RELEVANTNI ČLANOVI

Ukratko, bez ijednog dokumenta, sudskog rješenja ili neke pismene odluke, mafijaški režim OTIMA zakonom garantovana prava građanima kako bi ih spriječio u dostavi dokaza, te pokretanju istrage o ubistvu osmogodišnje djevojčice, što je tretman na kome bi im pozavidio i Adolf Hitler!

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI RELEVANTNI ČLANOVI, (STAVOVI) IZ USTAVA I ZAKONA (PO PREDMETU: 80 1 Pr 007070 12 Pr)

Zaštita prava član 5. ZAKON O SUDOVIMA
Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost.
USTAV: BIH i RS
(3) Popis prava. Sve osobe unutar podrucja Bosne i Hercegovine uzivaju ljudska prava i temeljne slobode:
(b) Pravo na nepodvrgavanje mucenju, nehumanom ili ponizavajucem postupku ili kazni.
(e) Pravo na posteno sudjenje u gradjanskim i krivicnim predmetima, te druga prava u svezi s krivicnim postupcima.
(g) Slobodu misljenja, savjesti i vjere.
(h) Slobodu izrazavanja.
(4) Nediskriminacija. Uzivanje prava i sloboda iz ovoga clanka ili medjunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava osigurava se svim osobama u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi poput spola, rase, boje koze, jezika, vjere, politickog ili drugog misljenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rodjenja ili drugog statusa.
(6) Provedba. Bosna i Hercegovina te svi sudovi, ustanove, vladina tijela, kao i posredna tijela kojima upravljaju entiteti ili se istima upravlja unutar entiteta, primjenjuju i postuju ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg stava
Član 10.
Građani Republike su ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pre zakonom i uzivaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalni pripanost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.
Član 13.
Ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duševni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život su nepovrijedivi.
Član 14.
Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, svirepom, nehumanom ili ponižavajuem postupanju ili kažnjavanju.
Član 16.
Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
Član 19.
Zajamčeno je pravo na odbranu.
Član 23.
Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama.
Član 25.
Zajamčena je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja.
Član 32.
Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivino djelo.
Član 45.
Svako je dužan da se pridržava Ustava i zakona.
Svako je dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju.
Član 48.
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
ZAKON O PREKRŠAJIMA
Član 6. Prava lica okrivljenih za prekršaje
a) da se smatraju nevinim dok se ne dokaže njihova odgovornost u skladu sa zakonom;
b) da u najkraćem roku budu obaviještena, detaljno i na jeziku koji razumiju, o prirodi i razlogu optužbi protiv njih;
d) da se brane lično ili putem branioca po vlastitom izboru,
e) da ispitaju ili da se u njihovo ime ispitaju svjedoci koji ih terete i da se obezbijedi prisustvo i saslušanje svjedoka u njihovu korist pod istim uslovima kao i svjedoka koji ih terete
Član 7. Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne
(1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima:
a) kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili
b) kada lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovornost za prekršaj ili
c) kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj.
(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Član 8. Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku
(1) Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Krivičnog zakona će se mutatis mutandis primjenjivati za prekršaje: članovi 11 i 12 koji nose naziv “Nužna odbrana” i “Krajnja nužda”!
Član 40.
Sadržaj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka
(1) Obrazac zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka propisuje Ministarstvo pravde Republike Srpske i sadrži sljedeće podatke:
b) prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret i naziv i član propisa koji propisuje prekršaj;
(4) Ako je zahtjev nerazumljiv ili nepotpun, sud će pozvati podnosioca da ga u određenom roku, a najkasnije u roku od osam dana, ispravi, odnosno dopuni, a ako to ne učini, sud će zahtjev odbaciti. U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnosilac će se upozoriti na posljedice propuštanja.
Član 48. Postupak na usmenom pretresu
(2) Teret dokazivanja da je okrivljeni počinio prekršaj je na ovlaštenom organu.
(3) Okrivljeni ima pravo da iznese svoju odbranu, ali nije obavezan da govori ili da iznosi dokaze.
(4) Svaka strana ima pravo da bude saslušana i da ispita svjedoke koje je pozvala protivna strana.
(5) Svaka strana ima pravo da prezentira dokaze i da podnosi prijedloge tokom usmenog pretresa.
(7) Usmeni pretres će biti proveden od strane suda na način koji okrivljenom garantuje sva prava predviđena članom 6 ovog zakona.
Član 49. Dokaz
(2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku.
ZAKON O JAVNOM REDU I MIRU
Član 7. Svađa, vika, vriska i nepristojno ponašanje
Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova, nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, kazniće se novčanom kaznom od 50 do 300 KM.
Član 24. Ometanje državnih organa u vršenju javnih funkcija
Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica – kazniće se novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM.
ZAKON O KRIVIČNOM POSTUPKU
Član “Zakonitost dokaza”
(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim bitnim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i medunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.
Član “Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana”
(1) Građanin ima pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela.
(2) Svako je dužan prijaviti izvršenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.
Član “Podnošenje prijave”.
(1) Prijava se podnosi tužiocu, pismeno ili usmeno.
KRIVIČNI ZAKON
Nužna odbrana
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra drugog odbije istovrijemeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.
Krajnja nužda
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.
(2) Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili od dobra drugog istovrijemenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je pretilo.
Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva
(1) Ko spriječi drugog da koristi pravo na podnošenje tužbe, žalbe, prigovora ili nekog drugog pravnog sredstva ili podneska, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
(2) Ako djelo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice zloupotrijebom službenog položaja ili ovlašćenja, kazniće se zatvorom do tri godine.
UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA (Član 19)
Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
ZAKON O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU
Načelo saslušanja stranke
Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja.
2. Oblik i sastavni delovi rešenja
Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu.
Član 202.
Kad se radi o preduzimanju izuzetno hitnih mera radi obezbeđenja javnog mira i bezbednosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu, organ, odnosno ovlašćeno službeno lice organa, može doneti rešenje i usmeno.Organ koji je doneo usmeno rešenje može narediti njegovo izvršenje bez odlaganja. Na zahtev stranke, organ koji je doneo usmeno rešenje dužan je da ga izda stranci u pismenom obliku najkasnije u roku od osam dana od dana podnošenja zahteva. Taj zahtev se može podneti u roku od dva meseca od dana donošenja usmenog rešenja.
Oglašavanje rešenja ništavim
Ništavim se oglašava rešenje:
1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj se uopšte ne može rešavati u upravnom postupku;
2) koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko delo kažnjivo po krivičnom zakonu;
5) koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izričitoj zakonskoj odredbi predviđena kao razlog ništavosti.
Član 253.
Rešenje se može u svako doba oglasiti ništavim po službenoj dužnosti, po predlogu stranke ili javnog tužioca. Rešenje se može oglasiti ništavim u celini ili delimično. Rešenje oglašava ništavim organ koji ga je doneo ili drugostepeni organ, a ako drugostepenog organa nema – organ koji je zakonom ovlašćen da vrši nadzor nad radom organa koji je doneo rešenje.
Pravne posledice poništavanja i ukidanja!
Poništavanjem rešenja i oglašavanjem ništavim poništavaju se pravne posledice koje je takvo rešenje proizvelo. Ukidanjem rešenja ne poništavaju se pravne posledice koje je rešenje već proizvelo, ali se onemogućava dalje proizvođenje posledica tog rešenja. Organ koji sazna za rešenje kojim je povređena zakonska povreda može biti razlog za ponavljanje postupka, odnosno za poništavanje, ukidanje ili menjanje rešenja, dužan je bez odlaganja o tome obavestiti organ nadležan za pokretanje postupka i donošenje rešenja.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902