 |
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINIPRIJAVA KRIVIČNOG DJELA
|
Kao uvod u ovu krivičnu prijavu ističem da je prvi susret između mene i gore navedenog kriminalca bio prilikom pokušaja da podnesem krivičnu prijavu, protiv kriminalne grupe koja je sabotirala istragu ubistva Ivone Bajo, kada me je isti spriječio u tome, čime je pokazao da je pripadnik tužilačke mafije, sa zadatkom da štiti organizovani kriminal.
Iako je njegova dužnost da evidentira svaku krivičnu prijavu, kriminalac Gruhonjić je pružio pomoć drugom pripadniku mafijaške mreže, koja se u to vrijeme, (22.12.2009.) pripremala da falsifikuje sve istražne radnje i donese kriminalnu odluku o nesprovođenju istrage u slučaju ubistva djevojčice. Kako bi prijava protiv njihove mafijaške družine prije tog zločinačkog čina, poremetila njihove planove, odlučeno je da se po svaku cijenu spriječim u tome.
Detalje o tome ću saopštiti tužiocu koji bude zadužen za ovu prijavu, a radi se o pritužbi Kolegiju na taj kriminalni akt.
No, iako je prošlo od tada oko 15 mjeseci, kolegij se nije oglasio, što znači da je ta pritužba sklonjena od strane tužilačke mafije, (radi se o osobama koje su zaposlene i tužilaštvu i primaju plate iz budžeta, novcem koji izdvajaju građani, a korumpirani su od strane organizovanog kriminala i rade za njihove interese).
Pošto je bilo jasno da je pomenuta pritužba sakrivena, upozoravam kriminalca Gruhonjića da ću, ako ne otkrije za čije interese je prekršio zakon, protiv njega podnijeti krivičnu prijavu sa pretpostavkom da je saučesnik u prikrivanju ubistva. Detalje i o tome, tužilac takođe može dobiti usmeno u razgovoru sa mnom…
I umjesto da postupi po zakonu i prijavi svoje nalogodavce, kriminalac Gruhonjić, podnosi lažnu prijavu protiv mene, u sadejstvu sa drugim pripadnicima tužilačke mafije, tereteći me za “Ugrožavanje sigurnosti”, član 169 KZ-a.
Iako u mojim tekstovime ne postoji nijedna riječ bilo kakve prijetnje, po život i tijelo bilo koga, nego samo upozorenje da će kriminalci završiti u zatvoru, “Zloupotrebom službenog položaja” kriminalac Gruhonjić, je prisilio inspektore kriminalističke policije da podnesu zahtjev za akcije protiv mene. O tim događajima i kako kažu naredbi, (za koju nisu imali zakonsko uporište) inspektori su spremni da svjedoče na sudu.
Oni sami su istakli da nisu uočili nijednu prijetnju u tekstovima koji su im predočeni, ali su vjerovali da moraju izvršiti naredbu, (ukazujući na članove 117 i 118 ZKP-a), što je naravno pogrešno jer je očito da se radi o pravu sudije, a ne tuzioca, i to o naredbi za pretres, dok ne postoji nijedan član u kome se bilo kome daje pravo da naredi inspektoru da podnese zahtijev. Mogoće je da su inspektori bili u “Pravnoj zabludi”, ali je sigurno da tužilac Gruhonjić, (on dakle nije stolar niti mesar), sasvim dobro zna da je dao “Lažnu izjavu” sa namjerom da mi nanese štetu, i koristi svoj položaj da bi prikrio svoje kriminalne aktivnosti. S obzirom da sam objelodanio da imam veći broj dokaza o kriminalu pripadnika OT Bijeljina, od kojih su im neki bili dostupni, odlučili su da koristeći instrumente državne sile otmu te meterijale i zahtijevali oduzimanje računara.
Poslije 9 mjeseci odugovlačenja, ne usuđujući se da se suoče sa mnom na sudu bivaju silom zakona prisiljeni da se saglase sa povratom računara, ali izbjegavajući kontrolu ispravnosti, koju sam tražio pismeno prije prijema.
U razgovoru sa inspektorima i tužiocem Šabić Murisom koji su zloupotrebljeni i izmanipulisani od strane tužilačke mafije, saznao sam da oni nisu imali uvid u sadržaj hard diska niti su to pokušavali, te se postavlja pitanje : Kome je i zašto trebalo da mi uzme računar i da poslije toga ne traži na njemu nikakve eventualne dokaze o mojim kriminalnim namjerama.
Jasno je dakle da je osnovno cilj bio da se ti podaci unište, (hard disk i cd rom nisu bili u funkciji) da se zastrašim i natjeram da odustanem od borbe protiv mafije.
Ja ću naravno skupa sa sestrom čija je imovina pomenuti računar, a zajedno smo bili u pripremama za osnivanje programerske kuće B(udimka) Z(denko) SOFT, predati tužbu za nadoknadu štete protiv odgovornih, zbog svega navedenog i uništavanja programskog koda za više od 100 programa, ali prije svega postavljam pitanje krivične odgovornosti kriminalca Gruhonjića.
Dakle pravno je sve jasno: Ili sam je bio kriv i za to sam morao biti optužen po članu 169, ili je sve laž, (što je poslije godinu dana jasno) i kriminalac Gruhonjič mora odgovarati za sve ono što je uradio da bi dao doprinos prikrivanju ubistva djevojčice.
I na kraju ističen neviđenu drskost, bahatost, osionost i čak bezobrazluk pomenute osobe u razgovoru sa građaninom. Nedavno je takođe odbio razgovor sa mnom, iako sam opunomoćen od strane g-dje Budimke, u vezi otimanja njenog računara i uništavanja podataka na njemu, koji su moja intelektualna svojina…
Jedan dio krivičnih djela sam istakao pod navodnicima, a za ostale ostavljam stručnim licima da ih evidentiraju.
Sem mjesno nadležnom tužilaštvu, ovaj dokument će biti proslijeđen na više adresa, kako bih spriječio da neko od pripadnika tužilačke mafije iz OT Bijeljina (Kovačević, Debeljević, Gruhonjić i Stjepanović) isti zagube, što im se i ranije dešavalo…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
