 |
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV PRAVNOG LICAOKRUŽNOG TUŽILAŠTVA U BIJELJINI |
S obzirom da su pojedini pripadnici OT Bijeljina, od tragičnog događaja, ubistva djevojčice Ivone Bajo, pokazivali na različite načine da imaju zadatak i cilj, spriječiti dokazivanje krivičnog djela “Teško ubistvo, u dosadašnjem periodu sam postavljao pitanje isključivo njihove lične odgovornosti, nevezano za instituciju kojoj pripadaju, odnosno sa pretpostavkom da su svi nezakoniti i kriminalni potezi istih, bili za račun organizovanog kriminala, čiji su oni poslušnici i izvršioci. No s obzirom da KZ u članu 125 “Odgovornost pravnog lica” nadalje, jasno ističe (kao i Pravilnik u članu 4, stav “b”) da je za učinjeno krivično djelo lica zaposlenog u pravnom licu, odgovorno i pravno lice, a definitivno je postalo jasno, da se ne radi o kriminalu pojedinaca, neko je sama institucija, odnosno organ, kriminalna organizacija, jer brutalno svakodnevno krši zakon, te postaje predmet ove prijave…
Dakle OT Bijeljina je na sve načine pokušala da ubistvo jednog djeteta, predstavi kao nesrećan slučaj, ne birajući pri tome sredstva. Od odbacivanja mišljenja i nalaza patologa, preko prikrivanja prisustva vozila u kritičnom vremenu, sakrivanja materijalnih dokaza, pranja tragova ubistva hemijskim sredstvom sa predmeta, do obmanjivanja javnosti, porodice i vještaka, kojima smišljeno nisu dostavljeni podaci o unutrašnjim povredama i fotografije, iako su načinjene za vrijeme autopsije.
O krivičnim djelima pripadnika OT Bijeljina, vezano za prikrivanje ubistva, već sam napisao stotine stranica i neću sada da detaljnije opisujem sve monstruozne radnje prije svega postupajućeg tužioca, te obaviještavam osobu koja bude obrađivala ovu prijavu da me lično kontaktira, kako bih joj dostavio cd, sa podacima koje imam, jer osnovano sumnjam da bi kriminalci iz OT Bijeljina, (misli se na plaćenike mafije, a ne na sve zaposlene) uništili te podatke ili ih falsifikovali.
Sada ću se bazirati samo na “osvetu tužilačke mafije”, koja počinje izbjegavanjem tužioca da evidentira podatke do kojih sam došao u obliku izjave, o čemu imam audio snimak kao dokaz, što je dalje nastavljeno sprečavanjem podnošenja krivične prijave protiv postupajućeg tužioca, kada je drugi kriminalac, u to vrijeme dežurni odbio da postupi po zakonu i naložio da me izvedu iz zgrade. Istini za volju to se nije desilo, nego sam izašao sam, ali na već sutradan podnesenu Pritužbu na taj njegov postupak nisam nikada dobio nikakav odgovor, što jasno pokazuje da je kršenje zakona od strane tužilaštva svakodnevna pojava, koju oni zataškavaju.
Naravno da postoje i pozitivni primjeri u radu pripadnika tužilaštva, ali kako sam se uvjerio da te osobe imaju probleme od strane tužilačke mafije, neću navoditi sada o kome se radi, a dodajem samo činjenicu da bar polovinu tužilaca uopšte ne poznajem i nikada nismo imali nikakav kontakt, tako da oni nemaju udjela u kriminalu i ne smatram ih pripadnicima tužilačke mafije. Izuzetak je jedino osoba, sa kojom nikad nisam razgovarao, a bile su dvije prilike za to koje je isti izbjegao, što sa reakcijama koje je pokazao prema drugim pripadnicima moje porodice, ukazuje da se radi o kriminalcu najgore vrste…
Od kraja 2009, zabranjuje se svim pripadnicima tužilaštva bilo kakav razgovor sa mnom od strane glavnog okružnog tužioca i istovremeno sem zabrane podnošenja prijave, uvode se i nove restrikcije. Niti na jedan zahtjev za pristup informacijama nisam dobio odgovor da mi se omogućava uvid u iste, naprotiv lažno se saopštava da mi je to omogućenou jednom slučaju.
Istina je da smo korištenjem brutalne sile sestra i ja spriječeni da ostvarimo uvid u januaru, kako bismo argumentovano podnijeli pritužbu. Pošto sam i bez tog uvida predao pritužbu u pisarnici, sa više nego dovoljno podataka da osporim odluku tužioca, g. Tomić zastupnik moje sestre, u to vrijeme angažovan u Hagu, traži uvid u spis, koji mu je poslije pokušaja otpora omogućen. S obzirom da ima samo jedan dan za predaju pritužbe, a imajući povjerenje u moje sposobnosti zapažanja i memorisanje podataka, poziva me u prostorije pisarnice, gdje je pregledao predmet, kako bih ga upoznao sa događajima koji su se zbili za vrijeme njegove odsutnosti. Radi se o nekih 15-tak minuta, kada sam u razgovoru sa njim zaista imao prilike da vidim neke fotografije i dokumenta, ali je zahtjev za pristup potekao isključivo od njega, on je imao uvid i tražio kopiranje onoga što je htio. Ja lično nikada nisam dobio odobrenje za bilo šta od toga i svi u OT Bijeljina znaju da je to gnusna laž. Ne postoju dokument u kome mi se odobrava pristup i kopiranje bilo čega od osnivanja OT Bijeljina do danas…
No sve i kad bi to bilo istina, poznato je da su dva pripadnika tužilačke mafije podnijeli lažnu prijavu protiv mene,(nakon čega su mi odneseni podaci) kršeći više članova KZ-a. Tako se desilo da protiv mene budu pokrenute radnje nezamislive prosječnom građaninu, pa i profesionalcima, po osnovu izmišljenog krivičnog djela, koje ne postoji u KZ-u. Radi se o mojoj “prijetnji” da će svaki kriminalac koji je učestvovao u prikrivanju ubistva, završiti na robiji.
Naravno, sama prijava nije formulisana tako, nego se poziva na član 169, ali kako u istom ne postoji prijetnja zatvorom, kao jedna od radnji za koje je zaprijećena kazna, jasno je da su pripadnici tužilačke mafije u nemoćnom bijesu i iz osvete “Zloupotrijebili službeni položaj” i dali “Lažnu prijavu”, sa ciljem pokretanja “Posebnih istražnih radnji” i pretresa prostorija, te oduzimanja računara. Mislili su naravno, da će tako doći do podataka koje sam sakupio o njihovim zločinima iz bliže i dalje prošlosti, ali kako sam bio apsolutno siguran da će ti kriminalci inicirati oduzimanje računara sa ma kakvim izgovorom, sve podatke koje sam sakupio, a nisam ih objelodanio sam dislocirao u Cirih. Ako se dobro sjećam na tom hard disku su ostala samo dva pisma upućena dvema osobama iz OT Bijeljina, koje nisam htio da se pojave u javnosti do aprila, (upad je bio 24-og marta) i 1 audio snimak, za koji niko nije znao.
Sve ostale tekstove, fotose, audio i video snimke, dobijene od građana ili koje sam lično načinio, predao sam sestri još u januaru, tako da tužilačka mafija ne samo da do danas nije uspjela da iste uništi, nego ne zna i šta sve imam o njihovim zločinima.
O tome su mogli da razmišljaju u prethodnim mjesecima, a to ih čeka i u budućnosti. Nemiran san, i pitanje svakog jutra kada se probude : Da li je ovo moj poslednji dan na slobodi?.
Saznavši da im je propao zločinački plan, odlučuju da se predmet u kome se optužujem po članu 169 odugovlači i što je još veći kriminal tužilačke mafije, dodaje se i član 399, iako je pripadnik OT Bijeljina podigao optužnicu protiv osobe XX, po tom predmetu i ista je potvrdila da ja sa kompromitujućim predmetom nemam nikakve veze, te da je isti naslijedila od pokojnog oca. Podaci o tome se kriju, te se ja i dalje fiktivno teretim po tom osnovu, iako je praktično taj predmet okončan, učešćem druge osobe.
To je naravno urađeno sa ciljem da se pred nadređenim institucijama, kojima dostavljam podatke o kriminalu u OT Bijeljina, predstavim kao terorista, manijak, masovni ubica tužilaca…
Paralelno sa tim, dolazim do dodatnih dokaza, ne samo o ubistvu, nego i o aktivnom učešću tužioca u “Sprečavanju dokazivanja” istog, te pokušavam da materijal dostavim i obrazložim uredu glavnog tužioca. U prvoj fazi se to izbjegava, tvrdnjama, kako niko nije tu, da su svi zauzeti, čak i sa glupostima tipa, “da nemaju ništa novo da mi kažu”, a u kasnijem periodu se pokušalo sa time da mi se potpuno onemogući predavanje materijala u pisarnici, što je poslije mog oštrog protivljenja i predočavanja člana 177 KZ-a sudskoj policiji, povučeno i zamjenjeno tretmanom po kome predajem materijl u prizemlju kao pas lutalica.
To je direktno kršenje bar dva člana : “Povreda ravnopravnosti gradjana” i “Povreda ljudskog dostojanstva, a indirektno više njih, što ostavljam stručnoj osobi da evidentira.
Takođe dostavljam taj materijal i načelniku kriminalističke policije g. Aci Teodoroviću, koji ističe da će provjeriti rad inspektora i podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca, a na osnovu izjave vještaka dr. Busarčevića iz koje se vidi da je tužilac sakrila dokaze o ubistvu.
Razgovor sa njim, sestra i ja smo obavili 05.08.2010. a sutradan nam se saopštava da glavni tužilac nije tu, jer je na odmoru, što demantuje dežurni, (dakle pokušali su da nas slažu) te takođe i postupajuća tužilac, koja je uzgred kako smo ranije obavješteni u Srebrenici.
To se desilo kada je obavila saslušanje osobe I.H. koja je priznala da je izvršila ubistvo Ivone Bajo. Tužilac iako se protiv nje vodi istraga o saučesništvu u tom ubistvu, ne traži svoje izuzeće, na šta je obavezna i zajedno sa glavnim tužiocem, koji je takođe pod istragom za istu stvar, praktično oslobađaju mogućeg ubicu, proglašavajući ga neuračunljivim.
No to nije kraj neodgovornosti tužilačke mafije, jer želeći prikriti sve ono što bi ukazivalo na to da je Ivona Bajo ubijena, gestapovskim metodama cenzurišu sve informacije o tome. Iako je ta osoba napadala drugu djecu, zbog čega je i prijavljena, informacije o tome se uskraćuju građanima, umjesto da se upozore na opasnost i dodatno pripaze na sigurnost djece.
Ukoliko ta osoba bilo kad bilo gdje povredi neko dijete, odgovornost za to je na OT Bijeljina, odnosno na pripadnicima tužilačke mafije iz tog organa koji su je oslobodili.
Dakle ne malo iznenađenje je bilo za nas kad se tužilac, koja inače radi do septembra u Srebrenici, a inače je na letovanju, pojavila na ulazu u zgradu, te je primjetivši nas kao zmija otrovnica “šmugnula” nazad, kako bi izbjegla da je primjetimo. To joj na njenu žalost nije uspjelo, čemu je svjedok i policajac Petričević Dragiša. Prva pomisao mi je bila da je g. Teodorivić već poslao svoj zahtijev i da je on razlog iznenadnog pojavljivanja tužioca.
Prolazi vikend, gradska slava i tek u utorak 10.08.2010. pokušavamo da dostavimo materijal. Iako sam to i ranije, a i tada jasno istakao, da je cilj našeg dolaska dostava i obrazloženje dokaznog materijala, tužilačka mafija se izruguje zakonu i sa tvrdnjom da nema ništa novo, nalaže naše hapšenje, što je direktno kršenje više prava predviđenih zakonom, od kojih je najvažnije pravo građanina da prijavi krivično djelo. To što je najveći dio materijala teretio upravo OT Bijeljina, odnosno neke članove tužilaštva je bio razlog da nam se onemogući pristup na sve načine, pa makar i nezakonitim hapšenjem.
No taj događaj je u svemu marginalan iako je prouzrokovao dodatne troškove sestri u iznosu od 1000 maraka, samo tog dana, a u perspektivi i mnogo više, o čemu će biti riječi u privatnoj tužbi za nadoknadu štete, koju je prouzrokovalo tužilaštvo.
Sutradan je g. Aco Teodorović pronađen mrtav na cesti u automobilu, tačnije davao je znakove života. Zvanično se saopštava de je u pitanju srčani udar. No s obzirom da postoje otrovi, koji simuliraju infarkt, a tužilaštvo nije naložilo autopsiju, posebno imajući u vidu pozadinu, osnovano sumnjam da je pomenuti gospodin ubijen, od strane mafije, koja je ubila i Ivonu Bajo, a tužilačka mafija je ponovo odradila svoj dio posla, tako što je brže bolje zatvorila slučaj, bez nalaganja ne samo obdukcije nego, niti “Toksikološkog ispitivanja”.
S obzirom da sam ja već osumnjičen za planiranje ubistva 6 tužilaca, od kojih neke i ne poznajem sve do danas, logično je pretpostaviti da bih iz osvete mogao izvršiti ubistvo načelnika policije, koji je potpisao zahtjev za pokretanje akcije protiv mene.
Dakle, ako ne postoji niko drugi ko je sumnjiv, to sam morao biti barem ja, što su u OT Bijeljina dobro znali. No to što nije naloženo niti jedno vještačenje, naravno ne znači da su htjeli mene zaštititi, (usput, ja nisam otrovao tog gospodina), ali koga jesu ???.
I na kraju da se vratimo na dokumentaciju iz priloga. Kako se konstantno odbija uvid u spis za koji podnosim zahtjev, sa tako glupim obrazloženjima, jasno je da je to u cilju pokušaja da se izbjegne još gori scenario, gdje bih imao potpun uvid u kriminal tužilačke mafije, a s obzirom da sam za onih 15 minuta vidjeo i zapamtio neke dokumente, ne bi me uznenadilo da oni više nisu dio spisa, odnosno da je isti dodatno falsifikovan.
Sem toga, vidljivo je da mi se izbjegava uvid i u dva predmeta, koje sam jasno naveo, jer se u odgovoru oni niti ne pominju, ali se zato odgovara na nešto što nije bilo pomenuto.
“Zloupotreba službenog položaja” ili “Nesavjestan rad u sluzbi”, sa ciljem da se pruži ” Pomoc uciniocu poslije izvrsenja”, kako bi “Sprecavanjem dokazivanja” prikrili krivično djelo “Teško ubistvo”. To je samo dio kriminala OT Bijeljina…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
