TUŽBA PROTIV REPUBLIKE SRPSKE

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Napomena: Tužba se po zahtijevu Suda, dostavlja sa povećanim fontom i jasnije odštampanim tekstom, istovjetnog sadržaja u samoj tužbi, te sa dodacima u prilozima…!

UVODNI DIO

Osnovni Sud u Bijeljini je mjesno nadlezan sud, s obzirom da se dogadjaj koji je prouzrokovao stetne posljedice, odvijao ne samo u gradu, nego čak u službenim prostorijama suda… Takodje je bitno istaći činjenicu da će shodno članu 10, troškovi postupka biti najmanji mogući.
Tužbom se traži nadoknada materijalne štete, koju je tužitelj imala, kao posljedicu više izvršenih krivičnih, djela od strane državnih organa, a koji su posredno nanijeli i materijalnu štetu, na način koji će biti opisan u daljem tekstu tužbe.
Tužba će biti obrazložena u segmentima, te će se za svaki ponaosob tražiti nadoknada, kako za materijalnu, tako i nematerijalnu štetu. Prvi dio se odnosi na događaje od 10.08.2010: Radi se naime o brutalnom kršenju prava predviđenih zakonom, jer je majka ubijenog djeteta donoseći dokaze o tome, umjesto da bude tretirana kao ljudsko biće, omalovažavana, šikanirana, a čak joj nije dozvoljeno da pozove pravnog zastupnika, iako je to tražila i sve sa ciljem da se pomogne izvršiocima ubistva i spriječi istraga o tome…
Suština je da je tužena strana, učestvovala direktno ili indirektno u ubistvu djevojčice Ivone Bajo, osmogodišnje ćerke tužiteljke, a u svrhu prikrivanja tog ubistva, izvršeno je više krivičnih djela i nanesena materijalna i nematerijalna šteta tužiocu Budimki Bollin Bajo…
Osnova svega je dakle ubistvo djevojčice Ivone, koje su kriminalci zaposleni u institucijama vlasti, prije svega tužilaštva, pokušali da prikriju, koristeći se svim sredstvima. Tako je za vrijeme fiktivne istrage tužilac OT Bijeljina Stjepanović Danica, iako joj je to dužnost, odbila da uzme izjavu od gradjanina, ujaka ubijene djevojčice, jer je to kvarilo njen plan da prikrje ubistvo Danica.
Kriminalac Stjepanović, u ovom audio zapisu jasno pokazuje da ne zeli razgovor sa osobom koja joj je predhodno dostavila materijal na disku, koji ukazuje da se radi o ubistvu…
Istovremeno se javnosti plasira vise laži i falsifikata, o kojima sada nece biti riječi, a takodje se izbjegava razgovor sa majkom ubijenog djeteta, sve sa ciljem da se zločinački plan nesmetano izvrši. Finalizacija toga je sramno Obavještenje o nesprovođenju istrage Obavijest. Tom prilikom je od strane Sudske policije, a po nalogu OT Bijeljina onemogućen pristup dokumentaciji, kako bi se podneo adekvatan prigovor, i kako ne bi bile otkrivene sve kriminalne radnje državnih organa usmjerene na prikrivanje ubistva.
No, iako je tokom same istrage izvršeno više krivičnih djela, sa time se nastavlja još intenzivnije po obustavi istrage: Iako je ZKP predvidio obavezu tužioca da analizira sve nove informacije, to se uporno izbjegava i čak zabranjuje pristup članovima porodice, kako ne bi mogli dostaviti materijal, što je pravo predvidjeno zakonom.
Tako je još u februaru 2010. tužilastvu predat prvi materijal (u pisarnici, dok se direktan razgovor i davanje izjave izbjegava konstantno već 2 godine, sa ciljem da se ti dokazi “zagube”). Taj prvi, materijalni dokaz je torba koju je djevojčica nosila preko ramena u trenutku ubistva. Jasno se vidi na slici, Torba da je kaiš iste presječen. Komad nedostaje, a veći dio ostatka je opran jakim hemijskim sredstvom, da bi se uklonili tragovi ubistva. Sve te podatke servis mafije OT Bijeljina je krio za vrijeme navodne istrage…
Naravno i danas 2 godine kasnije, niko iz ove mafijaške vlasti nema odgovor na to, zašto je torba u takvom stanju i ko je presjekao kaiš, ko je isti oprao i zašto je to sakriveno od porodice i javnosti???
Jedina reakcija OT Bijeljina je bila da se naloži Sudskoj policiji, sprečavanje pristupa tužilaštvu, prije svega ujaku djevojčice, kao svjedoku i zastupniku majke ubijene djevojčice Punomoc, a u kasnijem periodu se pokušalo lažnom prijavom, oteti sve što ukazuje na njihove kriminalne aktivnosti, tako što su izdejstvovali nalog za pretres i odnošenje računara…
Sa polaznom pretpostavkom da je prikrivanje dokaza izvršeno bez znanja tužioca, više pute se o tome obavještava i traži razgovor sa njim, usmeno i pismeno. Zahtjev tuziocu je samo jedan od dokumenata, koji to dokazuju. Kada je postalo očito da je tužic Stjepanović, upravo taj kriminalac, koji je sakrio te dokaze, obavještava se više puta ured Glavnog okružnog tužioca, a dokumenti Obavjestenje i zahtjev 1 i Obavjestenje i zahtjev 2 to takođe dokazuju.
Ovaj dokument je sačinjen u vrijeme, kada je već odavno bilo jasno da je glavni tužilac Kovačević Novak, kriminalac, koji je dao aktivan doprinos prikrivanju ubistva, i namjena mu je bila upravo da bude korišten kao dokaz na sudu.
Naime kako se konstantno dolazilo do novih dokaze o ubistvu i kriminalu drzavnih organa, kao dokaz tome je izjava vještaka dr. Busarčevića, Istina o ubistvu iz koje se jasno vidi da mu je OT Bijeljina namjerno uskratio, (sakrio – falsifikovao) podatke o unutrašnjim povredama, koje je djevojčica imala, sa namjerom da se vještak navede na pogrešan zaključak i potvrdi monstruozni plan tuženog.
Tekstualna verzija izjave je u dokumentu Izjava vjestaka.
Kako je taj snimak predat 5 dana ranije načelniku kriminalističke policije g. Teodorović Aci, sa kojim je postignut dogovor da na osnovu njega i još nekih dokaza podnese Zahtjev, za saslušanje tužioca, bilo je za očekivati da će kriminalci na sve načine pokušati da spriječe predavanje tog materijala u Tužilaštvu.
Bitno je istaći da su neposredno prije hapšenja o kome će još biti riječi podnesene krivične prijeve Prijava protiv Novaka 2 i Prijava protiv Sudske policije, zbog nezakonitog sprečavanja , odnosno onemogućavanja da se dokumenti i dokazni materijal, predaju na zakonom propisani način.
Kako je jasno istaknuto i Sudskoj policiji, kao “kuriru” i OT Bijeljina, kao primaocu poruka da ćemo donijeti nove materijale i insistirati na stavu tužilaštva po pitanju dosada dostavljenih dokaza, postaje očito da je nezakonito hapšenje gdje. Budimke 10.08.2010. bilo smišljeno i planski izvedeno ne samo sa ciljem da se spriječi dostava novih dokaza, nego i čin osvete za neposredno predate prijave.
Sutradan po tom dogadjaju, pomenuti načelnik policije je pronadjem mrtav u sumnjivim okolnostima. Nikada nije izvrsena autopsija, a šta se desilo sa materijalom koji mu je dostavljen pred smrt je tajna, koju je odneo u grob…
Dakle, iako je nesporno pravo gradjanina da podnese krivičnu prijavu, to je brutalno spriječeno od strane kriminalaca, koji su naložili to nezakonito hapšenje Sudskoj policiji. Ističući prije svega korektnost svih pripadnika sudske policije, mora se istaći da je u tekstu Zahtjeva : Zahtjev 1, Zahtjev 2 i Zahtjev 3 izneseno namjerno više laži, sa ciljem da nam, se nanese šteta i izdejstvuje osudjujuća presuda, kako bi se “dozvali pameti” i odustali od borbe protiv mafije iz vlasti…
Detalji o tome će po potrebi biti dokazivani na sudu, a na osnovu zvanične sudske dokumentacije…
Tom prilikom je uskraćeno gdji Budimki da pozove advokata, a nije dozvoljeno ni iznošenje odbrane, sa obrazloženjem da sudija nema namjeru da ostaje dugo poslije 15 sati. Očito pravni argument…
Detalji o tome i izvodjenje dokaza, takodje po potrebi, a tekst u kome se osuđuje majka ubijenog djeteta, zato što se usudila da pokuša dostaviti dokaze o ubistvu njenog djeteta je u dokumentima : Osuda 1, Osuda 2 i Osuda 3.
Na tu kriminalnu presudu je naravno uložena žalba, koja sada neće biti predočena, ali će po potrebi biti korištena u sudskom procesu. Krajem 2010. Okružni sud donosi Rješenje kojim konstatuje nezakonitosti od strane državnih organa izvršenih tom prilikom i obustavlja postupak Oslobadjanje 1, Oslobadjanje 2.
S obzirom da su ranije bili upozoreni da je sprečavanje građana u ostvarenju prava predviđenih zakonom krivično djelo, očito je da su te nezakonite radnje bile izvršene namjerno, sa unaprijed razrađenim scenariom…
Jedan od elemenata na koji se pokušala skrenuti pažnja tužilaštvu, sem navedenih je i traka, koja se koristi za španovanje tereta, Traka. Njene dimenzije u dlaku odgovaraju dimenzijama povrede na tijelu djevojčice, posebno probodenoj prsnoj kosti, a po mišljenju jednog vještaka, koje je takođe dostavljeno tužilaštvu, predmet koji je ubio djevojčicu je trakastog oblika…
Iz svega ovoga je lako dokazivo ne samo da je cerka Budimke Bollin Bajo ubijena, nego i da je organizovanim djelovanjem kriminalaca iz ograna vlasti tužene Republike Srpske, izvršeno više krivičnih djela sa ciljem da se ubistvo prikrije, a kao posledica toga je materijalna i nematerijalna šteta, nanesena tužiteljki.
Prva materijalna posljedica je propuštanje rezervisanog leta Karta, gdje su crveno obeleženi datum i vrijeme. Takodje isti dokument u html fajlu, (originalno) Karta. Tako je drugi let, sutradan morala da rezerviše hitno, po najskupljoj tarifi, (koja je jedina preostala), oko 600 KM. Za troškove osobi koju je platila da je zamjeni (11.08.2010. na poslu) i druge “sitnije” izdatke, odlazi još oko 400 KM, što iznosi ukupno 1000 KM…
No kako je dokumentom, kojim se zahtijeva pokretanje prekršajnog postupka, opisana kao neko ko “remeti red i mir”, a morala je da ga predoči kao dokaz za kašnjenje, on pokreće niz okolnosti koje dovode do otkaza i gubitka posla: Otkaz. Tako materijalna šteta indirektno postaje mnogo veća, a činjenica da je tužilac bez posla će biti korištena kao argument za oslobađanje od sudske takse.
Nadalje ističem da je došlo do nezakonitog i neevidentiranog zadržavanja tužilje, što se lako vidi iz slijeda događaja iz zvaničnih dokumenata! Naime, vidljivo je da je vrijeme navodnog izvršenja prekršaja 8:30 do 9:00, dok je početak suđenja od strane suda zabeležen u 13:55.
U tih oko 5 sati između ta dva termina, tužilja se nalazila u praktično, privatnom zatvoru, u prostoriji oko 4 metra kvadratna, na spratu Suda za prekršaje, pod nadzorom, odnosno stražom Sudske policije!
Ne postoji dokument o lišenju slobode, niti o otpustu, no formalno je tužilja bila zarobljena i bez mogućnosti da pozove advokata, iako je to zahtijevala. Očito je time prekršeno njeno pravo na odbranu, a za to vrijeme su odgovorni za to nezakonito zadržavanje, smišljali šta da urade i pisali Zahtjev, sa lažnim sadržajem…
Kako je postupak obustavljen, rješenjem Okružnog suda iz koga je jasno vidljivo da je komandir Sudske policije izvršio krivično djelo “Samovlašće”, te u saradnji sa Novakom Kovačevićem, još neka, a sve sa ciljem da spriječi tužilju u dostavi materijala, koji dokazuje ubistvo Ivone Bajo i sprečavanje dokazivanja tog zločina!
Dakle materijalna šteta se odnosi i na to višesatno nezakonito lišavanje slobode, a kako su ti događaji prouzrokovali gubitak posla, (pritvorena, uhapšena, a nema dokument kojim bi to dokazala poslodavcu), te ukupan odštetni zahtjev za taj dio, tužilja cijeni na 50000 KM.
Nematerijalna šteta, povodom tog događaja, odnosi sa na duševni bol, povredu ugleda i časti, slobode i prava, te doživljenog poniženja, a sve sa ciljem, kako bi se “dozvala pameti” i nikada više se ne usudi, postaviti pitanje o smrti jedinog djeteta i pogotovo ne pokušavati donijeti dokaze o tome…
Tražena nadoknada za nematerijalnu štetu je 50000 KM, što ukupno iznosi 100000 KM!
Nadalje se traži nadoknada za nematerijalnu štetu u periodu od ubistva Ivone Bajo, maltretiranje i ponižavanje, lažnim predstavljanjem, događaja, falsifikovanjem materijala, kao što je već prvog dana bilo samo mjesto zločina: ULICA. Da bi prikrili ubistvo, saučesnici su predstavili da se radi o padu sa bicikla, a na slici se jasno vidi da je djevojčica krvarila više od 10 metara prije tog pada…
To se nastavilo u narednom periodu od oko 6 mjeseci, za šta postoji obilje dokaza, koji će biti predočeni, ako tužena strana ne prihvati odgovornost. Veći dio njih je takođe na disku, unutar foldera “Dokazi”.
Bezakonje i kriminal institucija tužene sa nastavio u narednom periodu, kada nam je onemogućeno da dostavimo dokaze do kojih smo u međuvremenu dolazili! To je dugo bilo prikriveno, pa je čak tokom hapšenja, koje je opisano, ta činjenica izostavljena.
Međutim tokom sudske rasprave, održane u Bijeljini 19.08.2011. svjedoci izjavljuju da postoji USMENA NAREDBA, o zabrani pristupa i ostvarenja bilo kog prava, svim srodnicima ubijene djevojčice: ZAPISNIK SAŽETAK. Ovdje su imena svjedoka retuširana, no Sudu će biti predočeni po potrebi sve strane zapisnika, iz kojih su vidljiva imena svjedoka. Time je jasno da je postojao plan za nezakonito hapšenje, ta da je razlog naveden u zahtijevu “OVOM PRILIKOM NIJE MOGAO DA IH PRIMI”, gnusna laž!
Dakle već oko dvije godine postoji naredba, kojom se tužilja svodi na nivo životinje, jer joj se otimaju zakonom garantovana prava da lično ili putem zastupnika dostavi materijal o ubistvu svog jedinog djeteta, na zakonom propisani način, te da dođe do istine o tome kako je Ivona Bajo izgubila život!
Paralelno su dostavljani podaci i drugim ogranima, te je pomenuto ubistvo obrađivano u Specijalnom tužilaštvu, što je na impresivan način obavio g. Mahmut Švraka. Ističem suštinu njegovih zapažanja: TEKST 1. No nadalje ističe, kako za te tvrdnje nisu dostavljeni dokazi, te ne može narediti sprovođenje istražnih radnji: TEKST 2.
Sama odluka je dostavljena cijelih mjesec dana po donošenju, što je samo po sebi sumnjivo, jer je rok svega 3 dana! No na tu odluku je uložena pritužba, od strane Zdenka Baje, opunomoćenog od strane tužilje, a na potvrdi se vidi da je poslata 24.02.2011. POTVRDA.
Postoji podatak, koji je takođe dokument Specijalnog tužilaštva da je već 25.02.2011. dakle naredni dan, pošiljka pristigla na obradu kod njih! Osim same pritužbe dostavljen je i disk sa dokazima, shodno ZKP, član “Obustava istrage” stav 3!
No to se nikada ne pominje, a nedavno, 09.11.2011. lično glavni specijalni tužilac Miodrag Bajić, tvrdi da nisu dostavljeni novi dokazi, pominjući samo dokument koji je poslan nekoliko dana ranije: ODGOVOR.
Čak i on sadrži, linkove ka dokazima, koje su postavljeni na internet, jer nijedan medij ne smije da ih objavi, što se može vidjeti iz sadržaja istog: DOPUNA ZA UDT i US.
Sam disk sa dokazima, kakav se slao na bar 15 adresa niko NE SMIJE da pomene, a sem pomenutog gospodina Mahmuta Švrake, koji dokaze opisuje uz opasku da nema potvrdu o tome, (torba je recimo u depou suda), samo jedna osoba je potvrdila da ih je vidjela, a to je g. Teodorović Aco i istakao da će sve ispitati!
ŽIVIO JE JOŠ SAMO 5 DANA…
Zašto je to tako, biće jasnije, kada se podsjeti da je samo 3 dana po prijemu dokaza u Specijalnom tužilaštvu, (petak 25.02.2011.), dakle u ponedjeljak 28.02.2011. lično predsjednik zemlje Milorad Dodik, zaprijetio da će ukinuti Specijalno tužilaštvo…
Dakle, time je farsa o navodno nezavisnom i samostalnom pravosudju, objelodanjena javnosti! Navodno niko ne može uticati na rad tužioca, a najmoćnija osoba u zemlji im prijeti ukidanjem iako na to nema pravo. Isključivo je u nadležnosti skupštine da donosi zakone, što se odnosi i na mogućnost ukidanja:
Clan 4. Tužilaštva se osnivaju i ukidaju zakonom.
Na taj način, javnom prijetnjom, tužilja je onemogućena da dođe do istine na zakonom propisani način, jer je očigledno da su se uplašivši te prijetnje pripadnici Specijalnog tužilaštva, uključili u prikrivanje zločina!
Postupajući tužilac, je kako smo saznali prestao sa radom u tom organu, a više niko ne pominje dokaze koji su dostavljeni, naprotiv, tvrdi se na ništa novo nije dostavljeno!
Suštinski radi se o tome, da su državni organi prilikom ubistva Ivone Bajo, švercovali neku robu u firmu Univerzal, Gavrila Bobara, inače, poslanika u Skupštini i prvog čovjeka u gradu, predsjednika tada Vlade a sada Republike!
Da li se radi o herionu ili oružju, koje je dogovorio Milorad Barašin, sada je manje bitno, ali je činjenica da je kriminalistička policija prikrila postojanje kamiona i omogućila im da pobjegnu, umjesto da obavjeste saobraćajce i zaustave ih! Isključivo zahvaljujući porodici došlo se do podataka o tome, te je saslušavanjem vozača ustanovljeno da ne postoji popis dovezene robe, a tahograf trake su neregularne!
Kamion je bio tehnički neispravan, jer je nosač rezervoara pukao i vezan trakama, dok je po mišljenju vještaka dr. Blažanovića, djevojčica usmrćena predmetom trakastog oblika.
Materijalni dokaz, torbu, koja se vidi u kakvom je stanju, uklanja portir, te je inspektor i tužilac, uzimaju iz vozila, ostavivši sve druge predmete. Kako je došlo do presjecanja kaiša, gdje je nastao dio, i zašto je isti većim djelom izmjenjena boje, (opran), ne samo da nije odgovoreno, nego se predmet skriva i od porodice i vještaka!
Pokušajte samo da zamislite šok, koji je doživjela tužilja, vidjevši da je materijalni dokaz ubistva, sakriven, onako presječen, bez dijela i opran benzinom, vjerovatno da se uklone tragovi ubistva…
Od samog početka, bilo je jasno da je nalog za takve radnje došao iz vrha vlasti, a potezom od 28.02.2011. i javnom prijetnjom razatkrio se i naredbodavac:
Da bi zaštitio organizovani kriminal, koji je odgovoran za ubistvo Ivone Bajo, pred firmom njegovog čovjeka, Bobar Gavrila, predsjednik vlade naređuje sabotiranje istrage i prikrivanje ubistva!
Dokaza o tome ima napretek, a biće hronološki predočeni tokom rasprave!
S tim u vezi, i definitivan popis svjedoka, trenutno ne može biti poznat, ali navodimo orijentacioni spisak:
STJEPANOVIC DANICA, KOVACEVIĆ NOVAK, GRUHONJIĆ MUHAMED, SIMIC VIDAK, PRODANOVIĆ DANKA, BUSARČEVIC MIROSLAV, VISNJIC RANKO, PETRIČEVIĆ DRAGISA, BOROVČANIN DANKO, MIRIĆ ZORAN…
Tokom procesa, biće dokazano da su službenici tužene, nanijeli materijalnu štetu i duševni bol, tužiteljki, kršeći njena prava i ponižavajući je, varajući, obmanjujući, te prikrivajući dokaze o ubistvu njenog jedinog djeteta.
Iz toga je lako izvodivo, da je tužena, odgovorna i za nasilnu smrt djeteta, te će i to predstavljati dio odštetnog zahtjeva. Tuzilac Budimka Bollin Bajo, sa poziva na pravo iz ZPP-u da bude oslobođena od plaćanja taksi i troškova postupka, jer je od 28.10.2010. nezaposlena, a što je velikoj mjeri posledica nezakonitog hapšenja od strane službenika tužene. Skenirani dokument je na disku, a takođe se podsjeća na relevantni član zakona o sudskim taksama, član 10:
(3) Strano fizičko i pravno lice oslobođeno je plaćanja takse ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom reciprociteta. U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, mišljenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: ministartvo).
1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
Osnovni sud u Bijeljini, mjesno je nadležan sud, uz opasku da bi u tom slučaju troškovi bili minimalni. Tužena se može pozvati na nadležnost Suda u Banjaluci, za šta postoji zakonski osnov u članu 30:
(1) Za suđenje u sporovima protiv RS, grada ili opštine, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište njihove skupštine!
Takođe postoji mogućnost sporazuma dvije strane o tome koji će Sud da sudi, (član 52). Istina je da taj član ne daje u potpunosti osnova za to, ali s obzirom da je i Sud jedan od organa tužene, da u istoj zgradi postoji kancelarija pravnog zastupnika tužene i da su kako je istaknuto u tom slučaju troškovi višestruko manji, ostavljeno je tuženoj i Sudu da o tome iznesu svoj stav.
Moguće je dakle da Sud ne uvaži ove razloge i oglasi se nenadležnim, ali u tom slučaju je obavezan da u roku od 3 dana ustupi predmet nadležnom Sudu, (član 20 ZOPP).
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Sto se tiče ove stavke, jasno je istaknuto da je gđi Budimki, nanesena materijalna šteta, krivicom organa tužene, zbog brutalnog pravnog nasilja i sprečavanju zakonom predviđenih prava i procedure. Shodno tome cilj tužbe, (ili zahtjev) je da se nanesena šteta, tužilji, nadoknadi od strane tužene, odnosno da Sud donese Rješenje, kojim se tužena na to obavezuje.
Nije potrebno isticati, da ne postoji novac, kojim se moze platiti zivot jedinog djeteta, gđe Budimke i sav bol nanesen joj od strane službenika tužene sa ciljem da se prikrije ubistvo i zaštite počinioci. Posebno je nezahvalno za bilo koga da odredi iznos takve nadoknade, ali kako Sud zahtijeva brojke Sudu se predlaže da donese Rješenje:

U prilozima je dio dokaznog materijala, dovoljan da dokaže krivicu i odgovornost tužene, a ako se ne prihvati odgovornost, shodno članu 77, ZOPP-u, predočiće se materijal o onim dijelovimam tužbenog zahtijeva, koji se eventualno budu osporavali!
Ukoliko tužena RS ne dostavi odgovor u zakonskom roku, traži se da Sud donese presudu koja je navedena u tužbi!
Tuženoj RS, je ponuđen dogovor 6 mjeseci prije podnošenja ove tužbe, da isplati simboličnu nadoknadu od 1000 KM, samo za troškove propuštenog leta, uz uslov da poštuje zakonsku obavezu i prihvati dokazni materijal, te pokrene istragu!
Stav tužene je bio da će odgovoriti tek po podnošenju tužbe, te sa nastavlja sa diskriminacijom i sprečevanjem zakonom garantovanih prava svima iz porodice ubijene djevojčice Ivone Bajo, odnosno tužilje!
Tužena RS, preko svojih organa sprečava nezakoniti, pristup dokumentaciji, kršeći brutalno zakon o slobodi pristupa informacijama, te se traži od ovog Suda da donese Rješenje, kojim se naređuje OT-u Bijeljina, da omogući uvid i kopiranje Izvještaja 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, koji se pominje u odgovoru CJB BIjeljina, (prilog “Zahtjevi i odgovori”), te spisa KTA 596/09, u kome se kriju dokazi o ubistvu Ivone Bajo!
Povodom prijedloga za oslobađanje od svih troškova postupka, tužilja se poziva na stav 3, člana 10, Zakona o sudskim taksama, te se prilaže dokument u prilogu “Domovnica”:
(3) Strano fizičko i pravno lice oslobođeno je plaćanja takse ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom reciprociteta. U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, mišljenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: ministartvo).

PRILOZI TUŽBE