OKRUZNOM SUDU U BIJELJINI (po predmetu 12 0 K 001162 10Kpp) Sudija : ĐONLIĆ MENSUR

Podsjećam Sud da je nedavno isteklo 6 mjeseci od kada su prema meni pokrenute “POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE” , te po naredbi za pretres prostorija oduzeti računari, vlasništvo moje sestre Budimke, te g. Xxxxxxxxx.
Kako je to krajnji rok za produžavanje bilo koje aktivnosti predviđene pomenutim radnjama, jasno je da mafijaška organizacija, koja je već ubila najmlađeg člana moje porodice, Ivonu Bajo i na sve načine pokušava da me uplaši i spriječi u mojoj borbi za dokazivanje istine, više nama manevarskog prostora za odugovlačenje postupka koji su protiv mene pokrenuli…
Po clanu ZKP-a “Materijal dobijen preduzimanjem radnji i obavještavanje o preduzetim radnjama”, sve podatke koje je u prethodnom periodu prikupila policija, potrebno je dostaviti tužiocu, a on je obavezan proslijediti ih sudiji.
Stavovi 2 i 3 istog člana predviđaju obavezu pismenog obavještavanja lica protiv koga su preduzete radnje tj. mene, što ne sumnjam da će Sud učiniti, ali poznajući ćud kriminalaca protiv kojih se borim, ne sumnjam da će oni sve uraditi kako bi i dalje odugovlačili postupak, sa ciljem da izbjegnu sudski proces, sa jedne strane, jer dokaza nemaju, a sve je zasnovano na lažnoj izjavi datoj u policiji, a s druge strane žele da me i dalje predstavljaju, kao manijaka i teroristu u razgovorima sa institucijama kojima sam proslijedio podatke i dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima.
Siguran sam da je više nego jasno da je njihova tvrdnja kako im mjesecima upućujem poruke sa prijetnjama po život i tijelo, lažna jer pisma koja su predali ne sadrže nijednu riječ vezano za član 169 KZ, a da imaju bilo šta mogli bi bez problema da podignu optužnicu, za šta im ne bi bila potrebna nijedna od terorističkih radnji koje su prevarom izdejstvovali protiv mene.
Podsjećam Sud da je Zahtjev za pomenute radnje uputio g. Aco Teodorović, koga su prisilili da to učini, (ne shvatite ovo bukvalno) jer je bilo teško, kako njemu, tako i tužiocu, te kasnije sudiji da ne postupe po njihovoj želji, iako nije postojao nijedan argument za to, jer bi za svaku eventualnu povredu koju bi kasnije zadobili, odgovornost pala i na sve vas.
To je moje viđenje situacije i dozvoljavam mogućnost, da sam nešto i previdio.
No u kasnijim razgovorima sa predstavnicima policije i samim g. Teodorovićem, svima je postalo jasno, da su optužbe protiv mene neosnovane i da sam svaku svoju riječ, svaki postupak, zasnivao na odredbama KZ i ZKP, što sam najpre obrazložio detaljno na ispitivanju za koje nisam bio pripremljen niti sam imao branioca.
Sam načelnik kriminalističke policije je izneo stav da će prijava biti odbačena, a kada sam sa sestrom posjetio pomenutog gospodina 05.08.2010. i ukazao na “propuste” inspektora” vezano za istražne radnje, po ubistvu Ivone Bajo, zasnovane na zvaničnim zapisnicima, te sugerisao da po istom principu, po kome je podneo Zahtjev protiv mene, (na čemu mu zahvaljujem, jer sam dobio priliku da dostavim Sudu podatke o kriminalcima) podnese Zahtjev za saslušanje tužioca Stjepanović, (na osnovu izjave dr. Busarčevića, ako ih se ne boji) isti odgovorio:
Mislite da ih se bojim. Pa možda ću baš tako da uradim, te da će ispitati sve radnje inspektora. Ponovivši još jednom taj stav, završio je razgovor.
U međuvremenu smo pokušali da materijal o krivičnom djelu tužioca, vezano za obavljanje tužilačke funkcije dostavimo Glavnom tužiocu, kada je poslije više laži od strane sudske policije, (da je isti na odmoru, a kasnije saznajemo od tužioca Jovanovića da to nije istina, na šta policajac dodaje “Mislio sam da je na odmoru”), te da je isti slučaj i sa tužiocem Stjepanović. za koju nismo ni pitali.
I onda nevjerovatno, ona se pojavljuje na izlazu i ugledavši moju sestru, bježi nazad u zgradu. Sve to se desilo dan po razgovoru sa g. Teodorovićem.
Da li je krenula na plažu ili je Zahtjev već stigao, pa je naprasno prekinula odmor, možda nikad nećemo saznati, jer je samo 5 dana kasnije g. Teodorović, pronađen mrtav u automobilu. Zvanično saopštenje je da je doživio srčani udar i skrenuo sa puta.
Sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije, tako da tužilac mirno može da nastavi odmor.
Dodao bih da sam u periodu od 23.06 do kraja juna, neprekidno osjećao jake bolove u stomaku, a pošto sam na par minuta ostavio piće na stolu dok je vani bila gomila navijača koji su gledali utakmicu. Već tada sam sumnjao da se radi o trovanju, a po smrti g. Teodorovića, te su sumnje još izraženije.
Dokazi koje imam protiv njih su neoborivi. Vještak je spreman posvjedočiti da mu je tužilac Stjepanović, “sakrila”, podatke o unutrašnjim povredama, a jasno je i sa kojim ciljem.
Da bi izbjegli zasluženu zatvorsku kaznu članovi kriminalne organizacije, spremni su ubiti svakog nezgodnog svjedoka. Moja je dužnost da upozorim i vas, te tužioca Šabić Murisa, da postoji potencijalna opasnost za sve koji su učestvovali u pokretanju radnji protiv mene jer možete biti nezgodni svjedoci protiv njih.
Borba protiv mafije je moj izbor i ja sam spreman i na tu mogućnost, da budem ubijen, ali ne želim da iko drugi dođe u opasnost, ako i sam svojevoljno ne bude spreman na taj rizik.
U prilogu dostavljam kopiju Zahtjeva za pristup informacijama od 10.12.2009., odgovor na isti, te originalan dokument upućen mojoj sestri u Cirih, na kome je vidljivo da je prvobitno poslat na mejl tužilaštva.
Tekst neću komentarisati, te samo napominjem da iako sam došao do monstruoznih podataka i to dostavio tuzilaštvu, niko nije pomakao niti mali prst da to provjeri.
Već sam vas obavijestio da sam prikupljao materijal o ranijim zločinima tih kriminalaca i dobio podatke kako za pomenuti slučaj, tako i za ratne zločine, čiji izvršioci, citiram “danas rade u policiji i tužilaštvu”. Jedan od najvećih zločina iz 1992. godine je ubistvo oko 20 civila, (muslimana), od kojih 6-ro djece nastanjenih, baš pored mjesta gdje je Ivona nađena mrtva.
Nije me iznenedilo da je u sve to umiješan i Novak Kovačević, niti da niko za te zločine nije optužen, a kamoli osuđen, a niti to da niko ne smije da svjedoči.
Napominjem da sam sve podatke dobio iz druge ruke, te sam postavio pitanje o tome pod brojem 8, u zahtjevu, što je u odgovoru ignorisano.
Možda vam je sada još jasnije, ili vam je tek sad sasvim jasno, zašto im je bilo toliko važno, da otmu računar, koji sam koristio…

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902