 |
VISOKOM SUDSKOM I TUZILACKOM SAVJETU
|
U sklopu svoje borbe protiv organizovanog kriminala, nastavljam da obavještavam najuglednije institucije u zamlji.
S obzirom da zbog blokade i kontrole svih mojih komunikacija, koje su izdejstvovali korumpirani pripadnici državnih organa, samo zbog toga što sam izjavio i napisao da će svi odgovorni za prikrivanje ubistva, da završe u zatvoru, prisiljen sam da šaljem pošiljke bez imena pošiljaoca, kako ne bi bile prepoznate i zaustavljene. Moguće je da će zbog toga što nisam siguran da li su neke pošiljke stigle, doći do dupliranja podataka, tim prije što sam obavještavan da su neki organi proslijedili dokumentaciju ka VSITV, koje je uz Ustavni sud, poslednja brana pred pokušajima mafije da potpuno zavlada državom…
Između ostalih vidova svoje aktivnosti protiv korumpiranih državnih službenika, podneo sam krivične prijave protiv njih, a kako sam i očekivao bez rezultata. U prilogu je kopija dokumenta kojim se završava procedura po tom pitanju iz koje se jasno vidi da su saradnici kriminalaca odgovornih za prikrivanje ubistva, spojili dvije prijave od dvije osobe, za jedinstvenu obradu. Sasvim je moguće da postoje slučajevi kad za takvo nešto ima osnova, ali ovdje se radi o mojoj prijavi protiv organizovane kriminalne grupe, gdje se navode događaji od nekoliko mjeseci, zaključno sa januarom 2010. Naprotiv, prijava druge osobe se kako sam provjerio odnosi na samo jedan izolovani incident od 09.04.2010. što je više od dva mjeseca poslije predavanja moje prijave, a sam događaj je trajao manje od 10 minuta. Ne ulazeći sada u to da li se tada dasilo neko krivično djelo ističem da tematika prijava nije povezana ni na koji način, a tužioca Debeljević Milorada, ja uopšte nisam pominjao, štaviše nikada nismo imali nikakav kontakt, a ne znam ni kako gospodin izgleda.
Potpuno je dakle apsurdno da mi se u odgovoru na moju prijavu pominju lica i događaji sa kojima nemam dodirnih tačaka.
Takva pijačna kombinatorika, je očigledno uzrokovana samo jednim razlogom a to je što su obe prijave morale biti odbačene po nalogu mafije. Dosta jak dokaz za to je i činjenica koju sam obradio u prilogu, a to je da je sjednica održana celih 15 dana prije slanja dokumenta, a što se desilo tek po obavljenim izborima, koji su po svoj prilici zadržali neke ratne zločince i profitere, te poslijratne tajkune na vladajućim pozicijama. Dovoljno je samo da kažem da je Ivona Bajo ubijena 5 dana po sahrani u šehidskom mezarju djevojčice Selme Sarajlić, a taj događaj je privukao više stotina lica, a koji samo možete da zamišljate, sa kakvim su sve motivima došli u to vrijeme u Bijeljinu.
Inače to dijete je ubijeno 1992. godine zajedno sa još oko 20 civila, (6-ro djece), nastanjenih na 20-50 metara od mjesta gdje je Ivona pronađena mrtva, a niko od tih ubica nije čak ni okrivljen za svo ovo vrijeme…
No da li se ovdje radi o osveti, pa se zarad očuvanja „bratstva i jedinstva“ zataškava jedno ubistvo po nalogu vrha države, ili je nešto drugo u pitanju, nije moje da istražujem, te sam se prije svega koncentrisao na udio tužioca u prikrivanju ubistva. Iako sam naveo obilje prekršaja i potkrijepio ih dokazima, od kojih ću neke da ponovim i ovdje, to izgleda nije bilo relevantno za obradu jer je iznesen stav, vjerovali ili ne, da djela iz člana 347 i druga iz KZ-a nisu krivična djela.
Tužilaštvo je tako jasno pokazalo da dajući sebi za pravo o tome je li neko djelo, koje je jasno evidentirano kao krivično u zakonu, kaže da to nije, postavlja sebe izvan i iznad zakona, stvarajući imperiju nedodirljivih bića, ogrezlih u korupcionim aferama, te nastupa kao servis i logistika mafije ne dozvoljavajući da kriminalci uopšte dođu do suda…
U tekstu dokumenta koji prilažem vidljivo je da se niko nije niti osvrnuo na dokaze koje sam dostavio, da ih argumentovano ospori ili bar lažnom tvrdnjom da se radi o falsifikatima ili nešto slično. Na taj način stvara se utisak da nisam ni predao bilo kakav dokazni materijal. No istina je sasvim drugačija, jer sam već početkom februara, dostavio fotografije torbe, snimljene u zgradi suda, koja je presječenog kaiša. Tužilaštvo je taj dokaz potpuno izuzelo iz istražnih radnji i isti se ne pominje niti u jednoj izjavi svjedoka, jer je sklonjen sa mjesta zločina, a presječeni dio je nestao sa lica zemlje. Ostatak kaiša su ubice ili njihovi pomagači, (možda tužilac Stjepanović, lično) tretirali jakim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi ubistva.
Nisu primjetili da tako skidaju i originalnu žutu boju, te su bili prisiljeni da torbu sakriju od porodice i javnosti, a takođe nisu mogli ni da zamisle da ću taj dokaz uspjeti da „iščupam iz mulja“ i fotografišem ga.
Iako su po obustavi istrage formalno isticali da se istraga može uvijek ponovo otvoriti, ako se dođe do novih podataka, (što je i predvidio ZKP) narednih sada već osam mjeseci, brutalno izigravaju zakon i ne samo što sabotiraju istražne radnje, nego na sve načine pokušavaju da me spriječe u razgovoru sa bilo kim iz tužilaštva, jer odgovora za njihov zločin nema, a čak su pokušali i da me fizički spriječe, brutalnom silom da predajem dokazni materijali u pisarnici, jer svaki dokument koji predam, postaje ujedno i dokaz o njihovoj opstrukciji i korumpiranosti.
Sem ovog monstruoznog čina, dok u evropskim zemljama istražitelji dolaze do zločinca samo uz pomoć jedne vlasi iz kose ili DNK sa cigarete ili žvakaće gume, ovdašnje tužilaštvo ne samo da neće da analizira očigledne dokaze, nego ih još peru benzinom kako bi iste uništili. I da im to nije bilo dovoljno, nego su pokušali da potvrdu za svoje zločinačke planove dobiju tako što su brutalno raščerečili vještačenje patologa i drugim vještacima nisu dostavili podatke i fotose unutrašnjih povreda, kako bi ih „usmjerili na pravi put“. No nisu ni u tome uspjeli i druga dva vještačenja iako sa tako selektivnim podacima nisu dala potvrdu teorije koju su izmislili, a onda su poslije dva mjeseca premišljanja uprkos svemu obustavili istragu.
I ponovo se pokazalo da tragove nisu dobro sakrili, jer sam bio siguran da su jedino prećutkivanjem svih povreda, koje su dovele do smrti mogli očekivati bar kakvu takvu potvrdu. Vještak koga je angažovalo tužilaštvo dr. Busarčević, jasno izjavljuje da nije imao predstavu o tim činjenicama i da svako može da ga navede na zaključak, prezentujući mu podatke koje želi. To je prilično jasna optužba na račun tužioca, a ceo razgovor je snimljen i proslijeđen na više adresa, dok su u OT Bijeljina skoro tri mjeseca, sprečavali da predam i obrazložim materijal, te su sestru i mene, čiji sam zastupnik, prilikom jednog takvog pokušaja uhapsili i izveli pred sudiju za prekršaje.
To je dakle jasna poruka šte će se desiti građanima, ako pokušaju da predaju dokaze o kriminalu u tužilaštvu…
No to za mene i nije ništa novo, jer sam zbog svoje izjave da će krivci završiti iza rešetaka, optužen za ugrožavanje sigurnosti, a korumpirani pripadnici tužilaštva su koristeći se svojim položajem pokrenuli neviđenu hajku na mene, koja i danas traje. Tom prilikom je izdejstvovan pretres prostorija sa ciljem da mi se otmu podaci koje sam prikupio, pošto su saznali da sam sve razgovore od autopsije nadalje snimao. Taj podatak sam saopštio taktički, a neke od snimljenih razgovora sam im i dostavljao, kako bi shvatili da imam ozbiljne dokaze protiv njih, te da ih tako motivišem da rade po zakonu. Naravno bio sam svjestan da oni, naprotiv umjesto da rade po zakonu i time sami sebi presijecaju granu na kojoj sjede, mogu da se odluče na upad i uništavanje svih dokaze koje imam.
Stoga sam još u januaru, sav materijal za koji nisu znali da imam narezao na disk, koji je sestra odnijela u Cirih, dok sam iste podatke izbrisao sa računara. Istina ostala su mi dva dokumenta koje nisam htio da objelodanim do aprila i par audio snimaka, za koje uglavnom znaju, ali sam im na hard disku ostavio poruku, neka znaju da im plan nije uspio.
Poslije neviđenog terora, (praćenja prisluškivanja, pretresanja, legitimisanja, otimanja podataka, a pretresani su i moji poznanici), pošto nisu imali miti jedan podatak da sam bilo kad prekršio zakon, pokušavaju na sve načine da me dovedu u vezu sa nekom neregularnom radnjom, što se vidi iz naredne slike :
Između ostalih vidova svoje aktivnosti protiv korumpiranih državnih službenika, podneo sam krivične prijave protiv njih, a kako sam i očekivao bez rezultata. U prilogu je kopija dokumenta kojim se završava procedura po tom pitanju iz koje se jasno vidi da su saradnici kriminalaca odgovornih za prikrivanje ubistva, spojili dvije prijave od dvije osobe, za jedinstvenu obradu. Sasvim je moguće da postoje slučajevi kad za takvo nešto ima osnova, ali ovdje se radi o mojoj prijavi protiv organizovane kriminalne grupe, gdje se navode događaji od nekoliko mjeseci, zaključno sa januarom 2010. Naprotiv, prijava druge osobe se kako sam provjerio odnosi na samo jedan izolovani incident od 09.04.2010. što je više od dva mjeseca poslije predavanja moje prijave, a sam događaj je trajao manje od 10 minuta. Ne ulazeći sada u to da li se tada dasilo neko krivično djelo ističem da tematika prijava nije povezana ni na koji način, a tužioca Debeljević Milorada, ja uopšte nisam pominjao, štaviše nikada nismo imali nikakav kontakt, a ne znam ni kako gospodin izgleda.
Potpuno je dakle apsurdno da mi se u odgovoru na moju prijavu pominju lica i događaji sa kojima nemam dodirnih tačaka.
Takva pijačna kombinatorika, je očigledno uzrokovana samo jednim razlogom a to je što su obe prijave morale biti odbačene po nalogu mafije. Dosta jak dokaz za to je i činjenica koju sam obradio u prilogu, a to je da je sjednica održana celih 15 dana prije slanja dokumenta, a što se desilo tek po obavljenim izborima, koji su po svoj prilici zadržali neke ratne zločince i profitere, te poslijratne tajkune na vladajućim pozicijama. Dovoljno je samo da kažem da je Ivona Bajo ubijena 5 dana po sahrani u šehidskom mezarju djevojčice Selme Sarajlić, a taj događaj je privukao više stotina lica, a koji samo možete da zamišljate, sa kakvim su sve motivima došli u to vrijeme u Bijeljinu.
Inače to dijete je ubijeno 1992. godine zajedno sa još oko 20 civila, (6-ro djece), nastanjenih na 20-50 metara od mjesta gdje je Ivona pronađena mrtva, a niko od tih ubica nije čak ni okrivljen za svo ovo vrijeme…
No da li se ovdje radi o osveti, pa se zarad očuvanja „bratstva i jedinstva“ zataškava jedno ubistvo po nalogu vrha države, ili je nešto drugo u pitanju, nije moje da istražujem, te sam se prije svega koncentrisao na udio tužioca u prikrivanju ubistva. Iako sam naveo obilje prekršaja i potkrijepio ih dokazima, od kojih ću neke da ponovim i ovdje, to izgleda nije bilo relevantno za obradu jer je iznesen stav, vjerovali ili ne, da djela iz člana 347 i druga iz KZ-a nisu krivična djela.
Tužilaštvo je tako jasno pokazalo da dajući sebi za pravo o tome je li neko djelo, koje je jasno evidentirano kao krivično u zakonu, kaže da to nije, postavlja sebe izvan i iznad zakona, stvarajući imperiju nedodirljivih bića, ogrezlih u korupcionim aferama, te nastupa kao servis i logistika mafije ne dozvoljavajući da kriminalci uopšte dođu do suda…
U tekstu dokumenta koji prilažem vidljivo je da se niko nije niti osvrnuo na dokaze koje sam dostavio, da ih argumentovano ospori ili bar lažnom tvrdnjom da se radi o falsifikatima ili nešto slično. Na taj način stvara se utisak da nisam ni predao bilo kakav dokazni materijal. No istina je sasvim drugačija, jer sam već početkom februara, dostavio fotografije torbe, snimljene u zgradi suda, koja je presječenog kaiša. Tužilaštvo je taj dokaz potpuno izuzelo iz istražnih radnji i isti se ne pominje niti u jednoj izjavi svjedoka, jer je sklonjen sa mjesta zločina, a presječeni dio je nestao sa lica zemlje. Ostatak kaiša su ubice ili njihovi pomagači, (možda tužilac Stjepanović, lično) tretirali jakim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi ubistva.
Nisu primjetili da tako skidaju i originalnu žutu boju, te su bili prisiljeni da torbu sakriju od porodice i javnosti, a takođe nisu mogli ni da zamisle da ću taj dokaz uspjeti da „iščupam iz mulja“ i fotografišem ga.
Iako su po obustavi istrage formalno isticali da se istraga može uvijek ponovo otvoriti, ako se dođe do novih podataka, (što je i predvidio ZKP) narednih sada već osam mjeseci, brutalno izigravaju zakon i ne samo što sabotiraju istražne radnje, nego na sve načine pokušavaju da me spriječe u razgovoru sa bilo kim iz tužilaštva, jer odgovora za njihov zločin nema, a čak su pokušali i da me fizički spriječe, brutalnom silom da predajem dokazni materijali u pisarnici, jer svaki dokument koji predam, postaje ujedno i dokaz o njihovoj opstrukciji i korumpiranosti.
Sem ovog monstruoznog čina, dok u evropskim zemljama istražitelji dolaze do zločinca samo uz pomoć jedne vlasi iz kose ili DNK sa cigarete ili žvakaće gume, ovdašnje tužilaštvo ne samo da neće da analizira očigledne dokaze, nego ih još peru benzinom kako bi iste uništili. I da im to nije bilo dovoljno, nego su pokušali da potvrdu za svoje zločinačke planove dobiju tako što su brutalno raščerečili vještačenje patologa i drugim vještacima nisu dostavili podatke i fotose unutrašnjih povreda, kako bi ih „usmjerili na pravi put“. No nisu ni u tome uspjeli i druga dva vještačenja iako sa tako selektivnim podacima nisu dala potvrdu teorije koju su izmislili, a onda su poslije dva mjeseca premišljanja uprkos svemu obustavili istragu.
I ponovo se pokazalo da tragove nisu dobro sakrili, jer sam bio siguran da su jedino prećutkivanjem svih povreda, koje su dovele do smrti mogli očekivati bar kakvu takvu potvrdu. Vještak koga je angažovalo tužilaštvo dr. Busarčević, jasno izjavljuje da nije imao predstavu o tim činjenicama i da svako može da ga navede na zaključak, prezentujući mu podatke koje želi. To je prilično jasna optužba na račun tužioca, a ceo razgovor je snimljen i proslijeđen na više adresa, dok su u OT Bijeljina skoro tri mjeseca, sprečavali da predam i obrazložim materijal, te su sestru i mene, čiji sam zastupnik, prilikom jednog takvog pokušaja uhapsili i izveli pred sudiju za prekršaje.
To je dakle jasna poruka šte će se desiti građanima, ako pokušaju da predaju dokaze o kriminalu u tužilaštvu…
No to za mene i nije ništa novo, jer sam zbog svoje izjave da će krivci završiti iza rešetaka, optužen za ugrožavanje sigurnosti, a korumpirani pripadnici tužilaštva su koristeći se svojim položajem pokrenuli neviđenu hajku na mene, koja i danas traje. Tom prilikom je izdejstvovan pretres prostorija sa ciljem da mi se otmu podaci koje sam prikupio, pošto su saznali da sam sve razgovore od autopsije nadalje snimao. Taj podatak sam saopštio taktički, a neke od snimljenih razgovora sam im i dostavljao, kako bi shvatili da imam ozbiljne dokaze protiv njih, te da ih tako motivišem da rade po zakonu. Naravno bio sam svjestan da oni, naprotiv umjesto da rade po zakonu i time sami sebi presijecaju granu na kojoj sjede, mogu da se odluče na upad i uništavanje svih dokaze koje imam.
Stoga sam još u januaru, sav materijal za koji nisu znali da imam narezao na disk, koji je sestra odnijela u Cirih, dok sam iste podatke izbrisao sa računara. Istina ostala su mi dva dokumenta koje nisam htio da objelodanim do aprila i par audio snimaka, za koje uglavnom znaju, ali sam im na hard disku ostavio poruku, neka znaju da im plan nije uspio.
Poslije neviđenog terora, (praćenja prisluškivanja, pretresanja, legitimisanja, otimanja podataka, a pretresani su i moji poznanici), pošto nisu imali miti jedan podatak da sam bilo kad prekršio zakon, pokušavaju na sve načine da me dovedu u vezu sa nekom neregularnom radnjom, što se vidi iz naredne slike :
Iako su prošli svi rokovi za produženje „Posebnih istražnih radnji“, one se ne završavaju i oteti računari se zadržavaju, kako bi mi maksimalno otežali komunikaciju sa bilo kim. Još ranije su me napadali virusima i blokirali elektronsku poštu, a primjer toga je u prilogu iz koga se to jasno vidi. Da im je to bio još jedan katastrofalan potez, pokazuje i činjenica da iako su mi računare oduzeli na osnovu lažne tvrdnje kako im već mjesecima upućujem prijetnje po život i tijelo, (dakle imaju obilje dokaza), ne usuđuju se da me optuže, jer ih na sudu čeka blamaža i odgovornost za lažnu prijavu. Zato ponovo zloupotrebljavajući svoj položaj, odugovlače tu navodnu istragu, kako ne bi došlo do zvaničnog priznanja, da su te optužbe izmišljene, a po svoj prilici će se otkriti da je „slučajno“ došlo do brisanja podataka ili čak uništavanja računara.
Taj nezakoniti i kriminalni postupak mi je sem moralne štete koja nema cijenu, naneo i materijalnu i za to sve će neko morati da snosi odgovornost, a kakve su razmjere štete, biće jasno kada budu prisiljeni da vrate računare.
Ističem da sam u poslednje 4 godine kreirao više od 100 programskih paketa, čiji je kod, skupa sa još nekim na kojima sam trenutno radio, zarobljen na računaru, te tako više od 7 mjeseci ne mogu da radim na tim programima.
Istina je da ja imam potrebno znanje da iznova kreiram te programe na kojima sam radio, sa nekim manjim ili većim razlikama, ali raditi ponovo na svim tim programima, koji su plod 3-4 godine rada je besmisleno, jer sada imam samo gotov proizvod na cd-u, (program koji se može pokrenuti), dok je programski kod bio samo na ta dva računara, tako da sada ne mogu da radim. Šta sam sve mogao da kreiram za dosadašnjih 7 mjeseci, biće jasnije ako se zna da sam prosječno radio 1 program sedmično. Apelujem na vas da ne dozvolite da ti kriminalci unište podatke, jer bi šteta bila neprocjenjiva.
Tužilac Stjepanović je zbog kriminalnog rada postala sramota za OT Bijeljina, a sada opstrukcijom dalje istrage po dostavljanju novih podataka, od strane Kovačević Novaka i ignorisanjem dokaza od strane drugih tužilaca, kompromitovano je i republičko tužilaštvo, te VSITV i sada je na njima odgovornost , prije svega, te na Ustavnom sudu da sankcioniše i zaustavi taj kriminal i korupciju. Od vas očekujemo da date odgovore na pitanja, ko je i zašto sklonio torbu i oprao tragove koji dokazuju ubistvo, te zašto je tužilaštvo pokušalo da obmane vještake i nije poslalo podatke o unutrašnjim povredama.
Ako vi ne reagujete na to, mi ćemo naravno, nastaviti na međunarodnom nivou, ali sada sa mnogo većim brojem krivaca i odgovornih, ali ako dozvolite ovakav kriminalan rad tužilaca, uskoro će i osobe izrešetane mecima, proglašavati epileptičarima, koji su razbili glavu pri padu i poslati samo sliku modrice, dok će metke u grudnom košu žrtve sakriti od vještaka. S druge strane s obzirom kako spajaju prijave, ne bih se iznenadio da mene ubace sa nekim ubistvom, gdje već imaju žrtvu, krivca koji je priznao ubistvo i dokaze, pa pošto je krivično djelo izvrešeno, (sem ako kažu da nije) podignu optužnicu i protiv mene, jer sam spojen sa tom prijavom. Još ako postignu nagodbu sa ubicom, šta bi još mogli da požele.
Ili se ipak odluče da me izrešetaju na nekoj raskrsnici, jer na žicu mene nabosti ne mogu, a neće im biti lako ni da me otruju.
Da li se to već dešavalo sa nekim ili nije, ko zna, ali je činjenica da je načelnik kriminalističke policije g. Aco Teodorović, samo par dana pošto je sestri i meni obećao da će ispitati sve neregularne radnje inspektora i podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca Stjepanović, a na osnovu snimaka koje sam dostavio i u CJB Bijeljina, pronađen mrtav u automobilu.
Koliko još osoba treba da strada, dok se ne stane na put organizovanom kriminalu.
To je stoglava aždaja, koju sam ja uhvatio za rep i nabacio omču na neke od glava.
Iskoristite dokaze koje sam dostavio i pritegnite te glave, kako bi se došlo i do drugih, jer ostale se već komešaju i znajući da su u opasnosti sposobni su da ubiju svakog, pa i svoje ljude, da ih ne bi otkrili.
Treba samo da primjenite zakon i zaustavite ih, a svaki tužilac bi bio srećan da ima u nekom slučaju takve dokaze kakve sam ja prikupio. Problem je samo što se radi o ljudima iznad zakona, odnosno onima koji to žele da budu.
Samo je jedan mali korak od toga do fašizma…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
