OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

>U Rješenju dostavljenom od strane Suda, istaknuto je da se “Tužba vraća tužilji, radi ispravke i dopune”…
U daljem tekstu ovog dokumenta bit će numeroloski predoceni svi podaci koje je Sud tražio, a shodno članu “Tužba i njena sadržina”, Zakona o parničnom postupku, uz napomenu da je i prvobitna verzija sadržala sve to, što će biti argumentovano obrazloženo u nastavku. Takođe ističem da sama tužba nije vraćena, tako da je nejasno, da li se tu radi o metafori ili je učinjen neki administrativni propust.
1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
U tekstu prvobitne tužbe istaknuto je da je Osnovni sud u Bijeljini, mjesno nadležan sud, a dio o tome je uokviren pravougaonikom i označen sa desne strane brojem 1,(prilog 1 “Prvobitni tekst tužbe”) uz opasku da bi u tom slučaju troškovi bili minimalni. Ono što tada nije bilo istaknuto je činjenica da se tužena, može pozvati na nadležnost Suda u Banjaluci, za šta postoji zakonski osnov. Tuženoj je prije predaje tužbe sudu, ponudjen dogovor da isplati samo 1000 KM i da uopšte ne dodje do sudjenja uz odredjene uslove. Takođe postoji mogućnost sporazuma dvije strane o tome koji će Sud da sudi, (član 52). Istina je da taj član ne daje u potpunosti osnova za to, ali s obzirom da je i Sud jedan od organa tužene, da u istoj zgradi postoji kancelarija pravnog zastupnika tužene i da su kako je istaknuto u tom slučaju troškovi višestruko manji, ostavljeno je tuženoj i Sudu da o tome iznesu svoj stav.
Moguće je dakle da Sud ne uvaži ove razloge i oglasi se nenadležnim, ali u tom slučaju je obavezan da u roku od 3 dana ustupi predmet nadležnom Sudu, (član 20 ZOPP).
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Sto se tiče ove stavke, jasno je istaknuto da je gđi Budimki, nanesena materijalna šteta, krivicom organa tužene, zbog brutalnog pravnog nasilja i sprečavanju zakonom predviđenih prava i procedure i istaknuta je vrijednost nanesene štete. Dijelovi teksta u kojima se o tome govori su obeleženi brojem 2, na četiri mjesta u prilogu jedan. To što je korišten termin, “oko 1000 KM” je uslovljeno time, da je najveći dio troškova koje je imala, gđa Budimka, platila u Švajcarskim francima, te je zbog poznatog rasta kursa iznos nestalan i danas je osjetno veći.
Shodno tome cilj tužbe, (ili zahtjev) je da se nanesena materijalna šteta, tužilji, nadoknadi od strane tužene, odnosno da Sud donese Rješenje, kojim se tužena na to obavezuje.
U slučaju da tužena prihvati predloženi sporazum, koji je jasno opisan u tekstu, te odmah pokrene istragu o odgovornosti krivaca za ubistvo i prikrivanje ubistva i dokaze o tome objelodani javnosti, ne bi ni bilo osnova da se traži nadoknada za nematerijalnu štetu, jer je majci važnija istina, pravda i zakon, od bilo kog novca.
Zato je odšteta od 5000000 KM (pet miliona konvertibilnih maraka), dakle daljnjih 4999000 KM, u drugom planu, jer zavisi od stava tužene. Dakle to je bilo jasno istaknuto u prvobitnoj tužbi, no kako se ispostavlja da je ipak nejasno, ovom prilikom se objedinjuju sve u jedan osnovni zahtjev.
Dakle traži se da za nanesenu, prije svega nematerijalnu, štetu, duševni bol, maltretiranje, ponižavanje, kršenje ljudskih i prava predviđenim zakonom, za vrijeme fiktivne istrage, te naročito poslije Odluke o nesprovođenju istrage, pola godine poslije ubistva, sve do danas, za samo ubistvo djeteta Ivone Bajo, te materijalnu štetu nanesenu tužilji, kao posljedica tih događaja i nezakonitog hapšenja, tužena Republika Srpska, isplati nadoknadu od 5 miliona KM…
Nije potrebno isticati, da ne postoji novac, kojim se moze platiti zivot jedinog djeteta, gđe Budimke i sav bol nanesen joj od strane službenika tužene sa ciljem da se prikrije ubistvo i zaštite počinioci. Posebno je nezahvalno za bilo koga da odredi iznos takve nedoknade, te se to izbjeglo prilikom prvobitnog teksta, ali kako Sud zahtijeva brojke:
a) 1000000 KM odšteta za ubistvo djevojčice Ivone Bajo
b) 1500000 KM za bol i poniženje tokom fiktivne istrage
c) 1500000 KM za bol, poniženje, maltretiranje, poslije odluke o nesprovođenju istrage
d) 1000000 KM za šok, bol, traume prilikom otkrića materijala koji dokazuje ubistvo i prikrivanje ubistva.
Ukupna suma u pogledu glavne stvari je dakle navedenih 5000000 KM, a razlog zašto je odšteta za ubistvo samo 1 milion KM je to, što vjerujemo, da do smrtnog ishoda nije došlo namjerom organa tužene, nego nepažnjom i neodgovornošću. Svaka od stavki (a-d) će biti posebno dokazivana, i samo u slučaju da se dokažu sve četiri odšteta suma bi bila 500000 KM. što će biti na Sudu da ocijeni. Sporedno traženje je vezano iskljucivo za jedan dan, (10.08.2010.) kada je došlo do nezakonitog hapšenja i iznos koji se traži, kao nadoknada, je (450 F za novu avionsku kartu, 150 F vrijednost dnevnice, za 11.08. kada je tužilja trebala biti na radnom mjestu, 100 F troškovi za taksi usluge i telefonske razgovore, povodom tog događaja. Po trenutnom kursu, taj iznos danas je osjetno preko 1000 KM, ali ga nećemo povećavati i ostajemo pri tom iznosu, na koji se dodaje nadoknada za nematerijalnu štetu, naneseni bol i poniženje tužilje toga dana u iznosu od 9000 KM, te je ukupan iznos sporednih traženja time limitiran na 10000 KM…
3. ČINJENICE NA KOJIMA TUŽILAC ZASNIVA TUŽBENI ZAHTJEV
U samom tekstu prvobitne tužbe, navedeno je više činjenica i dokaza. Kako je tada akcenat stavljen na nezakonito hapšenje, istaknuto je najviše to. No govoriti o činjenicama a da se istovremeno one ne potkrijepe dokazima, je apsurdno, jer suštinski, dokazi o tome, zvanični sudski dokumenti, dokazuju činjenicu da se radi o kršenju zakona, u prilogu 1, taj dio teksta je oznacen brojem 3 i uokviren. Kako nije poznat stav tužene o sporazumu, manje se govorilo o činjenicama vezanim za nematerijalnu štetu, ali je i to navedeno u tekstu. Popis dokumenata na koji se poziva tekst, a koji su podvučeni i predstavljaju istovremeno i dokaze, kojima se argumentuje neka činjenica, je u narednim redovima.
Danica.mp3, Institucijama Republike.html, Istina o ubistvu.avi, Izjava vjestaka.html, Karta.png, Karta.htm, Obavijest.png , Obavjestenje i zahtjev 1.png, Obavjestenje i zahtjev 2.png, Objasnjenje tuzbe.html, Oslobadjanje 1.jpg, Oslobadjanje 2.jpg, Osuda 1.jpg, Osuda 2.jpg, Osuda 3.jpg, Otkaz.png, Prijava protiv Novaka 2.htm, Prijava protiv Sudske policije.htm, Punomoc.png, Torba.jpg, Traka.jpg, Zahtjev 1.jpg, Zahtjev 2.jpg, Zahtjev 3.jpg, Zahtjev tuziocu.png.
Svi ti dokazi se nalaze na disku u prilogu, a neki od njih su i kao tekstovi bili priloženi tužbi.
Činjenica je dakle da je djevojčica izgubila život nasilno, probodom kroz grudni koš, da su istražni organi tužene, falsifikovali vještačenja i dokaze, kršili zakon, onemogućavali porodicu da da izjavu o svojim saznanjima i konstantno terorisali, maltretirali i ponižavali, a izdata je čak i čisto fašistička naredba sudskoj policiji:
DA SE ZDENKU BAJI, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIMA IZ PORODICE BAJO, NE DOZVOLI PRISTUP TUŽILAŠTVU
Izvršavanjem tog fašističkog naloga došlo je do opisanog nezakonitog hapšenja, a činjenica je takođe da već drugu godinu se onemogućava predaja materijala i bilo šta drugo vezano za rad i obaveze tužilaštva, zastupniku gđe Budimke.
Iako ovaj stav tri tretira samo činjenice, dodajem da će se one dokazivati, zvaničnim dokumentima tužene, vještačenjima, audio snimcima aktera i po potrebi svjedočenjem istih na sudu. Činjenica je da je tužilja zbog svih nezakonitih radnji i ponizavanja od strane organa tužene, pretrpjela nevidjene šokove, traume, i duševni bol…
4. DOKAZI KOJIMA SE UTVRĐUJU OVE ČINJENICE
Već je skrenuta pažnja na to da je neki predmet ili dokument, istovremeno i činjenica i dokaz. Jedan od najistaknutijih primjera je torba koju je djevojčica nosila preko ramena u trenutku ubistva. Činjenica je da je uklonjena sa lica mjesta i izuzeta iz istražnih radnji, ali stanje u kome se nalazi sada, (ako nije uništena) dokazuje da se radi o namjernom prikrivanju ubistva! Kaiš torbe je dvostruko presječen, dio je nestao sa lica zemlje, a veci dio je izmjenjene boji i bez kapi krvi, što ukazuje da je opran jakim hemijskim sredstvom. Sama torba je dakle univerzalni dokaz i dokazuje da se radi o ubistvu, da je namjerno i planski sabotirana istraga. Vidjevsi dokaz te monstruoznosti, tužilja je bila u nevjerici, da je tako nešto moguće. Taj dokaz nije jedini i ovom prilikom ističem samo falsifikate tužilaštva, na zvaničnom sajtu, kada su monstruozno falsifikovali vještačenja i izjave svjedoka, te izjava vještaka dr. Busarčevića iz koje je jasno da je tužilaštvo sakrilo od njega sve podatke o unutrašnjim povredama. Popis nekih dokaza je već naveden u prethodnom stavu 3, a na disku koji je u prilogu, se nalaze skenirana vještačenja, izjave svjedoka, fotografije, i već pomenuti dokumenti vezano za hapšenje, krivične prijave i te audio snimci. Sve to je opisano i u prvobitnom tekstu tužbe…
5. NAZNAČENJE VRIJEDNOSTI SPORA
U prilogu 1, brojem 5, (na tri mjesta) oznacen je dio u kome se govori o vrijednosti spora, sto je uočeno i od strane suda. Dakle zavisno od toga da li će tužena prihvatiti sporazum, vrijednost bi bila 1000 KM i praktično ne bi bilo potrebe za Sudskom raspravom, ili 5000000 KM, ako to ne bude prihvaćeno. No kako je očito da je jedini plan tužene da nastavi sa opstrukcijom, u ovoj dopuni tužbe ističe se kao vrijednost spora suma od 5000000 KM. Naravno da je još uvijek otvorena mogućnost da tužena prihvati sporazum i u svom odgovoru sudu to istakne, čime bismo odustali od tog iznosa, te bi ostao samo onaj “sporedni zahtjev” od 10000 KM.
Tužilja se poziva na pravo predvidjeno zakonom da bude oslobođena plaćanja takse,(član 400) jer je jedna od posljedica nezakonitig hapšenja gubitak posla, a prijedlog za to kao i dokaz je u prilozima…
6. PRAVNI OSNOV TUŽBENOG ZAHTJEVA
Iz samog teksta tužbe je jasno, koji je pravni osnov, a uz to je u relevantnom članu predviđeno da će sud postupiti po tužbi i kad nije naveden pravni osnov.
Tužena Republika Srpska, odgovorna je za materijalnu i nematerijalnu štetu nanesenu tužilji, te se od nje traži nadoknada te štete. Dakle pravni osnov je NADOKNADA ŠTETE…
7. OBAVEZNI PODACI U SKLADU SA CLANOM 334
Tužilja Budimka Bollin Bajo, povremeno boravi u porodičnoj kući, (Majke Jevrosime 20 u Bijeljini), na kojoj adresi je konstantno i punomoćnik Zdenko Bajo, a u poslednjih 20 godina, je kao podstanar na privremenom radu, boravila na više lokacija. Trenutno je u iznajmljenom stanu u Cirihu, a adresa nije navedena, zbog opasnosti od provale i možda povređivanja, pa čak i ubistva. Naime još u januaru 2010, predvidjeli smo da će pripadnici organizovanog kriminala, unutar institucija tužene, koristeći se svojim položajem, isti zloupotrijebiti i pod nekim izgovorom odnijeti racunar sa dokazima o svom kriminalu i unistiti ih. Tako su svi dotadasnji podaci za koji kriminalci nisu znali, narezani na disk, koji je gđa Budimka odnijela u Cirih, umnožila i sklonila na sigurne lokacije, a upad policije i odnošenje računara se desio krajem marta, pod lažnom optužbom za “Ugrožavanje sigurnosti”. Iako je od tada proslo 18 mjeseci, niko se nije usudio da podigne optužnicu na osnovu te lažne prijave, a u decembru su bili prisiljeni vratiti racunare, sa praznim hard diskom. Kako su vec bila dva pokušaja ubistva, jednog člana porodice, od kojih je drugi, (trovanje) zamalo uspio ne zelimo objavljivanjem adrese u Cirihu dovesti i opasnost život gdje Budimke, tim prije što će se podaci o tome dostaviti tuženoj strani, a kompletan tekst će biti objavljen na internetu, na adresi “kriminaluvlasti.bloger.ba”.
Adresa, na kojoj se nalazi i ponomoćnik je sasvim dovoljna za komunikaciju sa Sudom i tuženom i ona je bila na više dokumenata u prilozima. Istina ne i na dnu same tužbe, jer je bio naveden samo broj telefona, no s obzirom da je Sud poslao Rješenje, očito je da je adresa bila vidljiva…
Na kraju ističem da je prošlo preko dva mjeseca, od predaje tužbe do slanja Rješenja. Kako je Sud obavezan da u roku od 30 dana, dostavi tužbu tuženoj strani, (ako je bez nedostataka), a “konstatovano” je da tužba ima brojne nedostatke, očito je da je nepotrebno zadžana više od mjesec dana, ili je ipak dostavljena tuženoj strani, pa je Rješenje suda posledica, primjedbi, komentara i sugestija tužene Republike Srpske.
O čemu god da se radi, mi ćemo nastaviti u svojoj borbi za istinu, a sve ovo što se dešava je samo dodatni argument i dokaz za tužbu protiv Republike Srpske pred Sudom u Strazburu…
Postoje samo dvije opcije! Ili je Republika Srpska kriminalac, ubica i monsrtum ili ima među svojim službenicima pripadnike organizovanog kriminala. Potezi organa tužene će dati odgovor na pitanje, šta je od toga istina…

PRILOZI TUŽBE