Na osnovu svega zaključujem da su tuženi Kovačević i Stjepanović u saradnji sa Debeljevićem i Gruhonjićem, koji su i otišli lično da me optuže usmeno na zapisnik načelniku kriminalističke policije, smislili plan, kako da mi nanesu štetu i u saradnji sa drugim saučesnicima unište dokaze o kriminalu…
 |
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |
| Predmet: |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO (Majke Jevrosime 20/76300 Bijeljina) |
| Tuženi: 1) |
DANICA STJEPANOVIĆ (Vuka Karadžića 3/76300 Bijeljina) |
| Tuženi: 2) |
NOVAK KOVAČEVIĆ (Vuka Karadžića 3/76300 Bijeljina) |
| Vrijednost spora: |
40000 KM |
OBRAZLOŽENJE TUŽBE
Poslednjih nekoliko godina aktivno prikupljam materijalne dokaze o kriminalu i korupciji unutar državnih organa, koje šaljem kako domaćim istražnim organima, medijima i strankama, tako i institucijama drugih zemalja, te međunarodnim, kao što je Interpol i Evropski parlament, gdje je proslijeđeno preko 500 stranica štampanih dokumenata i disk sa dokazima.
Takođe veći dio podataka objavljijem na internetu od čega je najznačajnija web lokacija “http://kriminaluvlasti.blogger.ba” sa trenutno 330 objavljenih postova i preko 430000 posjeta čitalaca.
No, kada sam početkom 2010-te prvi put objelodanio da imam dokaze o krivičnim djelima, (dokumente, audio i video snimke, fotografije) to je izazvalo paniku među odgovornima za ta i druga krivična djela iz prošlosti.
Tako su tuženi Kovačević Novak i Stjepanović Danica, učestvovali u grupi ljudi čiji cjelokupan sastav do danas nije u potpunosti razotkriven, a koji su se dogovorili da me lažno optuže za ugrožavanje sigurnosti, te izdejstvuju pretres prostorija i odnošenje računara sa dokazima koje sam prikupio.
Ja naravno nikada nisam nikome uputio nijednu prijetnju iz relevantnog člana KZRS, što sam i obrazložio u izjavi datoj MUP-u, 24.03.2010. no to nije spriječilo pretres i odnošenje računara, koji sam koristio, a zadržan je do decembra iste godine, kada je vraćen bez pregleda. Ispostavilo se da je hard disk računara bez podataka, no srećom sam dokaze o kriminalu ranije poslao na više lokacija, prije svega u Cirih kod sestre, sa uputama da se dostave centrali Interpola u Lionu, tako da su nestali samo drugi elektronski dokumenti i programski kod, dok sam najveći dio dokaza o kriminalu rekonstruisao preko tih diskova koje sam preventivno podijelio, osim nekoliko nastalih u poslednjih par dana pred pretres, koje nisam stigao kopirati.
No to je samo jedna strana posljedica lažne prijave, a osim psihičke torture kojoj je izložena moja porodica, bio sam danima praćen, pretresan, nadziran vizuelno i preko svih komunikacija, a vrhunac svega je bilo stražarsko mjesto ispred kuće za danonoćni nadzor u 3 smjene. Istovremeno sam u javnosti, novinama, te prije svega među državnim službenicima, opisivan kao ludak pod dejstvom narkotika ili psihički poremećen, što mi je nanijelo neprocjenjivu štetu.
Postoje članci u novinama i zabilješke policije u kojima se upravo tako karakterišem i to navodno po tvrdnjma mještana, a ti “mještani” mogu biti samo isti oni koji su me lažno prijavili.
Posljedica svega je da sam više od 3 godine kao “opštepoznati ludak” sprečavan u ostvarenjima zakonom garantovanih prava, povrijeđena mi je čast, ugled i dostojanstvo, a sve uzrokovano lažnom prijavom u kojoj su učestvovali tuženi. Formalno mi je saopšteno da navodno osim njih ugrožavam sigurnost i gospođi Prodanović Danki te gospodi Kerović Ranku, Debeljević Miloradu, Gruhonjić Muhamedu.
Dobio sam izjave od prvo dvoje u kojima tvrde da nikada nisu osjećali bilo kakvu opasnoost od mene, niti su koga ovlastili da me u njihovo ime prijavi, a svaki pokušaj da razgovaram sa tuženim i saznam njihov stav o tome isti su izbjegavali, dok je g. Debeljević u odgovoru sudu tvrdio da se ništa od svega nije desilo te da sam sve izmislio.
Na osnovu svega zaključujem da su tuženi Kovačević i Stjepanović u saradnji sa Debeljevićem i Gruhonjićem, koji su i otišli lično da me optuže usmeno na zapisnik načelniku kriminalističke policije, smislili plan, kako da mi nanesu štetu i u saradnji sa drugim saučesnicima unište dokaze o kriminalu, istovremeno lažno predstavivši da prijetim svima redom kako bi me lakše predstavili kao ludaka, čije tvrdnje nemaju osnova, a potreban mu je poseban tretman.
Po ovoj prijavi prvobitno je postupao tužilac Šabić Muris, no potom je predmet prebačen u nadležnost OT Doboj. Više puta sam tražio da mi se sudi, a potom i podatke iz spisa. Tek nedavno sam u telefonskom razgovoru sa sekretarijatom i g. Salihom Memićem, tamošnjim glavnim okružnim tužiocem saznao da je donesena odluka o nesprovođenju istrage jer ne postoje elementi krivičnog djela, šta smo od početka znali svi, i ja i tuženi i svi drugi akteri…
1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
Osnovni Sud u Bijeljini je mjesno nadležan Sud, svi događaju su se desili na teritoriji opštine Bijeljina, a tuženi su zaposleni u istoj zgradi, gdje se nalaze prostorije suda, a i svi svjedoci su u neposrednoj blizini, te će troškovi postupka biti minimalni! Članovi 29 i 32 ZOPP, Član 26 ZOS…
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Predlažem da Sud ukoliko se ispune uslovi iz člana 182. Zakona o parničnom postupku, donese presudu zbog propuštanja a u suprotnom da izvrši uvid u materijalne dokaze, u svojstvu parničnih stranaka sasluša predložene svjedoke, po potrebi izvede i druge dokaze i sasluša druge svjedoke, a da potom donese sljedeću:
PRESUDU
2) Tužena Danica Stjepanović, dužna je isplatiti tužitelju Zdenku Baji, iznos od 20000 KM, (dvadeset hiljada konvertibilnih maraka) u roku od 30 dana, na ime naknade nematerijalne štete, zbog povrede ugleda, časti, i dostojanstva u periodu od 24.03.2010. do 20.05.2013. i za pretrpljene duševne bolove uzrokovane lažnim prijavljivanjem, za “Ugrožavanje sigurnosti” u čijem je planiranju učestvovala i za sprovođenje ovlastila druge osobe.
U ovom sporu ne postoje sporedna traženja, a po mojoj procjeni, neće biti ni troškova postupka, dok je u pogledu nadoknade u vezi glavne stvari otvorena mogućnost nagodbe…
3. ČINJENICE NA KOJIMA TUŽILAC ZASNIVA TUŽBENI ZAHTJEV i 4. DOKAZI KOJIMA SE UTVRĐUJU OVE ČINJENICE
Dana 19.03.2010. sačinjena je službena zabilješka od strane g. Teodorović Ace na citiram upotrebljeni termin “okolnosti obavljenog razgovora” sa gospodom Debeljivićem i Gruhonjićem, koji su tvrdili da njima lično, te osobama, Kerović Ranku, Prodanović Danki i tuženim Kovačević Novaku te Stjepanović Danici, upućujem ozbiljne prijetnje po život i tijelo, za šta je dokaz u prilogu, dokument 10-02/3-230-8/10.
Potom je MUP, podneo zahtijev tužiocu, koji je odobrio g. Šabić Muris. Te dokumente nikada nisam uspio da dobijem, a njihovo postojanje se može izvesti iz teksta Naredbe Okružnog suda 12 0 K 001162 10 Kpp od 23.03.2010. koju prilažem kao dokaz. Vidljiva je nalogičnost da se pretresom traže dokazi krivičnog djela a navodno su uz projavu podnosioci donijeli dokumente u kojima se nalaze iznesene prijetnje. To naravno nije bilo tačno i glavni cilj je bilo otimanje računara da mojim dokazima o krivičnim djelima, kako tuženih tako i drugih osoba…
U naredne 3 godine mi je onemogućen svaki kontakt sa tuženima Kovačevićem i Stjepanović iako sam više puta pokušavao da dobijem objašnjenje za pomenutu lažnu prijavu, da li su ovlastili bilo koga da me u njihovo ime prijavi ili ne. Kako nikada nisu htjeli iznijeti stav o tome ni pismeno niti lično, jasno je da su odgovorni te pokušavaju prikriti događaj. Posjedujem više dokaza o onemogućavanju pristupa u OT Bijeljina, gdje su tuženi službeno zaposleni, a jedan od njih je dokument sudske policije “Zabiljeska 1173-11” kao argument ove činjenice.
Istovremeno se u javnosti predstavljam kao psihopata, kao i u zgradi suda i tužilaštva, te čak i pripadnici sudske policije da bi opravdali nezakoniti tretman prema meni pred višom komandom u zabilješkama tvrde da sam psihički poremećen narkoman. Posjedujem dokumente koji to dokazuju, no predlažem da se kao svjedok pozove sudski policajac Mićić Zoran (Račanska 87, 76300 Bijeljina), koji bi svjedočio o tome i pod čijim uticajem me je opisivao kao ludaka.
Da su svjesni svog krivičnog djela i čine sve da izbjegnu odgovornost, sprečavajući mi pristup u OT Bijeljina, dokaz je odgovor g. Debeljević Milorada sudu, u kome jasno tvrdi da sam sve navode izmislio. U to vrijeme nisam imao dokument MUP-a gdje je evidentirana njegova uloga u lažnom prijavljivanju. Dokaz za to je dokument koji prilažem, po spisu 80 0 P 034147 11 P.
Predlažem da sud kao svjedoka pozove g. Debeljević Milorada, čiju privatnu adresu ne znam a zaposlen u OT Bijeljina, Vuka Karadžića 3, koji bi svjedočio o okolnostima vezanim za lažnu prijavu, te ulozi tuženih.
Osnovano sumnjam da su tuženi radili za nečije interese, te ukoliko su spremni otkriti detalje o tome, spreman sam postići dogover do mjere da povlačim tužbu, što zavisi od vrijednosti podataka koji ponude u zamjenu.
5. NAZNAČENJE VRIJEDNOSTI SPORA
Vrijednost spora, odnosno nadoknade za nematerijalnu štetu je 40000 KM (četrdeset hiljada konvertibilnih maraka).
6. PRAVNI OSNOV TUŽBENOG ZAHTJEVA
Iz samog teksta tužbe je jasno, koji je pravni osnov, a uz to je u relevantnom članu predviđeno da će sud postupiti po tužbi i kad nije naveden pravni osnov.
Član 201 Šteta (ZOO)
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njenog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).
Član 202 Osnovi odgovornosti (ZOO)
(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Član 206 Postojanje krivice (ZOO)
Krivica postoji kada je štetnik uzrokovao štetu namjerno ili nepažnjom.
7. OBAVEZNI PODACI U SKLADU SA CLANOM 334
Ova Tužba je rađena u 3 primjerka, (za Sud, te po jedan za oboje tuženih). Privatne adrese tuženih mi nisu poznate, te je navedeno njihovo radno mjesto, odnosno institucija u kojoj su zaposleni.
Shodno Zakonu, očekujem da će tuženi iznijeti svoj stav, a bez obzira na to što su pokazali nevidjenu drskost, bahatost i primitivizam, imaju mogućnost da iznesu svoj prijedlog.
PRILOZI TUŽBE
Zabiljeska 10-023-230-810
|
Zdenko Bajo |
