeljina, koji su samo tehnički uradili svoj dio posla…
Ukoliko je nesporno da u tački 1 nema nikakvog prekršaja zakona ni sa čije strane, tražim od suda da se ispitaju radnje u tački 2 i da se sud kao jedini mjerodavan u tumačenju članova zakona odredi po pitanju, da li moze bilo koji pojedinac da suspenduje zakon i prava građana, predviđena tim zakonom ili je to krivično djelo.
Ja sam potpuno siguran da je tako nešto u nadležnosti jedino i isključivo Suda i tome sam se suprotstavio koristeći pravo starije od svih drugih prava, a to je pravo na samoodbranu, opisano u KZ-u, kao “Nužna odbrana” i “Krajnja nužda”.
Ako je to tačno, onda se mora konstatovati činjenje tih krivičnih djela nastalih prije događaja koji je bio povod za podnošenje zahtjeva i pokrenuti postupak za odgovornost krivaca.
U suprotnom, ako Sud iznese stav da neki pojedinac, moze zabraniti građaninu da ostvari prava predviđena zakonom, stiču se uslovi da se raspravlja o tački broj 3 i mom eventualnom prekršaju.
Bilo koja odluka Suda, za mene će biti uspjeh.
Ako se konstatuje bezakonje i kriminal u tuzilaštvu, on će biti trenutan, a ako se to bezakonje legalizuje na sudu, onda mi predstoji viši sud, te po potrebi “Sud za ljudska prava”, gdje bahatost, drskost i bezobrazluk, korimpiranih tužilaca, zasigurno neće proći. Stoga pozivam sve aktere, da daju svoj doprinos borbi protiv organizovanog kriminala, jer to je vaša dužnost…
Suštinski meni se sudi, zato što sam se usudio pokušati predati na zakonom propisani način, materijal, koji dokazuje kriminal i korupciju u institucijama vlasti, sve do predjednika zemlje.
Ovaj dokument završavam podsjećanjem na to da tražim od Suda da obezbijedi prisustvo Kovačević Novaka, kao svjedoka. Sem njega imam namjeru da ispitam i sekretara Prodanović Danku, te šefa pisarnice Sekanić Vojislava.
Vjerujem i da je jasno sa kojim ciljem je potrebno svjedočenje tih osoba. Po USMENOJ “Naredbi” Kovačević Novaka, osoblje pisarnice, je preuzimalo materijal na nezakonit način, a isti je kasnije nestajao, odnosno nije stizao do jedne od nadležnih osoba.
Takođe tražim od Suda da mi u svrhu pripreme odbrane omogući uvid i kopiranje spisa broj KTA-596/09, a koji je u posjedu OT Bijeljina: Unaprijed upozoravam Sud, da ce se suočiti sa velikom problemima i pritiscima, ako pokuša da mi omogući ostvarenje tih zahtjeva i da i ne očekujem da će to biti ispunjeno.
No, mozda se nešto i ostvari od mojih zahtjeva: Vrijeme će nam to pokazati…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
