Sud se uopšte nije odredio da li je za povrede prava iz Ustava odgovornost na direktnom počiniocima ili na organu u kome su zaposleni. Izbjegavanje da se o tome iznese stav je smišljeno, jer ne postoji način da se primjenom člana 48 Ustava RS, odgovornost za štetu pripiše državi…
 |
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |
| Predmet: 80 0 P 039976 12 P |
TUŽBA – REVIZIJA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: 1) |
DANKO BOROVČANIN (NAČELNIK SUDSKE POLICIJE) |
| Tuženi: 2) |
NOVAK KOVAČEVIĆ (GLAVNI OKRUŽNI TUŽILAC) |
| Vrijednost spora: |
30000 KM |
NAPOMENA: Prema odredbi člana 243 ZOPP-u, revizija na presudu se dostavlja Osnovnom sudu u Bijeljini, ali će identična kopija iste biti informativno proslijeđena direktno Vrhovnom sudu RS, s obzirom da sudovi u Bijeljini svjesno i planski krše zakon. Kako uopšte ne vjerujem u njihovu objektivnost ovim upozorenjem im se stavlja na znanje da bilo kakav dalji pokušaj zloupotrebe neće uspjeti s obzirom da viši sud već ima podatke o svemu…
Presuda donesena 18.03.2014. od strane drugostepenog (Okružnog suda u Bijeljini) se pobija u cjelini:
1) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209 ZOPP-u, koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom
2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava
S tim u vezi ističem da je čak i prvostepeni sud konstatovao na strani 3, drugi pasus:
“Iz navedene službene zabilješke od 19.07.2011. godine, koju je sačinio sudski policajac Jelačić Srebrenko proizilazi da je Zdenko Bajo tražio da ga primi Glavni Okružni Tužilac ili neko iz njegovog kabineta i da je istom saopšteno da je na snazi usmena naredba Glavnog Okružnog Tužioca Kovačevića o zabrani njegovog dolaska u prostorije Tužilaštva.”
Insinuacija da nisam dokazao onemogućavanje predočavanja dokaza (kao i više drugih prava) uz nedvosmisleno priznanje da mi je zabranjen dolazak u OT Bijeljina je ispod svakog nivoa pravosudne etike. Mogu samo da poželim onima koji su to napisali da im UDT i VSITV-e u 2015-oj omogući na isti način nastavak rada u pravosuđu onako kako je meni omogućavano da pristupim u OT Bijeljina i iznesem svoje argumente i dokaze o krivičnim djelima.
Što se tiče drugog dijela tvrdnje da nisam dokazao prikrivanje dokaza ili drugih krivičnih dijela podsjećam na pasus koji sam napisao u tužbi na sredini prve strane:
“Skrećem pažnju kako tuženima, tako i Sudu, da sam svjestan činjenice, kako ovom parnicom neće biti istraživana krivična odgovornost tuženih, te ovaj uvod i dokaze o kriminalu predočavam sudu, na disku u prilogu, unutar foldera “Dokazi kriminala”, sa ciljem da istaknem pozadinu događaja i motive tuženih za sve svoje nezakonite aktivnosti i krivična djela, koja su mi nanijela neprocjenjivu nematerijalnu štetu! No podsjećam da shodno ZKP-u, svako službeno lice ima obavezu postupiti prema odredbama člana “Obaveza prijavljivanja krivičnog djela”…
Unutar pomenutog foldera je više dokaza o teškim krivičnim djelima a posebno skrećem pažnju na fotografiju “Torba” koja prikazuje materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se dakle o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje, a veći dio ostatka je opran benzinom. To je “ručni rad” postupajućeg i glavnog okružnog tužioca, a pisanjem ovakvih neistina, da nisam dokazao krivična djela, (što i nije tema tužbenog zahtijeva) sudije se pridružuju odgovornima u prikrivanju krijumčarenja i ubistva.
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Na glavnoj raspravi mi je omogućeno samo da iznesem završnu riječ i tom prilikom sam podvukao važnost tog člana za ovu parnicu, o čemu prvostepeni sud nije izneo nijednu riječ u donesenoj presudi, te sam u žalbi ponovo detaljno obrazložio argumentaciju na tu temu, citiram, relevantne dijelove:
“Ne ulazim sada uopšte u to da li je naredba da citiram: “ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI, NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA” zakonita ili je diskriminatorska, pravno nemoguća, ponižavajuća. Uzmimo da je ta naredba savršenstvo pravne struke, no problem je u tome što mi nikada nije bila uručena, niti mi je omogućeno pravo žalbe na tu odluku, čime je prekršeno garantovano pravo iz ustava RS, član 16:
Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Ovde je dakle jasno propisana lična odgovornost za one koji se ogriješe o ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom RS a svi drugi zakoni su pravno ispod Ustava!
Republika Srpska shodno ovom članu odgovorna je za sve druge vrste štete, osim nanesenih povredama prava iz Ustava, te tako nikada i nisam podnio tužbu protiv inspektora, tužioca ili sudije koji su na osnovu lažne prijave i bez ijednog argumenta, ijedne riječi prijetnje, tražili i izdali naredbu za pretres što mi je nanijelo neprocjenjivu štetu.
Osnovni sud se nijednom rječju nije osvrnuo na ovaj ključni segment tužbe, (niti na stav 2 člana “Imunitet sudija i tužilaca” iz ZOVSITV-u) nego se bavio nerelevantnim i čak netačnim objašnjenjima zakona, koja su lažno citirana od strane tuženih.
U suštini i nema potrebe da dalje osporavam nepravilnosti u presudi, jer je osnov svega oduzimanje garantovanog prava iz Ustava, za šta su odgovorni tuženi, prema članu 48, koji sam naveo te očekujem od Okružnog suda da se odredi po tom pitanju.
Na drugostepenom sudu je velika odgovornost, da uradi sve kako bi se bezakonje zaustavilo i krivci dobili zasluženu zatvorsku kaznu, (naravno ne u ovom postupku) ili će istima pomoći tako što će odgovornost uprkos odredbi člana 48 Ustava RS prebaciti na državu koju ionako tretiram kao “Zločinačku organizaciju” za šta imam obilje dokaza, a takva odluka bi bila potvrda da mafija ovde ima svoju državu , logističku podršku i zaštitu od svih njenih organa.”
Uprkos tome i drugostepeni sud se odnosi ignorantski prema Ustavu i obrazlaže odluku pozivajući se na članove iz drugih zakona, koji su svi “niži” od Ustava, najvišeg pravnog akta u svakoj zemlji. Brutalnim gaženjem Ustava i jasno propisanih i garantovanih prava, odnosno lične odgovornost krivaca za kršenje tih prava, sudije su pristrasno pružile pomoć tuženima Borovčaninu i Kovačeviću. Pisali su o svemu osim o stavu prema članu 48 Ustava RS, čime je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a time i povrede odredaba parničnog postupka. Sud se uopšte nije odredio da li je za povrede prava iz Ustava odgovornost na direktnom počiniocima ili na organu u kome su zaposleni. Izbjegavanje da se o tome iznese stav je smišljeno, jer ne postoji način da se primjenom člana 48 Ustava RS, odgovornost za štetu pripiše državi.
Na kraju podvlačim da je ignorisanjem pomenutog člana iz Ustava RS pogrešno primjenjeno materijalno pravo, te predlažem da se postupi prema članu 250 ZOPP-u:
(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
Dokazi za moje navode su u spisu 80 0 P 039976 12 P, a uz ovu reviziju prilažem disk na kome se nalaze svi tekstovi i dokazi iz predmeta, kako o odgovornosti tuženih tako i kriminala koji prikrivaju, te dokument A – 326-12 koji sam dobio od Pravobranilaštva RS 16.12.2013 u parnici 80 0 P 043325 13 P 2. To je jedini dokument u kome jedan od tuženih priznaje da je izdao naredbu i to usmenu, a dobio sam ga poslije glavne rasprave iz ovog predmeta. Iako je sud konstatovao postojanje naredbe, smatram da je bitno priložiti i ovaj dokument kao dokaz da je prekršeno pravo iz člana 16, za šta su prema članu 48 Ustava odgovorni direktni izvršioci…
PRILOZI
A – 326-12
|
Zdenko Bajo |
