
![]() |
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINIPRIJAVA KRIVIČNOG DJELA
|
Naime 19.03. 2010. godine, pripadnici organizovanog kriminala su smislili plan kako da dodju do podataka, koje sam prikupio o njihovim zločinackim aktivnostima, da me uplase, kako bih odustao od dalje borbe za istinu, te da me predstave u institucijama republike, kao manijaka i psihopatu, masovnog ubicu tužilaca…
Osnov za to su im bile moje više puta izrečene i napisane izjave da su svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva kriminalci i da će završiti u zatvoru.
Iako su dakle po sopstvenom priznanju znali da u tome nema nijednog elementa iz člana 169 KZ-a “Ugrožavanje sigurnosti”, oni su uprkos tome napisali zahtjev za sve nezakonite akcije koje su kasnije prema meni sprovođene.
Opravdanje za to im je u tome da su kriminalci Gruhonjić i Debeljević, inače zaposleni u OT Bijeljina, osim što su dali “Lažnu izjavu”, izdali i njima naređenje da podnesu taj zahtjev i to usmeno, a oni su vjerovali da to moraju učiniti, pozivajućio se na članove 117 i 118 ZKP-a.
Jasno je međutim vidljivo ne samo u tim, nego ni u jednom dručom članu se ne pominje pravo tužioca da naredi nekome podnošenje zahtjeva za saslušanje i pretresanje. Nesporno je da postoje lica koja to mogu učiniti, ali niko ne može ta lica prisiljavati da učine nešto u suprotnosti sa zakonom.
Iako su dakle znali da nema elemenata krivičnog djela oni su izvršili tu “naredbu” što je pravno gledano isto kao kada bi me po naredbi tuzioca, svezali za radijator i bičevali…
Sem toga su me smišljeno pokušavali da slažu, kako o tome ne znaju ništa, (naredba za pretres), iako u zaglavlju jasno piše da je zahtjev za tu radnju potekao od njih. Ovo ne bi bilo predmet pomena, da samo desetak dana ranije usled stresnog postupka kome je izložen g. Radman Nedeljko, nije preminuo u istoj prostoriji…
Intenzitet radnji koje su na meni bile primjenjene je bio daleko jači i duže je trajao.
Dakle ili inspektori nisu znali da rade po propisima ili su ih namjerno prekršili, odnosno u strahu od kriminalaca iz OT Bijeljina, (Kovačević, Stjepanović, Debeljević, Gruhonjić) i njihovih mafijaških bosova sa višeg nivoa.
Na sam rad kako inspektora, tako i pripadnika policije, nemam primjedbi, a i odnos u razgovorima nije bio takav da bih na njega stavljao zamjerke iako je očito da ne smeju ili neće da učine ništa protiv tih kriminalaca iako sam im dostavio nesporne dokaze, ako ništa bar po osnovu te lažne prijave.
Takođe sam kasnije praćen, pretresan, prisluškivan, a najekstremniji vid primjene “Posebnih istražnih radnji” je danonoćni nadzor, straža u tri smjene ispred moje kuće. Čak sam praćen po gradu patrolnim kolima i policajcima u civilu.
To su sve radnje predviđene zakonom, ali se mogu primjenjivati najviše 6 mjeseci o čemu moram bez odlaganja dobiti obavještenje shodno odredbama ZKP-a. S obzirom da se to nije desilo a prije 45 dana sam predao zahtjeve za pristup informacijama po tom i još dva osnova i nisam dobio nikakav odgovor, očito je da se “Zloupotrebljava položaj” i krši taj zakon, a moguće je i da su sve te radnje vršene bez sudske naredbe, dakle za nečije privatne interese.
Ističem da je tom prilikom izvršen pokušaj ubistva trovanjem, jer sam poslije utakmice Srbija – Nemačka, kada sam ostavio piće na stolu i otišao do toaleta, imao danima jake bolove u stomaku, a to što sam živ, vjerovatno mogu da zahvalim samo tome što sam povratio dio sadržaja popijenog pića.
O tome nemam dokaze, jer sam bio sam za stolom, a vani je bila gomila gostiju, od kojih je bilo ko mogao ući za vrijeme dok sam bio udaljen od stola, tako da ni o tome ne bih govorio, ali osnovano sumnjam da je g. Teodorović Aco, otrovan poslije razgovora sa mnom u kome je dogovoreno da podnese zahtjev za akciju protiv tuzioca, a na osnovu materijala koji sam dostavio. Šta se sa tim desilo niko danas ne zna…
I na kraju, iako su prilikom pretresa pronašli nedozvoljen predmet i obavili isti dan razgovor sa gospodinom, koji je potvrdio više puta tog dana da je predmet njegova, dva dana kasnije je portparol mupa, za stampu izjavio (Press), da je izvršen pretres navodeći moje ime i da je sem računara odnesena i puška.
Iako su znali da sa njom nemam nikakve veze, aluzija je jasna, šta čitalac može da zaključi.
Takođe pri povratu računara nije izvršena kontrola ispravnosti, te zbog uništavanja podataka, odgovornost imaju i pripadnici mupa, a kako sam obavješten, ni oni ni tužilac “nisu pregledali računare”. Postavlja se pitanje, zašto su ga uopšte odnosili, a potpuno je svejedno, da li je neko namjerno obrisao podatke ili je došlo do kvara zbog neuslovnog transporta ili odlaganja.
Moje je lično mišljenje da inspektori koji su bili angažovani na tome nemaju veze sa prikrivanjem ubistva i da su sve radnje vršili podstrekivani od strane kriminalaca, iz OT Bijeljina. O tome su spremni svjedočiti na sudu g. Maksimović Bojan i g. Jovičević Zoran, a g. Perić je takođe istakao da je za izjavu u štampi dobio nalog… OD KOGA ???
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902