Može sud proglasiti tajni sastanak i dogovor za lažno prijavljivanje za službene radnje, ali će mi time samo dati zvanični dokaz, potvrdu države da je prethodno napravila plan kako da me lažno optuži na nezakonit način, potom ga i sprovela pišući laži da ima dokaze o prijetnjama, a onda bi da upadne u kuću i traži te dokaze koje kao već ima ???
GENIJALNO…
I sve to da bi prikrila ubistvo jedne osmogodišnje djevojčice…
| OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |  |
| Predmet: 80 0 P 048630 13 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO (Majke Jevrosime 20/76300 Bijeljina) |
| Tuženi: 1) |
DANICA STJEPANOVIĆ (Vuka Karadžića 3/76300 Bijeljina) |
| Tuženi: 2) |
NOVAK KOVAČEVIĆ (Vuka Karadžića 3/76300 Bijeljina) |
| Vrijednost spora: |
40000 KM |
Član 87. ZOVSITV-u “Imunitet sudija i tužilaca”
(1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti. (2) Posjedovanje imuniteta neće spriječiti ili odgoditi istragu u krivičnom ili građanskom postupku koja se o nekoj stvari u skladu sa zakonom vodi protiv sudije ili tužioca.
POJAŠNJENJE I DOPUNA TUŽBE
Skrećem pažnju sudu da je odgovor na moju tužbu dostavila samo tužena Stjepanović Danica, te ista može koristiti sva zakonom predviđena prava da dokazuje svoje stavove u daljem toku postupka. Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije stranka u ovom predmetu, te prema drugo tuženom Kovačević Novaku koji nije odgovorio na tužbu, treba primjeniti odredbe člana 182 ZOPP-u.
Relevantni član ZOT-a na koji se pozivaju tuženi je samo razrada stava 1 iz člana 87 ZOVSITV-u, no stav 2 istog člana se “zaboravlja” i smišljeno izbjegava, jer se od opravdane zaštite za sudije i tužioce u slučaju nehotične greške, pokušava lažno predstaviti da tužioci mogu raditi šta god im padne na pamet u službi i van nje, pa i krivična djela, (dozvola za ubijanje po uzoru na britanski MI6) što naravno nije istina. Naime tužilac treba da ima imunitet od odgovornosti, ako naredi, zahtijeva, privođenje ili pritvor građanina, ako se ispostavi kasnije da je isti nevin, a tužilac pogriješio i slično. Veliki broj tužilaca tu zaštitu koju imaju pokušavaju smišljeno iskoristiti da u službenim postupanjima, zaštite odabrane pojedince i prikriju njihova krivična djela, a tuženi idu i korak dalje, te i u privatnom životu čine krivično djelo, (Saizvršilaštvo, Podstrekivanje, te još neka a posebno “Pomaganje”) sa umišljajem jer planiraju da se pozovu na imunitet.
Smatram da je iz sadržaja tužbe jasno da ne tražim nadoknadu nematerijalne štete niti za jednu radnju koju su tuženi izvršili kao državni službenici, no očekivano isti pokušavaju izbjeći odgovornost pravdajući se upravo time i šaljući čak potpuno nerelavantan dokument kao dokaz, te preciziram:
Službene radnje koje je tužena Stjepanović vršila u predmetu KTA-596/09, nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtijevom, pa tako ni odluka Ustavnog suda, koja uzgred nema nikakve veze sa mnom, jer nisam pisao nijedno slovo apelacije, nego sam tek po dobijanju punomoći od g-đe Bollin, slao materijale do kojih se dolazilo vremenom. Na strani 15 te odluke pod tačkama 37 i 38 je opisan Zaključak, koji ne samo da nema dodirnih tačaka sa lažnom prijavom protiv mene, nego se ne bavi ni time da li je postupanje tuženih u predmetu KTA-596/09, bilo u skladu sa zakonom ili ne.
Tako ni Ustavni sud, pa ni ja u tužbenom zahtijevu ne pominjemo odgovornost tuženih za prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, torbe, koju su u saradnji sa portirom Univerzala gdje se švercovala roba, te inspektorom Marković Dragoslavom, uklonili sa mjesta zločina, pa je dvostruko presječenog kaiša, sa dijelom koji nedostaje, oprali benzinom da speru tragove masti i ulja od kamiona. Ne tražim nadoknadu ni zbog toga što su pomogli kamionu da pobjegne ne naloživši policiji da ga zaustavi, niti što su pokušali falsifikovali tragove krvi sa lica mjesta. Ni što su “previdjeli” da su dovezena 4 paketa, a direktor ujutru zatekao samo paket, niti to što portir mjenja izjavu po nagovoru inspektora, pa čak ni zbog toga što su falsifikovali povrede konstatovane obdukcijom i nisu ih poslali vještaku trasologu. Ne tražim odštetu ni zbog toga što su me “službeno” sprečavali da o tome i mnogim drugim saznanjima dostavim dokaze lično, podnesem prijavu na zapisnik, da dobijem tražene dokumente i odgovore na pitanja koja sam postavio. Ništa od ovoga i mnogih drugih “službenih” krivičnih djela tuženih nisu predmet tužbe, ali će dokazi o tome biti dostavljeni sudu na pripremnom ročištu, kako bi se razotkrili njihovi motivi, za nezakonite i neslužbene radnje isključivo u danima od 15.03.2010. do 25.03.2010.
Ne tražim nadoknadu niti za jednu službenu radnju inspektora Maksimovića, Jovičevića, načelnika Teodorovića, potom tužioca, Šabića i sudije Đonlića, niti za skoro trogodišnje razvlačenje istrage u OT Doboj, iako se od prvog dana znalo kakva odluka mora biti.
Jedini osnov za tužbu je tajni sastanak i dogovor grupe ljudi, da me lažno optuže, kada sam objelodanio da imam dokaze o krivičnim djelima Stjepanović i Kovačevića. U saradnji sa g. Debeljevićem i Gruhonjićem, dogovoreno je da me njih dvojica prijave u svojstvu građana, kako to ne bi izgledalo kao lična osveta, ta da to djeluje kao da je inicirano od strane MUP-a. Tek po slanju zahtijeva u OT Bijeljina, službeno postupa okružni tužilac g. Šabić i on je JEDINI iz OT Bijeljina službeno povezan sa ovim predmetom.
Ukoliko tuženi smatraju da je greška u pasivnoj legitimaciji, onda shodno ZOO-a, član “Osnovi odgovornosti” potrebno je da dostave sudu kao dokaz dokument iz koga se vidi njihovo službeno postupanje, a ne da samo navedu u odgovorima, (očigledno šablonskim i skoro identičnim) da “SVE ČINJENICE GOVORE, DA JE SVE RAĐENO U SKLADU SA ZAKONOM I PROPISIMA”…
Koje činjenice i šta su to oni radili u skladu sa propisima ? Jedino što je bilo u skladu sa zakonom i propisima su moji postupci, jer je OT Doboj konstatovalo, (T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012.) da nikome nisam upućivao prijetnje navedene u članu “Ugrožavanje sigurnosti”, odnosno da sam sve radio u okvirima zakona. A šta imamo na drugoj strani – sve samo ne zakonito postupanje ?
Sa druge strane se demonstriralo totalno bezakonje i kriminal, kako u privatnom planu tuženih, tako i u postupanjima državnih organa, gde su korištene gestapovske metode rada. Vidljivo je iz zahtijeva da MUP piše očiglednu laž, (da moji tekstovi sadrže ozbiljne prijetnje po život i tijelo, što je konstatovano u OT Doboj, da nije istina).
A osim stresnog tretmana poslije kakvog je preminuo pomenuti građanin, prema meni su se u narednom periodu primjenjivale i druge “zakonite” metode, poput posebnih istražnih radnji bez naredbe suda, legitimisanje, pretresanje na ulici, praćenje ukorak po gradu policajcima u civilu, nadzor kominikacija i ličnih kontakata, te 24-satna straža u 3 smjene pred kućom. Naravno i to je samo dio, a da bi se prikrili dokazi kriminala, terorišu se i diskriminišu svi srodnici djevojčice Ivone Bajo, čije su ubistvo prikrili pripadnici OT Bijeljina, o čemu su detalji i dokazi objavljeni na preko 1000 strana bloga “Kriminal u vlasti” i ne bi bilo svrsishodno da to ovde opisujem. TOLIKO O ZAKONU I ŠIKANIRANJIMA KOJIH SE TUŽENI ZGRAŽAVAJU…
Kao uvod u suštinu problema skrećem pažnju na prilog “Naredba KTA-ST-122-10”. Ovde su prezentovani dijelovi skenirane dokumentacije, koji su bitni za ovu parnicu, a kompletna naredba na 5 strana, će biti dostavljena na pripremnom ročištu.
Ja ću naravno priložiti ovom sudu i te dokaze u sklopu materijala koji razotkriva motive tuženih. Dakle od početka 2010-te kada sam otkrio da je predmet sa mjesta zločina opran benzinom i sakriven, tražim usmeno ili pismeno objašnjenje od tuženih o tome, a kada narednih 50 dana sprečavaju pristup u OT Bijeljina i ne odgovaraju na zahtijeve predate prema ZOSPI-a, smatram ih odgovornim i upozoravam da ću podnijeti krivičnu prijavu, ako ne otkriju za čije interese su prikrivali dokaze.
Tada se direktno odgovorni Stjepanović i Kovačević, sastaju sa g. Gruhonjićem, (koji je još 2009-te odbio da evidentira prijavu protiv Stjepanović) i Debeljević Miloradom i prave plan da me lažno optuže kao građani za ugrožavanje sigurnosti. Da bi sve bilo uvjerljivije i da me predstave što luđim i opasnijim, odlučuju da kažu kako osim njima prijetim i drugim tužiocima, te sekretaru OT Bijeljina, koja se ne bavi uopšte istražnim radnjama. Sve to je vidljivo u Zabilješci CJB Bijeljina 10-02/3-230-8/10 od 19.03.2010.
I moji zahtijevi za povrat računara upućeni Okružnom sudu, proslijeđuju se istom okružnom tužiocu, (prilog “Izjasnjenja tuzioca”) te se prvo 13.05.2010. protivi tome, no pred kraj godine 06.12.2010. ista osoba g. Šabić daje saglasnost, pošto sam prethodno u zahtijevu tražio da sud primjeni član “Kažnjavanje za odugovlačenje postupka” ZOKP-u.
Suštinski prema meni je primjenjen scenario kao prema Vukelić Milanu u Banjaluci. Poslije podnošenja prijava protiv tajkuna iz vlasti, takozvane građevinske mafije, pozvan je na informativni razgovor u policiju, kao i ja, a potom je raznesen eksplozivom ispred zgrade MUP-a. No takva ubistva se ne mogu zatvoriti i proglasiti samopovređivanjima, pa je meni poslije nezakonitog praćenja bez naredbe suda 23.06.2010. sipan otrov u pivo. Istraga je tako trebalo da završi smrću osumnjičenog, vjerovatno usljed “prejake doze” infarkta ili samoubistva zbog “neoborivih dokaza kojima sam pritisnut”. U odgovoru MUP-a, koji sam dobio tek pošto sam im “zaprijetio” sudom 15.12.2011. pominje se da je u OT Bijeljina u dva navrata dostavljen izvještaj 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, koji je nestao bez traga, jer u OT Doboj nije stigao, dok sa druge strane OT Bijeljina mi zabranjuje pristup bilo čemu i negira posebne istražne radnje.
ZA DOGAĐAJE KOJE SAM “IZMISLIO” I U KOJIMA TUŽENI KAKO TVRDI NIJE POSTUPAO, DAKLE SVE SAM “SLAGAO”, SUD IZVLAČI ZAKLJUČAK DA SU SE DESILI, I TO POTPUNO REGULARNO, IAKO NE POSTOJI NIJEDAN DOKUMENT SA POTPISIMA TUŽENIH, KOJI UKAZUJE NA SLUŽBENO POSTUPANJE!
No čak i da ovaj sud prihvati tezu o službenom postupanju g. Gruhonjića i Debeljevića, koji su kao građani otišli da me lažno prijave, u ovoj parnici tuženi Stjepanović i Kovačević, nisu bili sa njima, nego su im prethodno dali izjavu ili šta već, uvjeravali ih lažno da im prijetim, te ih obmanuli ili su svjesno sa istima napravili plan da mi nanesu štetu ili su to prva dvojica učinili bez njihovog znanja i dozvole, kao u slučaju g. Kerovića i sekretara Prodanović. No s obzirom, da su tuženi odbijali svaki razgovor sa mnom službeno i davanje bilo kakvog objašnjenja, a jedan od dokaza koji su građani odnijeli u MUP, je koverat naslovljen na g. Kovačević Novaka, očito je da im je isti svojevoljno dao.
Bitno je istaći i činjenicu da u vrijeme kada se donosila presuda u parnici, koju je g. Kovačević dostavio kao prilog, (80 0 P 034147 11 P) još uvijek nije bila donesena odluka OT Doboj, niti mi je bio dostupan kompletan spis Okružnog suda u Bijeljini, zbog istražnih radnji. Ovaj sud međutim imaće i odluku OT Doboj, kojom se praktično konstatuje smišljena lažna prijava protiv mene, a posebno je bitno da sam konačno uspio doći i do dokumenata sa potpisima tužioca koji je službeno postupao, a to nisu tuženi…
Sada se nadovezujem na događaj kada mi je sipan otrov u pivo o čemu sam pisao iste godine a naredne 2011-te poslije sličnih simptoma u Tuzlanskoj bolnici je preminula tužitaljica Dijana Milić. To što vjerujem da njena smrt nije prirodna, je navažno za ovu parnicu, no izuzetno je značajno zbog čega je suspendovana i optužena.
Neposredno pred podizanje optužnice protiv moćnih ljudi, poslije izjave svjedokinje na zapisnik drugom tužiocu, terete tužiteljicu Milić za navodno krivično djelo, nagovaranje iste svjedokinje na davanje lažnog iskaza, te za navodni disciplinski prekršaj, nagovaranje te osobe istog pola na seksualnu vezu. Po kratkom postupku je suspendovana, optužena i naravno spriječena da podigne pripremljenu optužnicu, a što je najvažnije povod su bili opet kažem navodno krivično djelo i navodni disciplinski prekršaj učinjeni za vrijeme službenog postupanja, prema svjedokinji iz sopstvenog predmeta.
Ovime se ruše lažne teze tuženih da ne mogu biti odgovorni krivično niti tuženi parnično, jer postoji stav 2 člana 87 ZOVSITV, koji sam naveo na početku. U slučaju tužiteljice Milić očito je primjenjen taj stav, a s obzirom da tuženi Kovačević i Stjepanović nisu uopšte službeno postupali u konkretnom predmetu, nego isključivo g. Šabić Muris, ne postoji ništa što bi spriječilo parnični postupak.
Da su tuženi htjeli da mi službeno predaju dokument kojima bi potvrdili svoje postupanje, ja ovu tužbu protiv njih nikada i ne bih predavao. Stoga skrećem pažnju sudu, da bi tretirao ulogu tuženih u zavjeri oko lažne prijave, kao službene radnje, oni moraju dostaviti dokaz, dokument sa svojim potpisom u pečatom, koji to potvrđuje, a čega naravno nema, jer se iz dokaza koje sam ja predao, vidi da iz OT Bijeljina postupa samo jedan tužilac, koji nije dio grupe koje me je lažno prijavila, a u kojoj su i tuženi.
Ovde je učinjeno krivično djelo “Lažno prijavljivanje krivičnog djela” stav (1) Ko prijavi neko lice da je učinilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a zna da to lice nije učinilac, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine. Tuženi su kao pravno stručni bili svjesni da ne postoji nijedna prijetnja sa moje strane, što znači da su smišljeno učestvovali u pripremi i planiranju krivičnog djela znajući da će mi to nanijeti štetu. Hipotetski, tako su mogli nagovoriti i dvojicu batinaša da me pretuku, obećavši im novac ili “gubljenje” dokaza protiv njih, a onda se pozivati na službene rednje.
Ako su tuženi Kovačević i Stjepanović nastupali službeno, samo zato što su ih pomenuli kao navodno ugrožene, da li je “službeno postupao” i g. Kerović, koji jasno kaže da ne osjaća opasnost od mene i da ne zna zbog čega su ga “ubacili”. Da li je službeno postupala i sekretar OT Bijeljina, koja takođe u izjavi datoj sudu, kaže da nikoga nije ovlastila da me prijavljuje, kao i da nikada nije osjećala opasnost od mene.
Malo je nejasno zašto se u sve ovo upleo g. Debeljević, protiv koga nisam iznosio nikakve negativne podatke, no s obzirom da OT Bijeljina prikriva i druga krivična djela, očito je i on bio ugrožen. Dovoljno je samo pomenuti pljačku preko milijardu KM samo iz Birča, (po priznanju premijerke Cvijanović) a sve pod zaštitom Ureda glavnog tužioca, koji iako je još 30.04.2007. dopisom Kta-148/6 iz Republičkog tužilaštva bio obavješten o mahinacijama, nije htio da se šikanira sa tim.
Uostalom za njihov rad, kako na prikrivanju ubistva Ivone Bajo i prikrivanju šverca tog dana, tako i za presudu protiv Gruhonjića i Debeljevića, pljačku Birča i slično, pa i svoj sopstveni rad na predmetu KTA-ST-122-10, najbolje objašnjenje je dao pred kamerama Glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka, citiram: “ZA PROCESUIRANJE “KRUPNIH RIBA” NEMA POLITIČKE VOLJE”
Tačnije, nije je bilo, ali poslije 400 članaka sa dokazima, koje sam objavio na internetu, te dostave tih dokaza Interpolu, istražnim organima susjednih zemalja, pa i neki domaći rade po mojim dojavama, oni čiju volju izvršavaju tužilaštva, nezadrživo tonu, a onda će i te “krupne ribe” da se nasukaju. Samo jedna je potrebna da bude zaštićeni svjedok, a možda je to mjesto već popunjeno…
U cijeloj ovoj priči veoma je bitno to da je jedan od ciljeva lažnog prijavljivanja bio da se moje već poslate pritužbe VSITV-u i krivične prijave diskredituju, kao pisanja psihopate koji “u svom ludilu” prijeti svima redom. Ne manje bitna je i činjenica da sam u narednom periodu sprečavan da dođem do dodatnih dokaza, uvidom u spis i kopiranjem, te ih nisam mogao poslati nigdje. Konkretno da je specijalni tužilac imao fotografije unutrašnjih povreda Ivone Bajo koje su tuženi prikrili od vještaka trasologa, imao bi osnov za pokretanje istrage. Ovako tek pošto je UDT zatvorio predmet 8547/10, dana 06.04.2012. a 27.02.2012 samo 2 dana pošto su u Bobar banci otkrivene transakcije narko mafije od preko 4 miliona KM, odlukom Specijalnog tužilaštva RS kompletan materijal koji sam slao o krivičnim djelima Kovačevića i Stjepanović, proslijeđuje se u OT Bijeljina, njima na ruke. Septembra iste godine, poslije 30 mjeseci od podnošenja zahtijeva, dobio sam diskove sa snimcima i tek tada OT Doboj zatvara istragu protiv mene. Iz svega je jasno da je motiv tuženih za učestvovanje u planiranju lažne prijave bio da spriječe dokazivanje svojih krivičnih dijela, a izveli su to preko posrednika, da bi zamaskirali te svoje niske interese…
Od tuženih ni u ovoj parnici ne očekujem nijedan zakoniti postupak, nego isključivo “druge metode”. Na sve načine će se pokušati sa sprečavanjem svjedočenja g. Debeljevića, koji je direktni ključni svjedok kriminala, a uhvaćen na djelu pri pokušaju obmanjivanja suda. Odgovornima za prikrivanje mnogih krivičnih djela je jasno da će sve što se dešava u parnicama uskoro biti dokaz u krivičnim postupcima, te se pravi pritisak na sud da mi ni po koju cijenu ne dozvoli ispitivanje nijednog svjedoka.
Tako je bilo i u parnici 80 0 P 034147 11 P, (prilog g. Kovačevića) kada je sud da bi pomogao tuženima odbio pozvati za svjedoke inspektore MUP-a, te što je još važnije u predmetu 80 0 P 039221 12 P, gdje je tuženi AD Univerzal, spriječeno je svjedočenje portira, iste osobe koja je ukonila materijalni dokaz ubistva, koji su potom tuženi, kada je opran benzinom sakrili i izuzeli iz svih istražnih radnji.
I sve to da bi prikrila ubistvo jedne osmogodišnje djevojčice.
Za one koji to još ne znaju iznosim podatak da sam u prvoj polovini 2011-te predao materijal o krivičnim djelima Pravobranilaštvu i Vladi RS, uz ponudu da samo izvrše svoju dužnost, primjene zakon i koristeći neoborive dokaze, pokrenu istragu i procesuiraju odgovorne, u kom slučaju ne bi bila predata nijedna tužba, jer me novac uopšte ne zanima. Vlada je pokušala da me prevari, obećavši da ću dobiti odgovor od Pravobranilaštva, te nastavila da štiti i prikriva kriminal, generišući nova krivična djela i sada ima obilje tužbi koje nije u stanju da sagleda, te da bar u ovom segmentu ima jasnu sliku:
Ako RS, (na koju tuženi pokušavaju prenijeti odgovornost) proglasi tajni privatni plan građana bez ijednog dokumenta sa njihovim potpisom i pečatom za službene radnje, imaće isti dan tu presudu kao dokaz u tužbi protiv nje sa 10 puta većim odštetnim zahtjevom, koji će biti iskorišten u humanitarne svrhe, uz podsjećanje na član “Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ” stav (2) Ako za određeni slučaj nije što drugo u zakonu određeno, pravno lice ima pravo na naknadu od lica koje je štetu skrivilo namjerno ili krajnjom nepažnjom.
JEDINO ŠTO NEMAM JE DOKAZ DA RS SMIŠLJENO PLANSKI OPTUŽUJE GRAĐANE KOJI UKAZUJU NA ZLOUPOTREBU VLASTI ZA NEPOSTOJEĆA KRIVIČNA DJELA. SAD ĆE SAMA PUTEM SVOGA SUDA DA MI PREDA TAJ DOKAZ ILI ĆE KONAČNO DA POČNE POŠTOVATI ZAKON I ZAUSTAVI KRIMINAL…
DODATNI PRILOZI TUŽBE
Naredba KTA-ST-122-10
|
Zdenko Bajo |
