Najefikasniji način da trenutni vladajući režim prikriva svoj kriminal je pritisak na tužilaštva i sudove i maksimalna netransparentnopst, odnosno istiskivanje javnosti iz postupaka, kako bi se u slučaju potrebe kod “nedodirljivih” pojedinaca lakše manipulisalo sa pravima, dokazima i tokom rasprave…
 |
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
|
Obavještavam Sud da ću u raspravama koje su izuzetno važne ubuduće predlagati da se glavna rasprava, odnosno izvođenje dokaza snimaju tonski, kako bi se regularnost podigla na najviši mogući nivo te eliminisala svaka mogućnost zloupotreba bilo čijih prava ili ovlaštenja u postupku. U tu svrhu ću na narednim pripremnim ročištima (predmeti 80 0 P 043324 13 P2 i 80 0 P 043325 13 P2) predati pismeni prijedlog koji predočavam s tim da se tačka 2 odnosi samo na drugu od navedenih parnica.
1) Predlažem sudu da se glavna rasprava u ovoj parnici, odnosno izvođenje dokaza snima tonski
2) Predlažem da se predmet ne vodi kao diskriminacija iz oblasti porodice nego pravosuđa
OBRAZLOŽENJE
Kako je sa pravne tačke relevantno jedino ono što se zabeleži u zapisniku a ne ono što se desi odnosno izgovori, jedina zaštita od eventualnog neslaganja između izgovorenog i zapisanog je audio snimanje događaja. Ovaj prijedlog se formalno upućuje sudu, ali je za regularnost suđenja i tehničku opremljenost odgovornost na tuženoj. U stvarnosti na cijeloj teritoriji BIH, kako RS, tako i Federacije, izbjegavaju se snimanja kako bi se zloupotrebe prikrivale, a osim toga što je iz priloženih dokaza, (80 0 P 043325 13 P2 ) vidljiv plan za pokušaj manipulacije od strane tužene, uvjerio sam se da kada vjeruje da će to ostati sakriveno tužena čak i u sudskim postupcima falsifikuje dokumentaciju i same tužbene zahtijeve.
Naravno da to što kamere postoje ne znači i da imaju ugrađene mikrofone, ber ne dovoljnog kvaliteta i to nije način da se adekvatno snima sudska rasprava, no oprema za to je relativno jeftina. Računar sa višekanalnom audio karticom i 4 mikrofona, za sud, svjedoka i dvije suprotstavljene stranke.
Ako su zaista sudovi u BIH tehnički neopremljeni za audio snimanje postavlja se pitanje zašto, ako su koristi od toga neuporedivo veće od troškova za nekoliko odgovarajućih zvučnih kartica i dvadesetak mikrofona ???
Nekada je samo jedna pogrešno napisana ili prenesena riječ dovoljna da izmjeni smisao, a audio zapis bi bio najefikasniji način za provjeru i kontrolu na višim sudovima. Naravno tako bi i zloupotrebe, koje sam lično imao prilike da vidim bile spriječene.
Najefikasniji način da trenutni vladajući režim prikriva svoj kriminal je pritisak na tužilaštva i sudove i maksimalna netransparentnopst, odnosno istiskivanje javnosti iz postupaka, kako bi se u slučaju potrebe kod “nedodirljivih” pojedinaca lakše manipulisalo sa pravima, dokazima i tokom rasprave. Ovako je regularnost ispod bilo kakvog prihvatljivog nivoa.
Što se tiče tačke 2 vezano za tretman diskriminacije, očito je da kršenje ustavnih i drugih zakonom garantovanih prava, nema nikakve veze sa porodicom. Ne isključujem mogućnost greške zbog opisa u tužbi, da se radi o diskriminaciji svih srodnika. No tu se ne radi o odnosima unutar porodice nego o tretmanu države prema grupaciji ljudi povezanih rodbinskim vezama.
Osim toga pojam porodice je u ovom slučaju i krajnje neprimjeren, jer je moja porodica uništena, doslovno krivicom tužene RS. Osim direktne krivice za prikrivanje ubistva osmogodišnje djevojčice, (čime se dokazuje i indirektna krivica za pogibiju prilikom šverca koji žele zataškati organi države) manje je poznato i da su moji roditelji vrlo brzo za tim događajem napustili ovaj svijet i to ne samo od tuge zbog brutalnog pravnog nasilja i bahatosti koje se demonstrira, nego su njihove smrti krajnje sumnjive.
Baka ubijene djevojčice je zbog oštećenja kičme boravila u Bijeljinskoj bolnici u vrijeme i istoj zgradi kada je M.S izvršio samoubistvo, skokom sa drugog sprata. Vratila se sa više neobičnih simptoma, među kojima je otežano disanje i ubzo preminula.
No ako to i nisu bile baš uočljivo sumnjive okolnosti, u slučaju djeda nastradale djevojčice, kriminal je više nego očigledan. Pošto je na svojim nogama otišao u KC Banjaluka, vraćen je navodno u teškom stanju u Bijeljinsku bolnicu i preminuo “iste minute” kada sam se pojavio na vratima bolničkog odjela. Poslije se ispostavilo da je njegova zdravstvena knjižica zagubljena, a i kompletna istorija bolesti nestala.
Iz otpusne liste koju sam dobio greškom državnog organa vidi se da je neposredno pred smrt tretiran nepoznatim lijekovima dva dana nakon čega mu se odjednom pogoršalo stanje. Kako je potom sva dokumentacija sakrivena, ostaje sporno samo to da li je bio kolateralna šteta eksperimentisanja nad pacijentima koje se vrši u jednom od poligona za isisavanje novca i testiranje novih lijekova ili je u pitanju nešto gore.
Iako sam u nadležno OT Banjaluka dostavio obiman materijal istraga u predmetu T13-KTN 00 14576 12 se protegla na već 16 mjeseci, a znajući ko je u relevantno vrijeme bio ministar zdravlja i čiji je kum, trajaće vjerovatno bar do oktobra.
Moja porodica dakle više ne postoji i kvalifikovanje tužbenog zahtijeva kao diskriminacija iz oblasti porodice, čak ako se radi o nenamjernoj grešci je imajući u vidu pozadinu svega u najmanju ruku neprikladna.
Ne zbog mene, jer me ništa ne može dekoncentrisati i poremetiti sa puta kojim idem, ali barem prema mrtvima bi trebalo pokazati neko poštovanje…
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
