 |
INSTITUCIJAMA REPUBLIKE
|
U sklopu moje borbe protiv organizovanog kriminala, dostavljao sam u prethodnom periodu, na više adresa podatke do kojih sam dolazio. Nije to naravno bilo lako, jer sem što je mnogo složenije, obiman materijal pismeno obrazložiti, nego ga interpretirati u razgovoru sa za to plaćenim državnim službenicima, (što mi se onemogućava već godinu dana), morao sam da brinem i o tome da pismene pošiljke koje šaljem ne budu zadržane zbog posebnih istražnih radnji, koje je protiv mene izdejstvovao jedan od mafijaških servisera unutar državnih organa…
U isto vrijeme nastavio sam da prikupljam podatke o aktivnostima kriminalaca i došao do informacija da su se neke osobe izuzetno uznemirile zbog toga što sam obavijestio Glavnog republičkog tužioca o nekim događajima, posebno o tome kako je načelnik kriminalističke policije g. Teodorović izgubio život.
Ja to naravno nisam nikome od njih rekao, a pošto se o tome priča, zaključujem da ste se zainteresovali i provjerili da li je to što sam opisao istina. Kako podatak o smrti neke osobe nije moguće sakriti, a ni informacije o tome da li je rađena autopsija, mogli ste se uvjeriti da su sve moje tvrdnje tačne. No da analiziramo sada taj konkretan slučaj, a moguće se sledeće opcije :
a) Smrt načelnika policije je prirodna, a državni organi su uradili sve potrebne istražne radnje.
b) Smrt načelnika policije je prirodna, a državni organi nisu obavili predviđene istražne radnje.
c) Smrt načelnika policije nije prirodna, a državni organi su uradili sve potrebne istražne radnje.
d) Niti je smrt prirodna, niti su državni organi uradili sve potrebne istražne radnje.
S obzirom da obdukcija nije izvršena, nego je neki vidovnjak odlučio da se radi o infarktu, jasno je da stavke „a“ i „c“ otpadaju, te ostaju druge dvije opcije. Dakle moguće je da se radi o prirodnoj smrti, za koju nema medicinskog dokaza, ili da se radi o ubistvu trovanjem za šta takođe nema dokaza. Analizirajmo dalje obe ove mogućnosti…
Ako je smrt prirodna, autopsija bi to potvrdila i otklonila svaku sumnju, dok bi u suprotnom bilo jasno da se radi o ubistvu. Kako nečija prirodna smrt, nikome ne može da stvori probleme, dok je za ubistvo to sasvim drugi slučaj, logično je da je ono što se u stvarnosti i odigralo, najbolja varijanta za eventualne ubice.
Ostavljam sad vama da sami zaključite, iz kog razloga nije naložena autopsija…
I to što se neke osobe nerviraju zbog toga što ja obavještavam državne institucije o svemu što se tad dogodilo daje dodatne argumente u prilog tome da se osnovano posumnja u prirodnu smrt, Jasno je da je jedino autopsija mogla sa sigurnošću dati odgovor na pitanje šta je uzrok smtri, a pošto to nije urađeno, očito je da su nadležni u najmanju ruku zabrljali. Druga mogućnost je mnogo monstruoznija : Za autopsiju nije dat nalog, jer su znali šta će da pokaže.
Ako nisu krivi, nemaju razloga da budu nervozni, dok naprotiv, svi oni koji su odgovorni, moraju da se zabrinu. To je jasno i iz mog primjera, kada sam lažno optužen za planiranje atentata na 6 pripadnika tužilaštva i po tom osnovu saslušan 24.03.2010. u prostorijama CJB Bijeljina, od strane inspektora Zorana Jovičevića, (tako da možete provjeriti) i bez branioca dao izjavu kakvu zasigurno nisu imali prilike da evidentiraju u karijeri. Tada sam se za svaki moj postupak pozvao na relevantni član zakona, (sa greškom u broju člana 213 ZKP-a, koji je dopunama dobio broj 221-Obaveza prijavljivanja krivičnog djela, , što mi tada nije bilo poznato). No najvažnije je to da nikada nikome nisam uputio bilo kakvu prijetnju primjenom fizičke sile direktno ili indirektno sa moje strane, nego je povod za sve akcije protiv mene bila moja tvrdnja više puta ponovljena da će svi pripadnici tužilaštva i policije koji su učestvovali u prikrivanju ubistva, završiti na robiji…
Vjerujem da ako se izuzme osoba pod nadimkom „Legija“, niko na prostorima Jugoslavije (Avnojske granice) nije optužen za planiranje tolikog broja atentata, pogotovo ne na državne službenike. Kako sam reagovao na takve optužbe možete se lično uvjeriti, čitajući moju izjavu, a jedna osoba čije mišljenje cijenim je iznijela stav da nikada nije pročitala odmjereniju i na zakonu utemeljenu izjavu, još sa smirenošću i hladnokrvnošću, iznesenoj.
Negdje na dvije trećine te izjave, koja je zamorila aktere, te su odlučili da naprave kafe pauzu, i meni je ponuđeno piće, na šta sam rekao da bih popio samo malo vode, (inspektor već naručuje vodu), ali iz umivaonika, dodajem jer sam čuo da ovdje ljudi umiru na saslušanju. Kakav je muk nastao i izrazi lica, ostavljam vam samo da zamišljate, a dodao sam još i to da me neko naravno može da kontroliše dok pijem vodu u toaletu. Tako je i učinjeno i tek pošto smo se vratili natrag, akteri su se oporavili od šoka. Taj događaj koji sam pomenuo, desio se 12 dana ranije, kada je 12.03. Nedeljko Radman preminuo na saslušanju u policiji. Ja sam naravno to rekao sa određenim namjerama, a jedna od najvažnijih je bila reakcija…
I ona je uslijedila poslije minut, dva. Objašnjenje je bilo da je sve regularno, te je to pokazala i obdukcija. Ispitivanje je teklo normalno,( u istoj kancelariji na istoj stolici) i taman kada su završili gospodina je zabolela glava, itd itd.
Znam ja, da me vi ne biste otrovali, ali ima ih koji bi me rado vidjeli mrtvog, i ne brinite zbog ovoga što sam rekao, to je tek onako da malo razbijem monotoniju, (mada vjerujem da se nikome iz policije nije svidjelo to razbijanje..)
Poslije pauze i nastavka, završeno je sa izjavom i sad slijedi najzanimljiviji dio. Umjesto da me pošalju kući, saopštava mi se da pređem u drugu kancelariju. Ne shvatajući zbog čega prelazim i čekam oko 5 minuta,(poslije sam shvatio, da ne bude isti slučaj u istoj kancelariji) kada ulazi inspektor Maksimović Bojan, i saopštava kako imaju još jedan problem. „Ne znam kako ćeš reagovati?“ (Možda kao pokojni g. Radman).
Hoćete li da me uhapsite, pitao sam, na šta je negativno odgovoreno.
Da mi pretresete kuću? (pogodak). Da mi otmete kompjuter? (Pa mislim da je i to navedeno; bio je odgovor).
Naveo sam imena aktera kako bi se sve moglo provjeriti, i to da sam znao unaprijed da će mafija pokušati da mi odnese sve podatke koje imam i uništi ih, (poruku sam ostavio o tome i njima na računaru koji su odnijeli, a nalazi se u dokumentu „Obavještenje.html“, unutar virtuelnog diska „Ivonina skola.iso“).
No najbitnija je paralela : Kada sam dao izjavu pojavljuje se „Naredba“ za pretres, koja je kao upravo stigla, a kasnije su mi priznali da je sve pripremljeno, što sam je uostalom i znao. Standardna procedura, postupak koji je doživio i g Radman.
Doživio, ali nije preživio. Ja lično smatram da bi samo totalna budala otrovala u današnjim uslovima osobu na saslušanju, no ni to nije isključeno, ali stres, šok i pritisak koji je doživio, (očito isti postupak kao i kod mene), bio je dovoljan da izazove smrt.
I još jedan neobičan detalj, u stvari i nije neobičan. Ko je bio tužilac? Pa Danica Stjepanović, naravno.
Podatke o tome možete naći i na internetu, (ako nisu uklonjeni)…
A što se tiče optužbe protiv mene, po članu 169, iako je prošlo više od 7 mjeseci i „imaju obilje dokaza“, jer sam slao „prijeteće poruke“, niko se ne usuđuje da podigne optužnicu i suoči se sa mnom na sudu, nego se postupak odugovlači, da se ne bi otkrilo kako je sve inscenirano, prije nego što institucije koje sam obaviještavao o aktivnostima tih kriminalaca, donesu svoja mišljenja. Naravno da bi za njih bilo korisno, da sam ja šizofreničar, manijak, masovni ubica tužilaca, a kada se izvuku iz gliba u koji su upali i oslobode odgovornosti za ubistvo, šta je za njih lažna prijava, sitnica.
Pa i računari koji su odneseni, zašto ne bi bili „greškom“ uništeni podaci na njima, kakva god te greška bila. Pa i sam postupak, „Posebnih istražnih radnji“, koji maksimalno može da traje 6 mjeseci, kod mene je probio termin već sada za 40 dana.
Ne samo da računari nisu vraćeni, nego nisam dobio ni obavještenje o tim radnjama, što je obavezno po završetku istih, član ZKP-a Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama, stav 3 :
Sudija za prethodni postupak će, bez odlaganja, a nakon preduzimanja radnji iz ovog zakona, obavijestiti lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta. Lice protiv kojeg je radnja bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je sprovedena radnja.
Iako sam u prethodnim mjesecima obavještavao sud da imam pravo na suđenje u najkraćem roku ili da tužilac odustane od optužbi, te da ih se upozori na predviđene kazne za odugovlačenje, tužilaštvo nastavlja da brutalno krši sve zakonske odredbe, jer ne želi da se na sve zločine koje su počinili, nadoveže još i ono što ih slijeduje prema navedenom članu.
Tako je grupa kriminalaca, sluge mafije, zaposlenih u tužilaštvu, plaćeni novcem građana, a bogato nagrađeni od bosova i kumova, za svoje servisne usluge u prikrivanjima zločina, (u daljem tekstu „Tužilačka mafija“, što se odnosi isključivo na plaćenike organizovanog kriminala, a nikako na sve tužioce), nastupila kao banda drumskih razbojnika, te otela imovinu građana. (Sam postupak je učinjen po zakonom predviđenoj proceduri, ali je zasnovan na lažnoj prijavi i providnom planu, glavnog okružnog tužioca da natjera policiju da podnese zahtjev, koju će onda njegov čovjek „teška srca“, odobriti, a sam Kovačević Novak, naravno ni na šta nije uticao – kakva lijepa bajka).
No da dodamo još neke bitne podatke vezano za smrt g. Teodorovića. Pomenuti gospodin je izrazio spremnost da ispita sve nepoznate detalje, oko ubistva djevojčice Ivone Bajo, te je po dostavljenoj informaciji da jedna osoba, ima da izjavi nešto na tu temu, poslao tri pripadnika kriminalističke policije do njega na radno mjesto.
Ja lično ne smatram da podaci koje zna g. XXXXX imaju naročitu težinu, ali je važno istaći da je inspektor, (kako smo saznali kasnije Marković), prijetio svjedoku, citiram : „Puno ti pričaš“, ako ja kažem da je ovo žica, (pokazuje ključ od automobila), onda ima da bude žica“. G. XXXXX je spreman da potvrdi ovo na sudu, no to i nije bila tema mog obraćanja Aci Teodoroviću, (ovaj dio mu je ispričala sestra), nego sam se koncentrisao na nepravilnosti za vrijeme istrage kada je postojala naredba da se sve stvari donesu na obradu, a inspektor ostavlja tri predmeta u automobilu, odnoseći samo torbu, koja je već bila oprana benzinom ili ju je oprao on odnosno tužilac, kako bi uklonili tragove. Zanimljivo je da iako sam još u februaru predao snimke te torbe presječenog kaiša i većim djelom opranog nekom jakom hemijskom supstancom, a presječeni dio je nestao sa lica zemlje, niko ne samo da nije izneo nikakav stav po tom pitanju, nego se svi ponašaju kao da za to uopšte ne znaju.Sem toga ispitivanje svjedoka YYYYYY nije obavio nadležni inspektor, nego Stanko Stanišić, postavljajući pitanje na taj način da je već doneo zaključak kako se radi o nesrećnom slučaju. Predočavam tekst pitanja :
Ovo je zaista samo manji dio brljotina za vrijeme istrage kriminalističke policije, a sada ću istaći samo još to da inspektor Marković nije htio da uzme kapu, kostim i naočale, koje je nosila djevojčica , a koje nam je doneo vozač automobila u kome su stvari ostavljene, dok je oko dva mjeseca kasnije izjavio da mu ih nismo nikada niti davali ???
Evidentirajući sve to na list papira, g. Teodorović je obećao da će sve ispitati. Tada sam mu predložio da po istom principu kako je podnesen zahtjev za moje saslušanje, to učine i za tužioca Stjepanović, a na osnovu izjave vještaka dr. Busarčevića.
Pa neka objasni zašto je uklanjala dokaze i obmanjivala vještake, ako ih se ne bojite.
Smišljeno sam dodao ovaj završni dio, kako bih mu probudio ponos i hrabrost, ali sada se pitam već dosta dugo, da li sam ja „kriv“ zbog njegove smrti. Da li je ubijen zbog toga što je pokušao da uradi nešto što se nije svidjelo kriminalcima iz vlasti.
Naime već sutradan kada smo pokušali da razgovaramo sa glavnim tužiocem, saopšteno nam je da je i on i tužilac Stjepanović na odmoru. I zanimljivo dotična tužilac se pojavljuje na izlazu, te ugledavši nas, bježi nazad u zgradu. Toj sceni je prisustvovao sudski policajac Pertičević Dragiša, kako bi se moglo provjeriti, zašto je tužilac Stjepanović, krenula na plažu preko zgrade tužilaštva. Ima li njen iznenadni dolazak veze sa postupcima g. Teodorovića i najvažnije pitanje :
Da li postoji uzročno-posledična veza, svih ovih događaja, (a naveo sam samo dio), sa njegovom smrću 4 dana kasnije ???
Naravno, svaki pokušaj da dostavimo dokazni materijal o ubistvu i prikrivanjem istog od strane tužioca se sprečava na sve moguće načine, tako da smo pri jednom takvom pokušaju uhapšeni. Navodim jedan od relevantnih članova :
Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana (1) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela.
(2) Svako je dužan prijaviti izvršenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.
Ovdje bi u stavu jedan, poslije riječi „djela“ trebalo amandmanom umjesto tačke, unijeti zarez te dodati „ako to odobri tužilaštvo“, te bi se tako zakon doveo u sklad sa samovoljom kriminalaca iz vlasti na terenu.
Očito je dakle da tužilac Stjepanović, koja nije sposobna niti da nosom u šoljici za kafu ubode želju, niti da lažira slučaj ubistva, a da ne ostavi tragove kao slon u parfimeriji, a kamoli da obavlja posao tužioca, nije svoje monstruozne aktivnosti izvršavala za svoje interese, jer ima zaštitu glavnog okružnog tužioca za sve te zločine.
Naravno da se postavlja pitanje, ko je sve umiješan i koga štiti tužilaštvo? Da li se radi o zaštiti nekog lokalnog moćnika, (mada lokalni nekada znači i državni) ili je nalog za lažiranje istrage došao direktno iz vlade? Nesporna je činjenica da je Ivona ubijena pred ulazom u firmu jednog lokalnog moćnika, a koji je glavni čovjek premijera u Bijeljini, te da su u to vrijeme švercovali neku robu, (možda i heroin) u krug firme „Univerzal“. Kamion koji je dovezao robu je pobjegao prije dolaska policije, što je tužilac Stjepanović imala potrebu da opravdava kao normalno u svom Saopštenju na sajtu tužilaštva, tako da se za njega „nije znalo“ dok mi to nismo otkrili. Ne postoji popis robe koja je dovezena tog dana…
Nažalost svi dokazi do kojih sam dolazio, ukazuju na to da se radi o dobro organizovanoj kriminalnoj grupi, koja ima svoje članove u svim nivoima vlasti. Tako da je ona osnovna pretpostavka, da je svako nevin dok se ne dokaže njegova krivica, za mene izmenjena u slijedeću: „Svaki tužilac je kriminalac, dok se ne uvjerim da on to nije“
U prilog tačnosti ovog mišljenja je i činjenica da sam na više adresa dostavio slike torbe koju je monstrum žena, Stjepanović oprala, kako bi uklonila tragove i audio snimak izjave vještaka iz koga se vidi da je iz njima proslijeđene dokumentacije izbacila sve podatke koji ukazuju na ubistvo, (uopšte ne znaju za unutrašnje povrede), a niko ne reaguje.
To što je učinila kriminalac Danica Stjepanović, je njen zločin, ali sada kada je već mjesecima pokriva i štiti, njen šef i nalogodavac Kovačević Novak je dokaz da je umješan u taj zločin, i svi njima nadređeni koji su obavezni da kontrolišu njihov rad i umjesto da to čine, nastavljaju da podržavaju taj gnusni zločin. postaju saučesnici u ubistvu jednog djeteta.
Ako je stav državnih organa da tužilac može uklanjati dokaze, falsifikovati vještačenja, sprečavati svjedoke da daju izjavu, građane da dostavljeju podatke, (da likvidira nezgodne svjedoke, zašto i to ne bi uradili, ili su već odradili) onda će spisak optuženih biti mnogo duži, ako se ovaj slučaj internacionalizuje i nađe pred međunarodnim sudom.
Jedino što nas dijeli od toga je da se sva pravna sredstva ovdje iscrpe. Ako neko misli da će njegov nerad i bahatost ostati nekažnjeni, grdno se vara. Možda ova korumpirana vlast, (po zadnjim podacima na diobi 90-100 mjesta po korupciji, sa opaskom da je na broju jedan najmanje korumpirana zamlja) neće da obradi podatke koje sam prikupio, ali budite sigurni da će slike torbe, onakva kakva jeste i izjava vještaka biti više nego dovoljne za dokazivanje krivice odgovornih.
U nekim zamljama bi takvi dokazi bili dovoljni da krivci primirišu gasnu komoru, (tamo gdje se mikroskopski pretražuje svaki milimetar dokaznog materijala), dok ovdje tužioci sterilišu taj dokazni materijal razređivačem.
Ovo što se dešava je zaista nevjerovatno. Ubijeno je jedno dijete, a tužilačka mafija uklanja dokaze o tome.
Sreća pa su toliko glupi i nesposobni da su oni sami napravili više tragova koji dokazuju njihov kriminal nego što su uklonili.
Pa ja u svom životu nisam sreo takav otpad ljudskog društva, sve dok nisam upoznao neke pripadnike tužilaštva. A i kakvi mogu da budu ubice nevine djece. Kakvi su njihovi motivi, sada nije više uopšte bitno. Važno je samo to da sam došao do nespornih dokaza o korumpiranosti nekih tužilaca i njihovim saučestvovanjem u najgnusnijim krivičnim djelima.
Mi imamo te podatke i već se nalaze na lokaciji dvije strane zemlje, spremni za obradu pred međunarodnim sudom. Znamo i da ih vi imate, i da znate kakvi kriminalci šetaju u OT Bijeljina, (mislim na one koji su odgovorni za prikrivanje ubistva a ne na sve pripadnike tužilaštva, od kojih većinu i ne poznajem i njih ne tretiran kao pripadnike tužilačke mafije, mada im ne vjerujem). Znamo i da je vaša dužnost da sprovodite zakon, da gonite počinioce krivičnih djela.
Znamo i šta znači, ako to ne učinite, (navodim jedan od relevantnih članova KZ-a) Način izvršenja krivičnog djela
(1)Krivično djelo može se izvršiti činjenjem ili nečinjenjem. (2) Krivično djelo može biti izvršeno nečinjenjem samo kad je učinilac propustio činjenje koje je bio dužan da izvrši.
Tako je dakle jasno da svi koji su dobili dokazni materijal o kriminalu u OT Bijeljina, a ne čine ništa da se krivci procesuiraju, iako im je to dužnost, ne samo da krše navedeni član, nego se deklarišu kao njihovi saučesnici.
Naravno da postoji mogućnost i da se nadležni plaše za svoj život, jer ti kriminalci su sposobni da ubiju svakog ko im predstavlja opasnost. Možda su i nemoćni, jer ko zna kakva su bila stranačka uslovljavanja, kada su pojedini pripadnici mafije postavljani na dužnosti tužilaca, kako bi branili interese svojih nalogodavaca. U tom slučaju jedino moguće realno i moralno rješenje je da podnesete ostavku. U suprotnom postajete saučesnici ubica nevinog djeteta.
To što je Aco Teodorović mrtav i što se njegova smrt ili ubistvo desilo samo par dana od kada je rekao da će ispitati sve radnje inspektora i podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca, je jasno upozorenje svima, šta može da se desi ako im se suprotstave. Teoretski je moguće da se ne radi o ubistvu, ali šta se desilo sa njegovim zahtjevom.
On je mrtav, kao i Nedeljko Radman, kao i Ivona, a sve njih povezuje tužilac Stjepanović Danica.
Poslije svega, što je navedeno, slijedeći primjer izgleda zbilja nevino, a navodim prethodno relevantne članove:
Razlozi za izuzeće, (stav đ) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost. Te član:
Izuzeće tužioca i drugih učesnika u postupku (stav 1) Odredbe o izuzeću sudije shodno će se primjenjivati i na tužioce i lica koja su na osnovu zakona ovlašćena da tužioca zastupaju u postupku, zapisnićare, sudske tumače, stručna lica i na vještake, ako za njih nije šta drugo određeno.
Dakle početkom maja 2010. osoba I.H. je poslije napada ne neke osobe, među kojima ima i djece, na saslušanju u policiji priznala da je izvršila ubistvo Ivone Bajo. Iako je tužilaštvu bilo poznato da sam podneo krivičnu prijavu u kojoj su kao pripadnici organizovane kriminalne grupe, (vezano za isto ubistvo), navedeni Kovačević Novak i Stjepanović Danica, upravo oni, saslušavaju eventualnog saučesnika, i proglašavaju ga neuračunljivim.
Na stranu to da li je on ubica ili nije, (saznao sam da je u stvari narkoman i da je to razlog za njegove ispade, što ga ne opravdava), ta osoba je napadala druge ljude i umjesto da se građani upozore na opasnost, ta informacija se krije od javnosti, tako da ova vijest nikada nije bila objavljena. Kolika je to glupost, vidljivo je iz primjera kada je na stadionu u Bijeljini u leto 2010. silovana 17-godišnja djevojka. Samo zahvaljujući snimcima, koji su objavljeni i na tv programu, došlo je do toga, da se počinilac, našavši se u bezizlaznoj situaciji preda. Da taj snimak nije nikome pokazan, izvršilac bi i danas bio slobodan baš kao i krimainalci iz tužilaštva. To je jedini način borbe mafije protiv dokaza koje sam dostavio.
Zato se sve krije, uništava, prijeti se medijima da ništa ne objavljuju i to je sistem rada tužilaštva od samog ubistva naovamo.
Navodim izjavu sekretara Danke Prodanović, da su imali po autopsiji opis predmeta, koji je ubio djevojčicu, (do25 mm širine i 1 mm debljine, nepoznate dužine) ali mi to nismo saopštili da ne bismo uznemiravali javnost. Kako sam saznao od iste osobe, odluku o tome je doneo glavni tužilac.
E, sada ili je on to učinio na svoju ruku, štiteći svoje mafijaške mentore, ili je dobio nalog sa višeg nivoa.
Istina je da je ubistvo izvršeno samo 5 dana od sahrane Selme Sarajlić, ubijene 1992 godine, (jedna od 20 žrtava, za šta još niko nije odgovarao, a saznao sam da ubice danas rade u državnoj službi i da OT Bijeljina, „vrlo efikasno“ radi na tome, tako što ako bude do njih, nikada niko neće odgovarati za ta ubistva). Dakle djevojčica koji nije bila niti svjesna svoje smrtnosti, kada je ubijena, sahranjuje se u šehidsko mezarje, (poginuli borac u džihadu), i taj događaj je privukao na stotine ljudi, a samo možete zamišljati sa kakvim su motivima pojedinci dolazili.
Ako se radilo o smišljenom prikrivanju nekih informacija, zarad očuvanja „bratstva i jedinstva“, naše vlade i građana, onda se to može donekle i shvatiti, ali dalji tok istrage pokazuje da to nije bio trik da se zavaraju ubice, nego da se zločin zataška.
Da li je Ivona žrtvovana, od strane vlade, zarad „mira u kući“ ili je u pitanju zločin satanističke sekte, narko mafije ili nekog narkomana, suštinski je nevažno jer niko nema prava prikrivati nijedan zločin, a pogotovo ne ovako monstruozan.
Kakva bi bila poruka ubicama, ako ne budu kažnjeni? Pa naravno jedina moguća, „ubili smo jednom nekažnjeno, možemo to ponovo da učinimo“. Sve dok je tužilaštvo korumpirano ovom zemljom će upravljati mafija.
Institucija tužilaštva, koja je zamišljena kao sredstvo za borbu protiv kriminala, postala je sila iznad i izvan zakona.
Ne samo da tužioci svakodnevno na radnom mjestu, gaze i pljuju po zakonu, nego onemogućavaju i građane da ostvaruju prava koja su predviđena tim istim zakonom, na osnovu koga bi se trebao zasnivati njihov rad.
Evo nekoliko primjera toga da tužioci ne samo da ne poštuju ZKP, nego odlučuju da članovi iz KZ-a nisu krivična djela.
A sada slijedi čitavih 10 redova, kompletne dokumentacije o tome do kakvih je zaključaka došlo tužilaštvo nakon polugodišnje istrage. To je sve što je majka ikada dobila o radu tužioca na ubistvu njenog djeteta…
O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužioca.
bila obavezna da predoči i obrazloži razloge koji su je naveli za takvu odluku, ona to bahato ignoriše.
Na stranu to što je odbila da evidentira materijal i uzme izjavu od mene o podacima do kojih sam došao dok se ona izležavala na suncu, o čemu postoji dokaz, audio snimak našeg razgovora, ta kriminalka je cijelo vrijeme uklanjala sve tragove ubistva, očekujući da će tako uspjeti da prevari i vještake, o čemu takođe imam dokaze. I sve ovo nije krivično djelo.
Pa da li biste, ako bih dostavio video snimak u kome tužilac ubija hladnim oružjem neku osobu, (ili je truje), te samo oružje sa otiscima prstiju tužioca, po istom principu odlučili da „Ubistvo“ i ostala prijavljena djela nisu krivična djela.
Ima li kraja bahatosti i osionosti tužilaštva, Da li za tužioce važe zakoni ili mogu da čak ubijaju naokolo koga god požele, jer naprosto oni donose odluku da li će biti istrage ili ne. Nažalost, danas u 21. vijeku institucija, koja bi borala biti primjer za ugled i poštovanje, te sve svoje aktivnosti prilagoditi zakonu, radi po metodama Gestapo-a.
Svojim pripadnicima dopuštaju najteža krivična djela, sa glupim i besmislenim obrazloženjem, kako to nije krivično djelo, dok u nemoćnom bijesu da me uplaše i natjeraju da odustanem, koriste sva sredstva kako bi našli bilo šta, što bi im dalo osnovu da me optuže. Kada to nisu uspjeli glavni tužilac lično, (a on nije piljar, pa da ne zna šta je „Ugrožavanje sigurnosti“ ili „Davanje lažnog iskaza“) pokušava da mi otme podatke, optuživši me po članu 169.
Iako za to nije bilo osnova i ne postoji nijedna riječ, vezano za taj član niti u jednom mom tekstu, tužilačka mafija je iskoristivši položaj i veze svojih pripadnika izdejstvovala protiv mene sve što može da se nađe u ZKP-u, pa i više od toga.
Odnijeli su računare, ali kako sam ja za njih ekspert, čak i u oblasti prava, a o matematici, fizici, astronomiji, hemiji, astrofizici, itd (sve od velikog praska naovamo), i posebno logici, znao sam unaprijed, šta će da urade i napravio budale od njih.
Što se tiče rada sa računarom, to je tek poseban slučaj, jer ne samo kompletno tužilaštvo, nego i sve stručne službe u BiH, nisu sposobne da pronađu i dešifruju materijal u digitalnom obliku, ako ja hoću da ga kodiram ili sakrijem.
Inspektoru Maksimović Bojanu sam demonstrirao, kako sam „sakrio“, na cd-u, tri tonske izjave, kojima se ne može pristupiti bez ulaznog koda koji sam mu otkrio, a to bi na skali težine od 1-10, za otkrivanje ocijenio sa 5, što znači da nijedan tužilac ne može da pronađe te fajlove na tom cd-u iako zna da su tu, a samo jedan dio stručnjaka za računare bi to mogao da „provali“ i to samo zato, što sam otkrio da se tu nešto nalazi. Inače ni oni ne bi imali šanse.
Takođe sam istom inspektoru demonstrirao rad programa koji sam kreirao, „Enigma“, čija je uloga da šifruje odabrani tekst, koga možete poslati na bilo koju internet adresu, gdje korisnik uz pomoć istog programa i pristupnog koda, koji mora biti ranije dogovoren, dešifruje primljeni fajl i kreira polazni tekst. Težina otkrivanja je slična, ali se radi o sasvim različitim metodama, o kojima ne želim da iznosim detalje, jer je to poslovna tajna.
Tako oni koji su se „usrećili“ time da pretražuju računare koje sam koristio, ne samo da znaju da sam sve važno poslao za Cirih još u januaru, a originale izbrisao sa hard diska, nego i od onoga što pronađu, (ima po mom sjećanju oko 400000 fajlova), ne znaju šta je kodirano a šta ne, i što je najgore na koji način sam to uradio.
Vjerovatnoća da uspiju pronaći nešto je kao kada bi u našoj galaksiji od 400 milijardi zvijezda postojala još samo jedna se nastanjenom planetom, i to život koji nije vidljiv na površini, pa hajde ga pronađite.
Ako je neko od ograna kojima dostavim ovaj dokument zainteresovan za prezentaciju, „sakriću“ na jednom cd-u, unutar do 10 fajlova i najviše do 10 megabajta memorijskog prostora 3 člana iz KZ-a, pa dajte vašim stručnim službama da ih pronađu. Naravno prethodno ću osobi koja preuzme materijal pokazati „sistem skrivanja“, kako bi bilo jasno da se ne radi o blefu.
Kada niko od vaših stručnjaka ne uspije to da pronađe, biće vam jasno du su te službe beskorisne, bar protiv mene…
Tako da nam slobodno možete vratiti kompjutere, jer i da ima nešto na njima, a nema, (valjda je shvaćeno da nisam tolika budala da držim podatke o svom učešću u atentatu na Kenedija i Linkolna, te mojim vezama sa bin Osama Ladenom i Mladić Ratkom; ograncima Al Kaide, i mom učešću u napadima od 11 septembra, atentatu na Zorana Đinđića; mojoj mreži rasturanja heroina, ambulantnim kolima po Hercegovini, i moje veza sa Brutom, koji je ubio svog oca Julija…)
Prethodni redovi su naravno smišljeno sarkastični, ali odslikavaju napore tužilaštva da me dovedu sa bilo čim u vezu, pa im neka od gore navedenih opcija može poslužiti kao ideja, šta da mi podmetnu, (samo oprez, spreman sam i za takve podlosti).
Tako su ne mogavši ništa meni lično da pronađu od rođenja pa do danas, niti da mi pripišu, počeli sa pretresima i nadziranjem mojih poznanika, te pokušavajući da dođu bar do toga da sam nekada čuo za nešto, što bi moglo biti nezakonito.
Slijedi skenirani dio dokumenta, gdje se vidi, kakva je pitanja tužilac naložio da se postave jednoj osobi :
Dakle tužilaštvu je nevažno da li je navedeni predmet bilo kada poslužio za izvršenje nekog krivičnog djela,od strane ispitanika ili nekog drugog, da li je neko planirao izvršenje, da li ga je neko koristio na neki drugi način, od koga u stvari potiče taj predmet, da se procesuiraju oni koji su to dijelili i izazvali rat u kome je stradalo desetine hiljada ljudi, na najsvirepije načine.
Ne njima je samo bitno da se ja dovedem u kakvu takvu vezu, sa bilo čim, pa makar da mi je neko pričao nešto.
Ja bih naravno kao građanin to morao da prijavim i da krivično odgovaram zato što to nisam učinio, (mada sam siguran da se stav 2, člana 8. KZ-a, na mene ne odnosi. Na stranu to što ja samo uz pomoć specijalnih policijskih jedinica SIPA-e, mogu da se probijem do 4-tog sprata, na kome se nalazi nadležna osoba, kojoj bih mogao prijaviti bilo kakvo krivično djelo, a postoji već jednogodišnja naredba Kovačević Novaka da nijedan pripadnik tužilaštva ne smije da razgovara sa mnom, pogotovo ne o ubistvu djevojčice. Tako mi je uskraćeno pravo predviđeno zakonom da podnesem krivičnu prijavu tužiocu na zapisnik, da predstavljam svoju sestru iako sam za to opunomoćen, a tužioci imaju obavezu 4-satnog rada sa strankama, pa čak su pokušali i da me onemoguće u predaji dokumenata u pisarnici. Taj dio su u stvari uspjeli, jer pošto sam se suprotstavio takvom teroru i upozorio sudsku policiju da bude spremna pred sudom da se suoči sa članom 177 KZ-a, odlučeno je iz ureda glavnog tužioca da predajem dokumente u prizemlju, (pisarnica je na poslednjem spratu).
Sve su ovo bili primjeri demokratije, ljudskih prava, poštovanja zakona, a sitnice tipa, šta se to dešava sa dokazima o ubistvu i prikrivanju istog od strane tužioca i kako ja to i od koga da saznam, kako da pomognem istrazi, do obrazložim detaljno sve ono što znam, pa zar je to važno. Važno je nastaviti sa prikrivanjem ubistva i ne dozvoliti da bilo šta ispliva na površinu i dođe do javnosti, jer mnogi noćima sanjaju zatvorske rešetke i čine sve da ih izbjegnu, ali u panici prave sve veće greške.
Ja ću naravno obavijestiti u posebnom podnesku Ustavni sud o nezakonitom radu tužilaštva, (vezano za odluke koje sam pomenuo, u kojima sebi daju za pravo da odlučuju kako neka krivična djela nisu krivična djala) i zatražiti provjeru ustavnosti, ali nevezano za moje postupke, vaša je dužnost da preduzmete radnje po tom osnovu.
Takva samovolja i bezakonje po kome radi tužilaštvo se mora zaustaviti. Djelovanje institucije tužilaštva je potpuno izvan zakona i u rangu je neke sekte ili masonske lože. Ako se pročita objašnjenje iz zakona, šta se smatra pod „Organizovanom kriminalnom grupom“ i ovlaštenja glavnih okružnih tužilaca, vidljivo je da nema nikakve razlike. Jedino na šta se oslanja zakonitost rada tužilaštva su čast i moral osobe koja je na čelu i šta ako je ta ličnost kriminalac ???
Očito je da niko od pripadnika tužilaštva ne smije da mu se suprotstavi iz straha da ne ostane bez posla, citiram sekretara Prodanović Danku „Morate da me razumijete, ja ovdje zarađujem hljeb“. Opaska se odnosila na temu, kako može da u javnosti plasira netačne informacije, a radi se o ubistvu jednog djeteta.
Takođe i sudska policija, koja se koristi u svrhu zastrašivanja i sprečavanja ostvarivanja prava predviđenih zakonom, vjeruje da mora izvršavati naređenja tužilaštva, što nije tačno. Iz uvida u tekst sporazuma između ministra pravde i glavnog republičkog tužioca, jasno je da se radi samo o pomoći sudske policije tužilaštvu, (u obavljanju zakonom predviđenih poslova, gonjenja počinilaca krivičnih djela) a nikako da se sprečavaju građani u zakonom predviđenoj proceduri.
Bježeći od odgovornosti i suočen sa snagom dokaznog materijala koji imam i ne usuđujući se suprotstaviti mojim argumentima. kriminalac Kovačević Novak, koristi sudsku policiju kao tjelesnu gardu i svoje sluge da bi me sprečavali u bilo kakvom pokušaju da dostavim i obrazložim materijel te iniciram pokretanje istražnih radnji.
To je situacija koja traje još od februara, kada sam predao prve materijale i ja sam smišljeno ostavio jedan period, kako bi se svi pripadnici sudske policije uvjerili da mi se ne dozvoljava pristup tužilaštvu.
Kad odlučim da je trenutak ja ću krenuti uz stepenice bez propusnice, a svi oni koji me sprečavaju u ostvarenjima prava predviđenih zakonom moraće da pred sudom objašnjavaju po kom zakonskom osnovu to čine.
No prije toga, ako se nastavi opstrukcija i kriminal u OT Bijeljina, „obratiću“ se direktno ispred zgrade, svim zaposlenima i prolaznicima, građanima, tako što ću prezentovati materijal koji dokazuje spregu mafije i tužilaštva i imena svih odgovornih.
Trebaće mi mjeseci za to, a i neću žuriti, jer svako moje pojavljivanje u zgradi je za te kriminalce „noćna mora“, a sada ću se potruditi da svi zaposleni i građani Bijeljine saznaju o kakvim se monstrumima radi.
Spreman sam naravno i na prijetnje i hapšenja, ali i to mi odgovara, jer ću sudijama i sudskim vjećima dostavljati materijal koji dokazuje kriminal i korumpiranost nekih državnih službenika, a sve će mi koristiti i u fazi pred međunarodnim sudom.
Tako će biti jasno ko je sve umiješan u organizovani kriminal iz redova vlasti.
Podaci koje sam vam dostvio su više nego dovoljni da se procesuiraju kriminalci iz OT Bijeljina. Dovoljno je pokazati samo sliku torbe pred sudom, (za međunarodni sud to će biti dovoljan dokaz) pa da se vidi kako tužilaštvo „obrađuje dokaze“.
Izjava vještaka dodatno pokazuje da tužilaštvo nastupa kao servis mafije, a desetine drugih dokaza baziranih isključivo na zvaničnim dokumentima, koje je obrađivalo tužilaštvo neću sad ni da pominjem.
Vaša je dužnost da dovedete u zakonske okvire rad tužilaštava, a da li imate hrabrosti za to.
Dok se nije desio ovaj tragičan zločin, nisam imao pojma kako se zovu službenici UDT-a, US-a, RJT-a, pa ni većina ministara. Većina građana ne zna vaše ime. Ako se suprotstavite mafiji i procesuirate odgovorne iz državnih organa, ne samo da ćete biti poznati u zemlji nego i u svjetskim razmjerama, kao heroji koji su uništili mafiju.
Ko su sve pripadnici mafije, za mene je sasvim svejedno. Možda je Kovačević Novak, „sultan“ u svom „haremu“ OT Bijeljina, za sve zaposlene i Stjepanović Danica „dvorska kneginja“ pa se svi plaše za radno mjesto ili za svoj život, ali za mene koji znam ko su oni i imam dokaze o njihovom kriminalu oni su obični pacovi iz kanalizacije i ništa me neće zaustaviti ni uplašiti da nastavim u svojoj borbi da ih smjestimo iza rešetaka, gdje im je i mjesto.
Da li će to učiniti domaći ili međunarodni sud, ostaje na svima vama kojima sam dostavio dokaze da odlučite…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
