KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV PRAVNOG LICAREPUBLIČKOG TUŽILAŠTVA REPUBLIKE SRPSKE |
 |
S obzirom da prema odredbama člana 125 KZ “Odgovornost pravnog lica”, stav 1, institucija tužilaštva nije izuteta sa popisa, prinuđen sam da podnesem ovu prijavu protiv pravnog lica iako ja lično ne smatram odgovornim nijedno lice sem onih koji su brutalno kršili zakon u više navrata, a zaposleni su u navedenoj instituciji, odnosno okružnim tužilaštvima. Stoga ističem zbog svih onih časnih tužilaca, profesionalaca, koje ne poznajem i koji nisu učestvovali u kriminalnim djelima koje ću navesti, da je ton, kvalifikacija i atributi koje ću upotrebljavati, u opisivanju tužilaštva, isključiva krivica nekoliko pripadnika ogranizovanog kriminala, sa kojima sam imao kontakt ili imam dokaze o njihovim mafijaškim aktivnostima.
To su tužioci Sead Hodžić i Nebojša Jovanović, koji su demonstrirali odnos tužioca prema strankama i njegove dužnosti, te sekretar Prodanović Danka, koja je sem razumijevanja i ljubaznosti, pomogla da dođem do krivaca, saopštavajući mi podatke koje nisam znao, zbog čega je kasnije imala problema i kritike od strane pripadnika tužilačke mafije, (zaposleni u tužilaštvima, a korumpirani od strane organizovanog kriminala).
I da ne zaboravim tužioca Kerović Ranka, koga je tužilačka mafija na silu pokušala ubaciti u svoje redove, ali on to nije dozvolio i u razgovoru sa mnom to i potvrdio.
Nažalost uprkos ovim pozitivnim primjerima i zakonom predviđenoj funkciji tužilaštava da goni počinioce krivičnih djela, stvarnost je drugačija i tužilaštvo nastupa kao servis organizovanog kriminala, čija je dužnost da eliminiše sve dokaze koji isplivaju na površinu, o kriminalu odabranih slojeva. Ne samo da rad tužilaštva nema nikakvih dodira sa važećim zakonima, nego je crna rupa pravosuđa i najbliže poređenje metoda rada tužilačke mafije je inkvizicija iz ranijeg perioda, te gestapo iz skorije prošlosti, uz opasku da su navedene institucije radile po tada važećim monstruoznim zakonima, a danas kada su zakoni skoro perfektni, jedino što je ostalo monstruozno to je upravo tužilaštvo.
Da bih izneo sve dokaze koje imam o pripadnicima tužilačke mafije trebale bi mi stotine stranica, a i sa kojom svrhom, kada će ista ta mafija upotrebiti sve resurse da sabotira istragu o svom kriminalnom radu. Stoga ističem da je ovo samo jedan od načina na koji koristim pravo iz KZ-a “Nužna odbrana”, s obzirom da je moja porodica pod neprestanim napadima tužilačke mafije, a prethodnica svemu je ubistvo djevojčice Ivone Bajo. Naravno da će ovaj tekst biti proslijeđen i na druge adrese, a ohrabruje to što su se u VSITV nedavno oglasili povodom sve većih troškova na ime odštete za nezakonita hapšenja i optužnice, da će neko morati snositi odgovornost za to, a očito je krivica na tužilaštvu, jer je istaknuto da će morati mnogo temeljitije tužioci da pripremaju predmete.
Radi se o nekih 5 miliona evra u poslednje dvije godine, a s obzirom na sve oblike tiranije i terora prema mojoj porodici, budite sigurni da je to sitnica prema onome što čeka budžet.
Da li će se to desiti poslije obrade u ovdašnjem ili međunarodnom sudu, je sasvim sporedno, a svaki dalji doprinos bilo kog državnog organa, u prikrivanju ubistva i teroru nad porodicom će samo dodatno ojačati našu poziciju pred sudovima u budućnosti.
No kako je meni novac nevažan i zanima me isključivo to da se krivci nađu pred sudom u ovoj zemlji i dobiju zasluženu zatvorsku kaznu, na to ću se i koncentrisati.
O navodnoj istrazi, kriminalaca iz OT Bijeljina u ubistvu Ivone Bajo, sada ću istaći samo manji dio malverzacija. Naime tužilačka mafija je sakrila podatak da je po patološkom nalazu predmet ubistva dimenzija 25×1 mm, te odbacivši stav obducenta tražila potvrdu za svoj zločinački plan na drugoj strani. Takođe je materijalni dokaz, torba, sklonjen od javnosti i istražnih radnji, a ne samo da je kaiš iste presječen i dio nedostaje, nego je tužilaštvo opralo sve tragove ubistva benzinom, kako bi sabotiralo istragu, (oni ili neko drugi, svejedno).
I sada slijedi vrhunac monstruoznosti inkvizitorsko-gestapovsko-tužilačke mafije. Vještacima od kojih je traženo mišljenje, poslata je samo fotografija površinske povrede, dok ne samo o pomenutoj torbi, nego i o probodu kosti, kanalau kroz grudnu žlijezdu, razderini desne plućne arterije i dušnice, oni citiram dr. Busarčevića, “nemaju pojma”.
Sitnice o tome da je sa lica mjesta pobjegao kamion, koji nije nigdje evidentiran sve dok to mi nismo objelodanili, te je konačno izvršena rakonstrukcija sa falsifikovanom dokumentacijom, (tahograf trake), bez specifikacije robe. Šta su vozili, da li heroin ili nešto drugo, sad je nemoguće ustanoviti, a moja pretpostavka iznesena tužilaštvu u septembru 2009 na cd-u, da se vjerovatno radi o predmetu koji se otkačio sa neke mašine ili kamiona, citiram sebe :
Ako osoblje univerzala daje lazne podatke, onda se tragedija mogla desiti slucajno ili namerno krivicom nekog od njih. Jedna od mogucnosti je da se sa nekog vozila ili masine koja je ulazila u krug firme otkinuo, odleteo neki predmet (mozda pod pritiskom ili usled pucanja), te pogodio dete u prolazu. Vozaci i radnici mozda zeleci izbjeci odgovornost ili sakriti sadrzaj tovara, koji je neregularan ili cak kriminalan, premestaju je desetak metara napred, ulaze u krug, istovaraju robu, te posto je dete odvezeno, odlaze pre dolaska policije…
Te moj komentar o tome zašto je kamion bio tajna za istražitelje :
Danima se nije znalo za postojanje kamiona (nema ih u zapisnicima policije), a mozda ne bi nikad bili saslusani da ja i sestra nismo o tome obavestili advokata. Cak i tada se dugo krilo ko su vozaci i koji je kamion… A kako je to moguce?
ODGOVOR: UNIVERZAL – BOBAR – SNSD – DODIK (SME LI NEKO OVO DA OBJAVI?).
Da sam pogodio pravo u sredinu, bilo je jasno kada je tužilac odbila da evidentira moja otkrića u obliku izjave, iako je to bilo dogovoreno, o čemu postoji i audio snimak kao dokaz.
Zbog takvog ponašanja tužioca pokušavam odmah sutradan da podnesem prijavu u tužilaštvu, (usmeno), što se taktički rješava razgovorom sa sekretarom. Zbog njenog nastupa i informacija koje sam dobio, stičem utisak da će doći do zaokreta i da je možda sve dosad bila taktika da se ubice “uspavaju”. No vrlo brzo shvatam da to nije istina i iznosim sumnje da će sekretar da bude u velikim problemima zbog podataka koje mi je saopštila.
U narednom periodu pismeno upozoravam tužilaštvo da je suštinski važno saopštiti vještacima podatke o unutrašnjim povredama u tekstu “Ko skriva ubice”, jer sam bio siguran da to nije urađeno, a i da imam dokaz u budućnosti da se radi o smišljenoj prevari od strane tužilaštva, jer iako su upozoreni, te podatke nisu htjeli da dostave.
Pošto više od 50 dana tužilac izbjegava razgovor sa porodicom i ne želi da evidentira podatke koje prikupljam dolazim krajem decembra da podnesem prijavu, kom prilikom me po nalogu glavnog tužioca, dežurni tužilac izbacuje napolje, ne želeći da obavi svoju dužnost. Sutradan, predajem pismenu pritužbu na taj postupak, na koju nikad nisam dobio odgovor…
Početkom januara saznajem od novinara da je donesena odluka o obustavi istrage, što se praktično potvrđuje sedam dana kasnije, kada na sraman, jadan i bijedan način, u svega deset redova stiže obavještenje o tome bez ikakvog obrazloženja, što je obavezno po ZKP-u.
Pokušaj da ostvarimo uvid u spis i podnesemo argumentovanu pritužbu je spriječen korištenjem brutalne sile, po nalogu tužilaštva, a od strane sudske policije, istog dana kada je tužilačka mafija izdejstvovala upad na BN televiziju, sa ciljem da “disciplinuje” medije i omogući da se diktator i tiranin, koji godinama pljačka ovu zemlju, neograničeno reklamira u izbornoj godini i tako postane predsjednik države, pošto je prethodno bio premijer…
Sigurni da su obavili svoj krvavi posao, inkvizitori iz tužilaštva, saopštavaju da je istraga završena, i objavljuju na zvaničnom sajtu duže saopštenje, prepuno laži i nebuloza, krijući podatke da je trasolog zaključio da je do povrede i to samo površinske moglo doći samo uz učešće stranog tijela, te tražio rekonstrukciju sa svojim prisustvom.
Takođe se saopštava da istraga uvijek može ponovo da se otvori ako se dođe do novih dokaza, što je naravno istina i predviđeno je u ZKP-u, ali nisu očekivali da ću direktno u zgradi suda napraviti snimke materijalnog dokaza, sa koga su oprali tragove ubistva.
Već početkom februara predajem prvi materijal, slike te torbe sa tekstom “Zagubljeni dokazi”, te ostavljam mjesec dana tužilaštvu za analizu i reakciju. Nikada niko nije izneo nikakav stav po pitanju tog ili bilo kog drugog dokaza koji sam kasnije dostavljao na više adresa, iako sam insistirao na tome i usmeno i pismeno, (jedan od zahtjeva je u prilogu 5).
U to vrijeme sam objelodanio da sam tonski snimao sve razgovore od autopsije nadalje, uključujući i policiju i tužilaštvo, što s obzirom na njihove kriminalne postupke unosi veliko uznemirenje među pripadnicima tužilačke mafije. Kako sam prikupljao podatke i o njihovim ranijim zločinima, dolaze na ideju da mi otmu sve podatke i unište ih.
Tako dva kriminalca, pripadnici tužilačke mafije, koristeći se svojim položajem i tvrdnjom da im je ugrožen život mojim pisanjem da će svi kriminalci koji su prikrivali ubistvo završiti u zatvoru iniciraju pokretanje akcije neviđenih razmjera protiv mene, koju mnogi građani ni psihički ni fizički ne bi izdržali. Činjenica je da je g. Nedeljko Radman, zbog stresa doživljenog torturom tužilačke mafije, a radi se o manje od 10 posto onoga što sam ja doživio, preminuo na saslušanju u policiji. Desetak dana kasnije kada je isti tretman primjenjivan na meni, dok su ispitivali mene, ja sam “ispitivao” njih i poslije opaske da ne želim da pijem vodu od njih, jer sam čuo da ovdje ljudi umiru na saslušanju, dobio odgovore na sve što me je zanimalo.
Tada se pokazalo i da sam bio u pravu kada sam još u januaru dislocirao jedan dio podataka u Cirih i upozorio ukućane da će doći do upada mafije sa ciljem da mi otmu podatke.
Nažalost niko od njih to nije shvatio ozbiljno, što su mi kasnije priznali, tako da je kod jedne osobe nastanjene u pretresenoj zgradi, pronađen neregularan predmet.
Kako to da je u objektu sa više stanara, i to u prostoriji, gdje je sem tog predmeta pronađena slika i broj telefona, osobe koja je koristi, ipak došlo da ja budem optužen za posjedovanje, neko će morati jednog dana da objasni pred sudom. No nije to ono najgore, jer je istovremeno kad sam davao izjavu o tome, telefonski kontaktirana ta osoba od strane drugog inspektora i više puta potvrdila da je ona donela kompromitujući predmet.
Nekoliko dana kasnije 01.04.2010. i zvanično je u zapisniku konstatovano da ja nemam nikakve veze sa tim predmetom. Djelovi tog zapisnika su u prilogu 4, sa sakrivenim imenom te osobe, zbog toga što će ovaj tekst ići na više adresa, ali je original dostupan nadležnim organima. Ovom prilikom ističem to da je tužilačka mafija pokušala na sve načine da me dovede u vezu sa tim predmetom što se jasno vidi iz postavljenih pitanja.
Sem pokušaja da mi se oduzmu i unište podaci, te da se eliminišem na bilo koji način, dovođenjem u vezu sa nekim krivičnim djelom i uhapsim, ne manje važno je i to da mi se onemogući komunikacija internetom sa sestrom i medijima, te da se napravi protivteža mojim prijavama protiv tih kriminalaca tako što ću biti predstavljen kao “terorista pod istragom”. Sitnice tipa, “Šta je starije, kokoš ili jaje?” su tada zanemarene.
Nije naodmet pomenuti i dva pokušaja ubistva, koje zbog opsežnosti i nedostatka dokaza neću da detaljno obrazlažem, te ću istaći samo zbog veze sa drugim važnim događajem, podatak da sam po predaji jednog dokumenta u tužilaštvo, svratio u jedan lokal, da pogledam utakmicu Srbija : Nemačka, što je privuklo pola grada.
Kada sam se oporavio nastavio sam opreznije svoju borbu protiv organizovanog kriminala, tražeći istovremeno povrat odnesenih računara, čemu se usprotivila tužilačka mafija, te sam odlučio da sačekam istek 6 mjeseci koliko maksimalno mogu trajati “Posebne istražne radnje”.
U kontinuitetu dostavljam sve nove podatke tužilaštvu, međutim audio snimak vještaka, slike metalne trake i metalni predmet, želim lično da predam tužilaštvu, sa pretpostavkom da je nadležni tužilac namjerno prikrila dokaze, te zahtijevam razgovor sa uredom glavnog tužioca, što se izbjegava danima.
Sem toga dostavljam podatke i policiji, te u razgovoru sa načelnikom g. Acom Teodorovićem ukazujem na sve brljotine inspektora i tužioca, što on zapisuje i obećava da će ispitati, a na moje traženje, podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca, zbog prikrivanja dokaza o ubistvu, na osnovu izjave vještaka koga su obmanuli, sa opaskom “ako ih se ne bojite”.
Sutradan nam se saopštava da je glavni tužilac, koga smo tražili na odmoru, (što je demantovao tužilac Jovanović), te nadležni tužilac, koga nismo ni pominjali, takođe, te se dotična poslije par minuta pojavljuje na ulazu, te je manirom zmije otrovnice, šmugnula nazad u zgradu.
Zašto i kako se pojavila je tajna, jer ne samo da je bila na odmoru već je zvanično prekomandovana u Srebrenicu istog dana kada je osobu I.H. koja je gle slučajnosti, priznala da je ubila Ivonu Bajo, proglasila neuračunljivom i praktično oslobodila. Možda nije suvišno da navedem sada kako je ista osoba bila nadležna i za slučaj Nedeljko Radman…
Pri narednom pokušaju da dostavimo dokazni materijal o krivičnim djelima, sestra i ja bivamo uhapšeni, što je očit primjer ove mafijaške vlasti, šta vas čeka ako se suprotstavite kriminalu, a posebno tužilačkoj mafiji, koja je i naložila hapšenje.
No ta sitnica od hapšenja je stvarno sitnica u odnosu na to da je g. Aco Teodorović, samo 5 dana od razgovora sa nama, i pošto se zamjerio kriminalcima, pronađen mrtav u automobili, sa zvaničnom verzijom da se radi o infarktu. Vjerovatno je to ekspertsko mišljenje istih kriminalaca koji su “utvrdili” da se Ivona nabola na žicu. U svakom slučaju tužilačka mafija nije dozvolila da se izvrši autopsija. Onaj slučaj sa bolovima u stomaku koji se meni desio, ne bih ni pominjao da ne postoji paralela sa ovim događajem. Sve u svemu, jedan svjedok je završio ispod zemlje i kriminalci mogu mirnije da spavaju neko vrijeme….
Moram istaći sada da sam prije tih događaja u svojim tekstovima upozoravao da će mafija ubiti ponovo, ako ih ne zaustavimo, i na žalost niko nije reagovao iako sam dostavio nepobitne dokaze o prikrivanju ubistva. Sada moram da upozorim da je u velikoj opasnosti nadležni tužilac, jer su dokazi protiv nje, toliko jaki da ne može izbjeći zatvorsku kaznu.
Nadam se da će ovo konačno neko shvatiti ozbiljno i zaštititi pripadnika tužilačke mafije od sudbine koju će joj sasvim sigurno namijeniti bosovi, kada budu dotjerani do zida.
Nažalost, logika je nešto što funkcioniše i kod najgorih monstruma, ta kad se nađu u opasnosti, uradiće sve da je otklone, a jasno je šta im je sada najveća opasnost.
Naravno i ja sam opasnost i to prvi na listi, ali sam se zaštitio time što sve podatke prosleđujem izvan zemlje, tako da iako bi moje ubistvo proslavili kao novu godinu, tužilačkoj mafiji, to ne bi donijelo trajno riješenje.
I na kraju, ističem da sam na zahtjev upućen u OT Doboj, (prilog 2), u kome sam tražio podatke o odbačenim prijavama, dobio i mnogo više nego što sam se nadao.
Naime u odluci o nesprovođenju istrage, (prilog 1), tužilac me obavještava, kada je dobijao prijave, ali ne i koji datum nose na sebi, te tražim te detalje. Vidljivo je da je odluka donesena 28.06.2010., dok u odgovoru stoji da su sastavni dio spisa i 3 prijave koje su predate u narednom mjesecu i to 5, 6 i 28.07.2010, što je čitavih mjesec dana od odbacivanja prijava kao “neosnovanih”. Na stranu to što nema nijedne riječi niti o jednom dokazu koji sam naveo, tužilačka mafija je uspjela u nekoj crnoj rupi ili zoni sumraka, da ubaci i obradi prijave koje sam predao poslije završetka obrade i analize od strane tužioca. Krivična prijava predata istog dana protiv istaknutog pripadnika tužilačke mafije, kad i protiv sudske policije, zbog istog krivičnog djela, plus podstrekivanje te još neka koja po odluci jednog od saučesnika nisu krivična djela, nije evidentirana.
To je dakle bio način da se tužilačka mafija izvuče iz zamke koju su sami sebi napravili. Objašnjenje da više krivičnih djela jasno opisanih u KZ-u, nisu krivična djela. Bravo tužilačka mafijo, što više gluposti napravite, lakše ću da vas strpam iza rešetaka, a mogli biste i ovo iskoristiti po članu 169…
A šta reći za odgovor iz tačke 3. Poslije 8 mjeseci od otimanja računara, tužilačka mafija odugovlači sa pokretanjem slučaja, i ne samo to nego me fiktivno tereti i po članu 399, gdje je već 200 dana prošlo od trenutka kada je osoba XX, dala izjavu da je dotični predmet, naslijedila od oca, a da ja nemam pojma o tome.
Dakle za mene kao najopasnijeg teroristu u zemlji, sa planiranih 6 atentata, a u međuvremenu, su vjerujem taj broj povećali, te istovremeno se bavim proizvodnjom i prometom oružja i minsko eksplozivnih sredstava, (citiram sadržaj optužbi), tužilaštvo nije imalo vremena…
E, pa za sve ovo će neko da snosi debele posledice: Teror tužilačke mafije, koja nastupa kao banda drumskih razbojnika, otima sredstvo komunikacije, a onda nema vremena. Moja slika koja se nalazila kod svakog policajca u gradu i na svim graničnim prelazima da ne bih mogao napustiti zemlju je jasan znak da je tužilačka mafija imala namjeru da me uplaši i odvrati od moje borbe protiv njih, sa jasnom prijetnjom, montiranja optužnice po njihovoj želji, uz možda nekog plaćenog svjedoka saradnika, ili podmetanjem “dokaza” u računar.
Postoje dva spora između mene i tužilačke mafije i to prvi, stariji, u kome dokazujem njihovo saučesništvo u ubistvu, odnosno prikrivanju ubistva, i drugi iniciran iz osvete i bijesa kriminalaca, sa lažnom i neutemeljenom optužbom da sam počinio krivično djelo, tvrdnjom da će svi kriminalci umješani u zločin, završiti iza rešetaka. Drago mi je da je isto to izjavio i predsjednik suda u Banjaluci kada su pokušali da unište dokazni materijal.
To znači da po kojoj god osnovi da se sretnemo na sudu, ima da ih razbijem u paramparčad, (ovo je metafora, vezano za snagu argumenata, i ishod suđenja, tako da ne gube vrijeme oko povezivanja ove izjave sa “Ugrožavanjem sigurnosti”).
Suštinski ovo bi shvatila svaka odrasla osoba, no kako sam se uvjerio da se pripadnici tužilačke mafije ne odlikuju nekom naročitom inteligencijom, a u ratu su i sa logikom, matematikom, fizikom, informatikom, te većinom oblasti, za koje se angažuju vještaci, nije zgoreg dodatno pojasniti stvari, tako da ako neko od njihovih pripadnika dođe u posjet ovog teksta, shvati bar suštinu, jer su suviše glupi da bi me razumjeli do kraja.
A možda je sada i jasnije kako to da tužilaštvo koje zasigurno ima potrebnu stručnost, toliko brlja sa neutemeljenim optužnicama, hapšenjima i slično, koje kasnije koštaju budžet. Možda je strah koji uteruju u kosti tim nevinim ljudima upravo ono što žele da postignu.
Remetilački faktor treba optužiti, uhapsiti, eliminisati, uplašiti da mu više ne padne na pamet da se suprotstavi mafiji, a ako to bude neko morao da plati, baš ih briga, neće oni, nego građani iz budžeta. Koliko procenata takvih terorisanih građana će se usuditi da nastavi sa borbom. Ja sam jedan i ne znam nikog više, ko se ne plaši tužilačke mafije.
Tek sad krećem u najžešću borbu protiv njih, i biće zanimljivo ko će to biti “nepristrasan”, da obrađuje ovu prijavu. Odgovornost za ovaj neviđeni kriminal i monstruoznost tužilačke mafije je sada na Republičkom tužilaštvu, koje je obavještavano o svemu, a direktno je odgovorno za ovu blamažu sa prijavama oko kojih se odugovlači 8 mjeseci.
Naravno da će kompletan sadržaj sa prilozima biti proslijeđan na druge adrese, a ako se slučaj internacionalizuje, biće navedena i imena svih krivaca, a ne samo sitnih riba iz OT Bijeljina, koje su prouzrokovale ovu sramotu za instituciju tužilaštva.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
