Strukturirani dubinski intervju sa: Zdenko Bajo, blogger.
Intervju vodio: mr. Sci. Šejn Husejnefendić
Mjesto: Bijeljina Vrijeme: 13.09.2014.
Građansko novinarstvo u Bosni i Hercegovini
| GRAĐANSKO NOVINARSTVO |  |
Da li možete identifikovati motive zbog kojih građani postaju medijski aktivni (recimo u pogledu protesta iz februara ove godine)?
Nisam siguran da je izraz MEDIJSKI AKTIVNI adekvatan, jer bi to značilo da su odjednom odlučili iznositi svoje mišljenje preko TV ekrana ili dnevnih novina. Istina je da u poslednje vrijeme ima više priloga te vrste ali smatram da se ne radi o nekom „buđenju“ građanskog mišljenja nego o mnogo većoj pažnji koju mediji pridaju „običnom čovjeku.
Razlozi za to su u nejvećoj mjeri ti, jer su mediji pod kontrolom političara i tajkuna a koji ne žele da se pojavljuju vijesti, mišljenja i prijedlozi vezano za kriminal u koji su umješani.
Pobuna i demonstracije naroda su uzrokovani time što je veliki broj građana doveden skoro do ivice života, (neki se nažalost i ubijaju ili umiru od gladi i bolesti) a onda je to neminovno dovelo do povećanja interesa medija. Takođe je došlo do podrške i ohrabrenja uticajnih stranih zemalja nekim medijima, pa se nešto jače čuje glas naroda.
Nažalost to nije ni blizu slobode jer evo čak ni sada ne postoji nijedan medij koji bi se usudio objaviti dokazni materijal koji ja imam i prezentujem na internetu o teškim krivičnim djelima tajkuna, političara, tužilaca, sudija i inspektora izvršenih sa ciljem da se prikriju pljačke i ubistva nevinih građana a sve u stilu izjave glavnog republičkog tužioca RS:
ZA PROCESUIRANJE „KRUPNIH RIBA“ NEMA POLITIČKE VOLJE…
 |
Da li je i koliko angažman građana u medijima (odvojeno od profesionalnog medijskog/novinarskog angažmana) doprinio formiranju javnog mnijenja ili svijesti o trenutnim problemima (recimo neusvajanje Zakona o JMBG)?
Dugo je mišljenje građana bilo nepoželjno a stvarana je slika od strane političara da niko i nije sposoban osim njih voditi zemlju a kamoli kritikovati njihovu „nadzemaljsku inteligenciju“. U poslednje vrijeme sve je više tekstova i video zapisa u kojima apolitične ličnosti svih profesija hrabro iznose istine koje u stvari svi znaju ali se plaše da kažu ili da budemo precizniji, mediji su se plašili objaviti njihove stavove. Naravno i borba nas pojedinaca koji su zarobljani medijskom blokadom bili prisiljeni sami praktično kreirati svoj „glasnik“ i prenositi istinu drugima preko blogova, fejsbuk grupa, stranica i slično.
Uvjeren sam da su se mnogi ohrabrili čitajući takve članke…
Može li se reći da su medijski aktivni pojedinci koji ne rade u medijima direktno potaknuli dešavanja ne samo u medijskom prostoru nego i u stvarnosti?
Naravno. To je upravo nešto o čemu se govori u prethodnom odgovoru. Lično sam se uvjerio da od 2011-te kada sam se uvjerio da nijedan medij ne smije objaviti dokaze o teškom kriminalu državne mafije i praktično niko nije smio da progovori protiv vlasti ni na fejsbuku osim nas nekolicine, do danas svakodnevno raste broj onih koji javno iskazuju nezadovoljstvo, podržavaju antirežimske i revolucionarne grupe, sve više shvatajući da su njihovi neprijatelji takozvane „njihove“ nacionalne i vjerske vođe udružene sa „njihovim“ vođama a ne komšija koji kao ni on nema posla, dostojanstva niti perspektive…
Da li građanski medijski aktivizam (građansko novinarstvo) ima ili može imati ulogu u demokratizaciji odnosa u BiH? Molim pojasnite.
Sigurno da ima ali ograničenu. Znam vrlo dobro koliko je vremena i truda bilo potrebno da se blog koji uređujem nađe među prvih 10 po posjećenosti i popularnosti. Ostali iz vrha su stariji godinama, posvećeni zabavi, sportu odnosno temama koje privlače pažnju samim naslovom, dok je moj KRIMINAL U VLASTI, sa obiljem (dosadnih) članova iz raznih zakona. Zato je trebalo riječnik prilagoditi tako da sve bude i shvatljivije i zanimljivije većini građana a uz to da ih i podstakne u borbi za bolju budućnost.
Da parafraziram izjavu jedne istorijske ličnosti :
DAJTE MI KONTROLU NAD TELEVIZIJOM SAMO MJESEC DANA I IMAĆETE POTOM SLOBODU, DEMOKRATIJU, VLADAVINU ZAKONA A NAJVEĆI BROJ POLITIČARA I TAJKUNA ZAVRŠIĆE IZA REŠETAKA…
Nažalost kontrolu još uvjek ima mafija…
Prema Vašoj procjeni, koliko su medijski aktivni građani u mogućnosti promijeniti medijsku sliku Bosne i Hercegovine?
Medijsku sliku ne jer sam uvjeren da se nikada ne bi čuo glas naroda bez podrške stranaca. Dajem samo jedan konkretan primjer. 13-og januara 2010. Dodikova tužilačka mafije je poslala policiju u pretres BN televizije zbog navodne prijave građanina po djelu koje je očito zastarjelo čak i ako je izvršeno. Posljedica je strah i teror te je BN cijele te izborne godine neograničeno reklamirao Dodik Milorada, što je možda i ključni faktor prilikom izbora za predsjednika. Iako sam tražio od tužilaštva podatke o tome (i mnogim drugim razbojništvima države) nikad ih nisam dobio te samo mogu pretpostaviti da je vlasniku ponuđena uslovna kazna za podršku diktatoru i tiraninu a kada je 2012-te tadašnji ambasador SAD posjetio BN televiziju, došlo je do naglog zaokreta.
Dakle svi ovi političari su došli na vlast uz podršku svjetskih moćnika a kako izgleda vjek trajanja im je istekao…
Na kakvom je nivou (ako je suditi prema kvalitetu nekih amaterskih snimaka i brojnih fotografija) medijska i tehnička pismenost građana koji su bili prisutni u medijskom prostoru tokom pomenutih socijalnih nemira?
Tu se uglavnom radi o kvalitetu mobilnih telefona, raznih vrsta koji su praktično postali računari u malom sa kamerama visoke rezolucije. Danas skoro svaki osnovac ima znanja da načini video snimak i postavi ga na svoj fejsbuk profil.
Za mene je u svemu mnogo važnija uvezanost i saradnja ljudi koji se fizički ne poznaju ali proslijeđuju takve snimke, te postaju dostupni velikom broju građana.
Da li se može reći da su medijski aktivni građani bili pristrasni ili pak objektivni tokom dešavanja? Molim pojasnite.
Svako ko plasira neku vijest čini to sa nekim ciljem. Meni je cilj rušenje mafijaškog režima kako u RS, tako i u Federaciji, odnosno na nivou cijele zemlje. Prema tome i ja se mogu smatrati pristrasnim pošto objavljujem i prenosim isključivo vijesti usmjerene protiv trenutne vlasti, koje govore o kriminalu i aferama. S druge strane režimski mediji hvale uspjehe vlada o novim „povoljnim“ kreditima, prodajama resursa i slično. Razlika je u tome što su oni plaćeni da forsiraju laži a ja sve radim besplatno…
Da li ste, u amaterskim snimcima/fotografijama zabilježenih od strane građana-novinara, primjetili da li postoje elemenati profesionalnosti?
Mislim da nije uvijek u pitanju amaterizam. Postoje i planske organizovane aktivnosti no to je nešto o čemu ne bih detaljnije komentarisao jer je režim spraman na sve da ućutka slobodna mišljenja
Prema onome viđenom od strane amatera-novinara tj. građana koji su bili direktno ili indirektno akteri u medijskom prostoru može li se reći da su osnovna etička pravila poštovana?
Moje subjektivno mišljenje je da su bili profesionalniji od nekih profesionalaca koji su plaćeni da zastupaju interese trenutne vladajuće političko tajkunske klike…
Koliko su često (otprilike) sadržaji građana-novinara bili diseminirani u formalnim medijskim kanalima (mainstream medijima) a koliko u alternativnim kanalima (blog, komentari na portalima, socijalne mreže itd.)?
Ne mogu reći da imam tačnu predstavu o tome jer pratim veoma mali broj „slobodnih“ medija a mnogo više prati i radim na internetu. Suštinski još je nemoguće zaustaviti ideju na internetu a različitih mišljenja i sukoba pa i vrijeđanja uvjek ima. Doduše ima tu i drugačijih primjera kao što je slučaj fejsbuk stranice „RUŠIMO DODIKA“.
Poslije lažne optužbe o švercu 1000 kg narkotika i upadu policije u kuću kreatora stranice, stranica je nestala a kako sam čuo vlasnik je sa porodicom napustio zemlju. Slično je i sa nekim aktivnijim učesnicima protesta.
MAFIJA ĆE OČITO KORISTITI SVA SREDSTVA KAKO BI OPSTALA I IZBJEGLA ROBIJU
Prema Vašem mišljenju, u kom je stadiju građansko novinarstvo u BiH (začetak, razvoj ili zrela faza)? Molim elaborirajte.
To je opet zavisno od slučaja do slučaja, jer ima nas koji se time bavimo par godina i uporni smo u tome, neki tek počinju a neki to rade povremeno ili iz zabave. Ja bih akcenat stavio na istraživačko novinarstvo, što bi značilo da stvarne pomake ne može donijeti neko pisanje o fudbalu, filmu, muzici i slično nego otkrivanje i razotkrivanje afera i kriminala dosada „nedodirljivih“ moćnika.
Poslednja hapšenja državnih službenika od kojih su najzvučnija u akciji „Pandora“ i „Meso“ se možda ne bi ni desila da nije bilo građana koji su pisali o tome. Za mene recimo postoji zabrana pristupa u tužilaštvo jer sam razotkrio krijumčarenje Dodikovog tajkuna Gavrila Bobara prilikom čega je ubijena osmogodišnja djevojčica a tužilac je dokaze oprao benzinom i sabotirao istragu.
Potom su poslije mojih dojava u inostranstvo pronađene transakcije narko mafije preko Bobar banke od preko 4 miliona evra, poslije čega se tajkun povlači iz trke za načelnika grada ali sve postaje tabu tema.
Podatke sam takođe dostavljao u KT Sarajevo i tužilaštvo BIH vezano za akcije Lutka i Pandora ali nemam povratnih informacija da li je i koliko korišteno od dokaza koje su dobili od mene.
Suštinski dok ne srušim Dodika sa vlasti nema mnogo izgleda da se pohapse pripadnici njegovog kumovsko tajkunskog klana.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
