Ovakvo kriminalno postupanje i kršenje garantovanih prava ne može nikako biti plod greške ili neznanja postupajućih sudija, nego se očito radi o pripadnicima organizovanog kriminala koji su raspoređeni u svim državnim organima sa zadatkom da sabotiraju procese, istrage i dostavu dokaza protiv “nedodirljivih” a u konkretnom slučaju direktno saučestvuju u prikrivanju ubistva Ivone Bajo, koje se desilo prilikom šverca tajkuna Gavrila Bobara…
 |
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV ĐURIĆ DRAGOLJUBA I ZORIĆ MILENE |
Na osnovu člana 347 KZRS “Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja” a vezano za član 376 KZRS “Povreda zakona od strane sudije”:
Sudija Ustavnog suda Republike Srpske ili sudija suda u Republici Srpskoj, u sudskom postupku s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
OBRAZLOŽENJE
Dana 18.01.2013. preuzeo sam od sudske policije 27 zabilješki sačinjenih o meni u periodu od 2010-te naovamo. Razlog za kreiranje istih je poseban tretman kome je izložena moja porodica sa ciljem da se spriječimo u ostvarenju više garantovanih prava, vazano za dokazni materijal o krivičnom djelu teškog ubistva Ivone Bajo, koja se desilo prilikom krijumčarenja u firmu Univerzal režimskog tajkuna Bobar Gavrila.
Zabilješka 1420-10 od 10.08.2010. odnosi se na jedan od pokušaja da dostavimo dokazni materijal i podnesemo prijavu. Radilo se o disku na kome se nalazilo više fotografija materijalnog dokaza ubistva i prikrivanja zločina, (torba presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak je opran hemijskim sredstvom, vidljivo izmjenjene boje) audio zapis razgovora sa vještakom, koji tvrdi da nije imao podatke ne samo o tome, nego niti o jednoj unutrašnjoj povredi, i dokumente iz kojih se vidi da su prilikom ubistva dovezena 4 paketa “neke” robe, dok je ujutru bio samo paket. Tri paketa su dakle nestala preko noći, a podsjećam da su 18 mjeseci kasnije u Bobar banci istog vlasnika, otkrivene transakcije narko mafije u vrijednosti od preko 4 miliona KM, koliko da se zna zašto smo spriječeni u nastojanjima, zarobljeni, te osuđeni.
Koristim termin zarobljeni, jer smo satima zadržani pod stražom bez potvrde o lišenju slobode, a iz teksta zabilješke se vidi, da je sestri Budimki onemogućen i telefonski poziv.
No, čak i da se zanemari ta nepreciznost, jasno se vidi da je osoba tražila telefonski poziv, a sudija je zauzeo stav da to nije njegova stvar. nama istina nije tako preneseno, nego da sudija nije nadležan za nas dok ne dođemo u sudnicu.
Šta je od toga istina ustanoviće istraga‚ ali je nesporno da ni komanda sudske policije niti sudija nisu dozvolili telefonski poziv, pošto smo nezakonito zarobljeni, a s obzirom da bi pozvala zastupnika, onemogućeno je i pravo na odbranu iz člana 6 ZOP-a, stav d) da se brane lično ili putem branioca po vlastitom izboru, ili ukoliko nemaju dovoljno sredstava, da im se on obezbijedi besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde. To vezano za prava Budimke Bollin Bajo, a što se mene tiče osim nezakonitog zarobljavanja, ističem da za to uopšte nisu postojali uslovi kao za saestru koja je trebalo da isti dan ide za Cirih.
I na kraju s obzirom da mi nije dozvoljeno da ispitujem svjedoke sa obrazloženjem sudije da “NEMA NAMJERU OSTAJATI DUGO POSLIJE 15 SATI” očito sa je sve učinjeno sa namjerom da se uplašimo, disciplinujemo i odvratimo od bilo kakvog daljeg pokušaja za dokazivanjem ubistva, pokretanjem istrage, zahtjeva za kopiranjem dokumentacije, kako bi se pomoglo pripadnicima organizovane kriminalne grupe, odgovorne za šverc, ubistvo, prikrivanje zločina i po svoj prilici pranje narko novca, a kakve su veze sudije Đurića sa tim, na njemu je da objasni.
Drugi događaj je vezan za dan 05.09.2012. kada mi i poslije 30 mjeseci nije omogućeno da dobijem fotografije mjesta zločina i obdukcije Ivone Bajo, te ostvarim još neka prava garantovana zakonom, od kojih je najznačajnije podnošenje krivične prijave na zakonom propisani način. Ponovo su htjeli da me otjeraju izvršavajuči fašističku naredbu da:
ZDENKU BAJO, BUDIMKU BAJO I SVIM SRODNICIMA UBIJENE IVONE BAJO, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA
čemu sam se suprotstavio tako što sam javno prezentovao sliku materijalnog dokaza ubistva pred ulazom i odbio naredbu mafije. Umjesto da se poštuje zakon uhapšen sam‚ i zadržan u protvoru do 01:30 narednog jutra, umjesto da shodno zakonu odmah budem izveden pred sudiju. Umjesto toga pribjegava se pritiscima na svjedoke da lažu na pretresu zakazanom tek 3 mjeseca kasnije, a ključni svjedok Zoran Mićić. koji je i izdao nezakonutu naredbi nije se uopšte pojavio ???
Tek na moje insistiranje predstavnik MUP-a je odgovorila da je isti uredno obavješten, ali da ona ne zna zašto nije došao i kakvi su njegovi privatni poslovi. Sudija Đurić je prešao preko toga čime mi je onemogućeno pravo iz člana 6 ZOP-a stav e) da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete.
Iako sam kao dokaz priložio izjavu dotičnog Mirića datu u predmetu 80 1 Pr 004323, a postoje i izjave drugih policajaca, čak i načelnika o tome da postoji zabrana pristupa za mene, (dakle naredba nije bila zakonita i to niko nije dokazivao) sudija prihvata laži svjedoka Čavić Zorana da naredba glasi, kako treba da me puste uz prethodne konsultacije.
Svjedok Minić Dejan je u cjelosti potvrdio moju verziju događaja, a iako sam upozorio sudiju Đurića na članove “Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku” i “Dokaz” te obavezu Suda iz člana 5, Zakona o sudovima, donosi se rješenje 10.12.2012. u kome se stav sudije o tome uopšte ne iznosi.
Postoje još neki primjeri bezakonja, vezano za to, koje sam opisao u žalbi na presudu, te će tužilac moći ostvariti uvid u sve kada zatraži spis, (80 1 Pr 007070 12 Pr) a ja sada dostavljam u prilogu samo ono što nije dio predmeta.
Istine radi podvlačim da je Dragoljub Đurić, sudija, tokom cijelog pretresa bio profesionalan, ljubazan i korektan, no to je u sjeni smišljenog izbjegavanja primjene zakona, čime mi je nanio štetu, a pomogao odgovornima ne samo za teror i diskriminaciju nada mnom, nego i ubicama, krijumčarima, te saučesnicima iz MUP-a i OT Bijeljina, koji su mnogo veći zločinci od direktnih ubica, jer umjesto da gone počinioce krivičnih djela, oni prikrivaju ubice…
Kao sudija drugostepenog suda Zorić Milena je imala uvid u sve navedeno, uključujući i Zapisnik Osnovnog suda, koji pominje u tekstu svog rješenja. U njemu je jasno opisano od strane svjedoka Mićića, da nikom od srodnika ubijene Ivone Bajo nije dozvoljen ulaz, što znači da je svjedok Čavić lagao. Svjedok Mićić se uopšte nije pojavio, čime mi je onemogućeno garantovano pravo iz člana 6, što automatski znači reakciju po članu 62 ZOP-a “Bitne povrede prekršajnog postupka”, stavovi:
b) ako su okrivljenom uskraćena bilo koja prava određena u članu 6 ovog zakona
g) ako je sud propustio da primijeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.
sve vezano za neprimjenjivanje već pomemutog člana 6, te 8 i 49, i naravno za član 5 ZOS-a.
Ovakvo kriminalno postupanje i kršenje garantovanih prava ne može nikako biti plod greške ili neznanja postupajućih sudija, nego se očito radi o pripadnicima organizovanog kriminala koji su raspoređeni u svim državnim organima sa zadatkom da sabotiraju procese, istrage i dostavu dokaza protiv “nedodirljivih” a u konkretnom slučaju direktno saučestvuju u prikrivanju ubistva Ivone Bajo, koje se desilo prilikom šverca tajkuna Gavrila Bobara.
PRILOZI
ZABILJEŠKA 1420-10
|
Zdenko Bajo |
