Iz objašnjenja koje sam dao na dnu zahtjeva vidi se koji su motivi tužene za sakrivanje tih krivičnih prijava. Tužena RS je sakrila te krivične prijave da bi prikrila krijumčarenje neidentifikovane robe koje je vršeno putem Bobar grupe, vlasnika poslanika njene Skupštine. Istovremeno je tužena RS prala novac narko mafije preko Bobar banke istog vlasnika…
 |
USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
|
Dana 13.05.2013. spriječen sam od strane sudske policije da pristupim pisarnici OT Bijeljina kako bih predao krivične prijave na način propisan zakonom te dobijem informacije tražene ZOSPI-a (Zahtijev od 08.01.2013. u prilogu). Izgovor je bio da postoji naredba o zabrani pristupa a na moj zahtijev da mi se ista uruči odgovoreno je da je naredba usmena. Iako sam upozorio da se time krši ZOUP-u te pravo na žalbu garantovano članom 16 Ustava RS, nije mi uručeno rješenje, kao ni omogućeno da dobijem tražene informacije što je ključno, niti da predam već napisane prijave u pisarnici a niti da podnesem dežurnom tužiocu usmenu prijavu o krijumčarenju u AD Univerzal sa dokazima koje sam doneo na disku…
Ponudu da iste predam u prizemlju kao pas lutalica na ponižavajući način sam odbio jer je obilje materijala koje sam ranije predavao „nestajalo“ i nisam dobivao nikakve odgovore.
Konkretno prijave iz 2010-te za koje sam tražio podatke su bile sakrivene i tek nedavno sam dobio odgovor 26.06.2014. da su zavedene pod brojem T 14 0 KTA 0010617 14, dakle poslije 4 godine a sumnjam i da uopšte postoje jer nikad nisam dobio odluku o nesprovođenju istrage. Time se objašnjava zašto mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, zašto se ne odgovara na pismene zahtijeve i zašto se nije izdalo pismeno rješenje o zabrani pristupa.
Opširniji detalji i opisi događaja su u nastavku…
Već 5 godina se primjenjnuje diskriminatorski tretman od strane državnih organa RS koji glasi :
“ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA”
Radi se o usmenoj naredbi glavnog okružnog tužioca OT Bijeljina, koju je izdao zbog svoje uloge u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna 23.07.2009. U Bijeljini. S obzirom da je porodica ubijene djevojčice došla do više novih dokaza o prikrivanju ubistva kao i “neprimjećenom” švercu, te postavljala usmena pitanja i pismene zahtijeve prama ZOSPI-a, na koja nemaju odgovor, krivci iz OT Bijeljina su i izdali naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijenog djeteta a takva naredba očito nije samo obična diskriminacija nego ima i elemente fašizma s obzirom da je usmjerena na grupaciju ljudi po osnovu srodstva sa djevojčicom Ivonom Bajo, čije ubistvo prikrivaju državni organi.
Kako je ta neradba bila tajna, (saopštavana je usmeno) a svi pokušaje da je dobijem pismeno su odbijani bio sam prisiljen da bih imao dokaz pred sudom o tom ponižavajućem tretmanu da odbijem naredbu da se udaljim, kako bih zatražio zaštitu Prekršajnog suda, što se nije desilo, odnosno da dobijem izjave sudske policije o postojanju nezakonite neredbe, (Zapisnik 19.08.2011. u prilogu).
Prvo je Osnovni sud u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS, prikrio postojanje podneska koji je navodno predat dan pred pripremno ročište i o tome me tek naknadno obavjestio “Dopis 08.05.2014.” Uz isti mi je dostavljen i zbirni nizvještaj a nema ni pomena da li se prihvata prijedlog o uvrštavanju drugog spisa, čiji mi sadržaj (bar što se tiče usvojenih priloga tužene RS) ni do danas nije u cjelosti poznat. Da je postojanje prijedloga tužene RS sakriveno od mene dokaz je zapisnik “Pripremno rociste 80 0 P 053922 13 P” od 07.05.2014 u kome se ne pominje nijedan dokaz druge strane u postupku.
No ja sam se spremio da osporim validnost bilo kog dokumenta ili tvrdnje tužene RS, što sam pismeno uradio na 8 gusto kucanih strana u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2 odnosno spisu koji je predložen, s obzirom da je na tuženoj teret dokazivanja. Uprkos tome tužena RS nije iznijela nijedan argumen niti povezala bilo koji dokaz sa tužbenim zahtijevom nego je pročitano slijedeće:
“Tužena prije svega smatra da je tužbeni zahtjev tužioca neuredan i stoga predlaže da se tužbeni zahtjev tužioca odbaci. Osim toga, iz danas provedenih materijalnih dokaza proizilazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa s toga predlažemo da sud odbije tužioca sa tužbenim zahtjevom, a sve kako je to već istakla u svom pismenom odgovoru na tužbu.”
To je evidentirano u prilogu “Zapisnik 80 0 P 053922 13 P” sa glavne rasprave održane 05.06.2014. ali uprkos odredbama ZOPP-u, član 126, prvostepeni sud je odbacio tužbeni zahtijev bez ijednog argumenta tužene RS i umjesto toga je Sud “izvodio” dokaze umjesto Pravobranilaštva u obrazloženju presude 03.07.2014. Istu ne prilažem štampano jer se praktično objašnjenje ponavlja u Rješenju drugostepenog suda na koje i ulažem Apelaciju, ali se ta presuda kao i svi drugi dokumenti nalazi skenirana na priloženom disku.
Sve ovo je uvod u glavnu temu “Okruzni sud 80 0 P 053922 14 Gz” rješenje doneseno 22.08.2014. prepuno netačnih argumenata i falsifikata. Prvo skrećem pažnju na lažnu tvrdnju da se “ne stavlja nikakav određeni prijedlog u vezi sa žalbom”. Drugostepeni sud očito žalbu nije ni čitao kao ni dokaze koje sam priložio, što se može vidjeti iz priloga “Zalba na presudu 80 0 P 053922 13 P” u kome na poslednjoj strani podvučeno stoji sledeće:
S obzirom da je nesporna činjenica da mi nije odgovoreno na zahtjev od 08.01.2013. a priloženim dopisom OT Bijeljina od 26.06.2014. pokazujem i zbog čega, (jer su prijave zaista bile sakrivene) a ne postoji ni pismeni tekst naredbe kojim mi se bilo šta zabranjuje, te mi nije omogućeno da se žalim na takvu odluku, predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev.
Prilog koji pominjem “Odgovor 26.06.2014.” OT Bijeljina sam dostavio uz žalbu a iz njega se vidi da su prijave iz 2010-te bile sakrivene sve do 2014-te, kada su navodno obrađivane i dobile broj T 14 0 KTA 0010617 14. Time postaje jasno zašto je mene trebalo tjerati iz zgrade 4 godine i ne odgovarati na pismene zahtijeve pošto bi se razotkrilo već tada da državni organi ne postupaju prema zakonu nego štite interese organizovanog kriminala. U ovom slučaju konkretno Gavrila Bobara, vlasnika AD Univerzal i Dodik Milorada a podsjećam da je tužena RS godinama preko Bobar banke istog vlasnika, čiji je RS suvlasnik prala novac narko mafije te je 25.02.2012. evidentirano preko 4 miliona transakcija a direktor AD Univerzal je 10.04.2013. uhapšen u akciji LUTKA sa kriminalnim stažom još od 2005-te a na dan ubistva Ivone Bajo prilikom krijumčarenja u “Univerzal” je bio zaposlen…
Naredna laž je takođe na drugoj strani gdje se tvrdi da sam OBAVLJAO razgovore sa glavnim tužiocem te da sam razgovarao i sa DRUGIM TUŽIOCIMA. Iz priloga A – 326/12, vidi se da sam g. Kovačević kaže da je u pitanju JEDNA PRILIKA, a ne više njih kako tvrdi sud, dok vezano za druge tužioce sam glavni tužilac iznosu laži, pokušavajući se opravdati pred VSITV-em, poslije moje pritužbe. Taj dio sam razotkrio još u žalbi, (strana 3, treći uokvireni pasus) citiram:
Što se tiče laži o razgovorima sa nekim drugim tužiocima kako od strane g. Kovačevića, tako i sudske policije na koju se poziva sud (73/11 od 24.11.2011) ne navodi se nijedno ime, ali je poslije uvodnog dijela o “mnogobrojnim prijemima” na drugoj strani dugačak spisak sa identičnim tekstom “ISTI GA NIJE PRIMIO” te “PREDAO PODNESKE U PRIZEMLJU”.
Dokument koji se pominje “Zabilješka 73/11” takođe prilažem a iz njega se vidi da je sudskoj policiji naređeno da piše laži kako bi opravdali diskriminaciju tužilaštva. Naime na prvoj strani se tvrdi kako smo SVAKODNEVNO primani ali na drugoj strani gdje se navode pojedini primjeri ne postoji nijedno ime bilo kog tužioca. Sudska policija vodi detaljnu evidenciju, posebno za mene o bilo kom pristupu zgradi, kao i gdje se konkretno ide. Kako nije navedeno nijedno ime tužioca a bitni su Kovačević Novak kao glavni i Stjepanović Danica kao postupajuća, jasno je da je tvrdnja iz zabilješke gnusna laž koju je iskoristio sud da opravda diskriminatorske metode tužilaštva. U već pomenutom prilogu A – 326/12 i sam glavni tužilac demantuje ovu laž jer kaže da poslije odluke Kolegija nisu imali šta da raspravljaju o tome…
U nastavku obrazloženja drugostepenog suda na strani 3 tvrdi se lažno da NISAM NAVEO koje informacije sam trebao dobiti u OT Bijeljina. Ističem da suštinski nije ni bitno za utvrđenje diskriminacije o kakvim se podacima radi nego samo to da mi nije odgovoreno, ali sam naravno opisao o čemu se radi i u “Tužbi za utvrđenje” i u žalbi, (strana 2) citiram:
Ovde ističem kao ključni argument diskriminacije tačku 4 te podsjećam da sam podatke o krivičnim prijavama protiv AD Univerzal i portira tražio i 2012-te kada je tužena RS odbila da odgovori na to i umjesto toga pokušala da me otjera a onda uhapsila na trotoaru, (parnica 80 0 P 043325 13 P 2). Ti podaci su mi trebali za spor protiv AD Univerzal, što i navodim jasno u ovde relevantnom zahtijevu od 08.01.2013. koji je dio dokaznog materijala. Tužena RS naravno nije odgovorila jer je sakrila pomenute prijave, što sam i izjavio u zapisnik a sada dokazujem da je to istina i prilažem shodno članu 207 ZOPP-u dva nova dokumenta (Zahtijev 20.06.2014. i Odgovor 26.06.2014.) Iz datuma se vidi da su nastali poslije glavne rasprave a suštinski je bitan samo odgovor OT Bijeljina.
U ovom pasusu se pominje i “Zahtjev 08.01.2013.” koji je dio dokaznog materijala a prilažem ga i sada. Zadivljujuće je kako je Sud uspio iz one dvije rečenice “izvođenja dokaza” tužene RS na glavnoj raspravi da izvuče sve one zaključke kojima se obrazlagala presuda ali je onda boginja pravde slijepa i ne vidi ništa što sam ja više puta napisao a iz samog zahtijeva se sve vidi i sve je jasno. Ne samo da sam opisao da tražim podatke o krivičnim prijavama protiv SOFRENIĆ BLAGIŠE od 24.06.2010. i AD UNIVERZAL od 02.12.2010. nego sam i objasnio zašto neću dobiti te podatke, što sam istakao i na glavnoj raspravi :
Zahtjev za pristup informacijama od 08.01.2013. odnosi se na moje krivične prijave predate 2010-te. Ja nisam tražio da se izvrši uvid u krivične prijave, ali imam dokaz da one zaista postoje. Iz objašnjenja koje sam dao na dnu zahtjeva vidi se koji su motivi tužene za sakrivanje tih krivičnih prijava. Tužena RS je sakrila te krivične prijave da bi prikrila krijumčarenje neidentifikovane robe koje je vršeno putem Bobar grupe, vlasnika poslanika njene Skupštine. Istovremeno je tužena RS prala novac narko mafije preko Bobar Banke istog vlasnika.
ZAŠTO OKRUŽNI SUD NIŠTA OD OVOGA “NIJE VIDIO” ???
Naravno jer ne smije da vidi pošto citiram izjavu glavnog republičkog tužioca “ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE”…
Savjeti da sam mogao tražiti pismeno da mi se odgovori te ukoliko se ne postupi po tome TRAŽITI DALJA PRAVA PO ZAKONU, (kraj treće i početak 4-te strane) su krajnje neprimjereni s obzirom da Zahtjev 08.01.2013. i nije prvi po istom osnovu a već postoji preko 10 na koje nikada nije odgovoreno.
Čak je direktan “Zahtjev 30.04.2010.” priložen kao dokaz u ovoj parnici i umjesto da se odgovori uslijedila je zabrana pristupa a “Zahtjev 10.09.2012.” pokazuje da sam upravo uradio to što mi se velikodušno savjetuje. Naravno i na pismeni zahtijev i postavljeno pitanje šta se desilo sa 7 prethodnih zahtijeva koji su nestali, nikada nije odgovoreno i poslije svega sud meni dijeli savjete šta sam mogao da uradim umjesto da konstatuje kršenje zakona i oduzimanje prava što mu je dužnost.
Umjesto toga sud je ako već želi djeliti savjete trebao napisati šta je MORALO shodno obavezi iz ZOSPI-a da uradi tužilaštvo i usvoji tužbeni zahtijev a ne da meni djeli savjete koje nisam ni tražio tužbom nego zahtijevam da sud zaštiti garantovana prava što mi je obaveza propisana članom 5 ZOS-a. Naravno ne radi se tu samo o sakrivenim krivičnim prijavama nego je OT Bijeljina sakrila i materijalni dokaz ubistva, falsifikovala mjesto zločina i unutrašnje povrede te na pismene zahtijeve o tome ne odgovara. Ovakvo bezakonje i razbojništvo sud smatra normalnim kao i pranje dokaza benzinom a ko smo mi da se usudimo postavljati pitanja o tome.
Dalja prava po zakonu sam tražio upravo ovom tužbom no sud je smišljeno izašao iz tužbenog zahtijeva i saučestvuje u prikrivanju ubistva i krijumčarenja. Osim očite insinuacije kojom se opravdava neodgovaranje jer navodno NISAM NAVEO O KOJIM SE PODACIMA RADI, ključni segment je nepostojanje pismenog rješenja o zabrani pristupa. Nisam ja dakle podneo tužbu zbog izdavanja nezakonite naredbe pa čak ni zbog njene primjene, nego zbog toga što mi nije uručena u pismenom obliku i omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16 Ustava RS. Da li glavni tužilac ima pravo ili nema izdati jednu takvu bukvalno fašističku naredbu nije tema tužbenog zahtijeva ali eto sud pokušava da legalizuje uspostavljeni kriminalno koruptivni sistem i bezakonje koje takozvani državni organi sprovode godinama, omogućavajući političko tajkunskom mafijaškom klanu nasmetanu pljačku naroda…
PRILOZI
Zapisnik 19.08.2011.
|
A – 326/12
|
Zdenko Bajo |
