TUŽBA PROTIV DANICE I NOVAKA

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

OBRAZLOŽENJE TUŽBE

Tužene osobe, Danica Stjepanović i Novak Kovačević, su kao zaposleni u OT Bijeljina, zloupotrijebili svoj službeni položaj i učestvovali u grupi lica, koji su me lažno optužili, za “Ugrožavanje sigurnosti”, te zahtijevali, (naredili) službenicima kriminalističke policije u Bijeljini da iako nije postojao nijedan element tog krivičnog djela, podnesu zahtjev NJIHOVOM Tužilaštvu, za informativni razgovor sa mnom, pretres prostorija i odnošenje računara, te potragu za bilo kakvim materijalom, koje može ukazivati na bilo koje krivično djelo.
Na taj su način nastavili podršku pripadnicima organizovane kriminalne grupe, koji su učestvovali u krijumčarenju u firmu “Univerzal” te ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo 23.07.2009. do koga je došlo za vrijeme šverca!
U prilogu ove tužbe je disk, na kome se nalazi dokazni materijal, a u folderu Dokumenti je slika Izjava 1.png, te kao tekstualni prilog tužbe, gdje se na vrhu skeniranog dokumenta vidi tekst optužbe, koja mi je pročitana prije saslušanja u CJB Bijeljina, a neke od osoba, kojim je “ugrožena sigurnost” od mene su i tužene!
Kompletna moja izjava je na slikama “Zapisnik 1-4”, a naredba suda, koju je izdejstvovala organizovana kriminalna grupa uz pomoć tuženih je na slici “Naredba.png”.
Po podacima koje sam dobio od inspektora, prijavu su lično podnijeli tužioci Debeljević i Gruhonjić u ime 6 pripadnika OT Bijeljina, te sam provjeravao da li su imali dozvolu od ostalih…
Dvojica direktnih podnosilaca, Gruhonjić i Debeljević su odbili razgovore, kao i tužene osobe, dok su se tužilac Kerović i sekretar Prodanović izjasnili da je sve uradjeno, bez njihovog znanja ili odobrenja, te da ne osjećaju opasnost od mene! Na disku je tonski zapis stava g. Kerovića, dok je izjava sekretara data tek pred sudom, a biće dostupna poslije 17.05.2012.
U sklopu te akcije za koju nije bilo nikakvog zakonskog osnova i pokrenuta je isključivo zbog toga, što su je inicirali pripadnici organizovanog kriminala, korumpirani tužioci, praćen sam i pretresan, od strane policijskih patrola, saobraćajne policije i policajaca u civilu, a takođe i neki moji poznanici.
Pokrenut je postupak “Posebnih istraznih radnji” koji je obuhvatao i nadzor komunikacija, te danonocnu strazu u tri smjene, pred mojom kucom, a ako bih se udaljio, praćen sam neprestano patrolnim kolima ili policajcima u civilu.
Od pokretanja tih radnji, (mart 2010) proslo je do sada, (maj 2012) 26 mjeseci i iako sam više puta pismeno zahtijevao da mi se sudi, na šta imam pravo zagarantovano ustavom i zakonom ili da se zvanično, javno i jasno, odbace lažne optužbe, te povodom toga podneo i zahtjev za pristup informacijama, nema nikakve reakcije od strane Tužilaštva.
Niko se nije usudio da podigne optužnicu i blamira sa pred sudom, bez ijednog argumenta za dokazivanje krivičnog djela, a sa druge strane iako sam poslije 6 mjeseci najkasnije od pokretanja radnji, morao biti obavješten o tome, te takodje o pregledu računara, korumpirani tužioci nastavljaju sa brutalnim pravnim nasiljem, ponašajući se kao da se ništa nije ni desilo. Tako je osim sto ni na jedan Zahtijev ili drugi materijal, nema nikakvog odgovora, a duzni su u roku od 15 dana odgovoriti na zahtjeve, izdata ne kriminalna, ne nezakonita, nego FASISTICKA USMENA NAREDBA, da se meni, mojoj sestri i svima iz porodice Bajo, ne dozvoli pristup Tužilaštvu, po bilo kom osnovu.
Na taj način, bez ijednog pravnog argumenta, bez Suda i presude, cijela jedna porodica je stavljena na nivo zivotinja, jer joj se OTIMAJU, zakonom zagarantovana prava…
Pri pokušaju da se preda materijal, o ubistvu jednog djeteta i više krivičnih djela učinjenih u svrhu sprečavanja dokazivanja tog zločina, na zakonom propisan način, dva put do sada sam hapšen, a 3 puta mi je suđeno.
Direktan uzrok za ove i sve druge nezakonite radnje je lažna prijava protiv mene.
Dakle sem tretmana kome sam bio izložen, a poslije kakvog je samo deset dana ranije preminuo, gradjanin Radman Nedeljko, “maltretiranja” (nije bilo fizickog zlostavljanja), pri pretresu, praćenju, nadzoru i tretmana prema meni kao prema psu lutalici, prilikom svakog pokušaja da dostavim neki materijal, to su mogle da vide i sve komšije.
Neki od njih su pomisljali da za tu akciju ima osnova, a nije isključeno da je bilo i takvih, koji su pomislili, da sam ja osumnjičen za ubistvo, djevojčice Ivone Bajo. U svakom slučaju tim tretmanom, zasnovanom na laznoj optužbi, nanesena mi je neprocijenjiva nematerijalna šteta, a zbog činjenice, da nikada nisam dobio obavještenje o tim radnjama, (da su završene) ne postoje uslovi da se bilo gdje zaposlim, jer niko ne želi da mu sutradan policija pretresa poslovne prostorije…
Tužene osobe nisu stolari, zidari, nisu lekari, da ne znaju zakonske odredbe. Radi se o tužiocima, kojima je Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku, osnovno sredstvo za rad i imaju ih u malom prstu. Jasno je dakle da se ne može raditi ni o kakvoj grešci, neznanju, “Pravnoj zabludi”. Oni su smišljeno, planski iskoristili svoj položaj, sa ciljem da mi se otmu i unište dokazi koje imam o njihovim kriminalnim aktivnostima. Te lažne izjave su imale sem otimanja i uništavanja dokaza, za cilj da me uplaše, stalnom prijetnjom da ću ako nastavim prikupljati dokaze o organizovanom kriminalu, biti pod neprestanim terorom i optužen za bilo koje krivično djelo, kako bi me eliminisali. Takođe je jasan bio signal svim građanima, šta ih čeka, ako se usude dostaviti mi neki podatak ili najbanalniju pomoć.
S obzirom da se radi o osobama koje po mojim saznanjima imaju mjesečnu nadoknadu od 3000 KM, a odgovorne su za svu štetu koja mi je kasnije nanesena, a traje i danas tražim da mi se isplati nadoknada od sto hiljada maraka.
Stvarna nematerijalna šteta, koju je nezahvalno procjenjivati je zasigurno mnogo veća. Uzevši u obzir da se radi o stresnoj situaciji, koja se moze završiti fatalno, (sem pomenutog g, Radmana i tužiteljica Dijana Milić, je preminula, neposredno poslije prijave), pitanje je koliko može vrijediti jedan ljudski život.
Istina je da sam ja neuporedivo mentalno jači od tih osoba i da su svi iz moje porodice, mnogo teže podnijeli te stresne događaje od mene, (majka je preminula prije pola godine), ali to ne umanjuje odgovornost kriminalaca za lazno prijavljivanje. Procjenjujem da realna šteta iznosi na stotine hiljada maraka, ali imajući u vidu primanja krivaca i njihove realne mogućnosti za isplatu štete, ističem jedinstveni odštetni zahtjev od 100000 KM…
Taj iznos se dijeli na dvoje tuženih u istim vrijednostima, od po 50000 KM.

1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
Osnovni Sud u Bijeljini je mjesno nadležan Sud, svi događaju su se desili na teritoriji opštine Bijeljina, a tuženi su zaposleni u istoj zgradi, gdje se nalaze prostorije suda, a i svi svjedoci su u neposrednoj blizini, te će troškovi postupka biti minimalni! Članovi 29 i 32 ZOPP, Član 26 ZOS…
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Ovom tužbom se traži nadoknada štete, koji su mi, svojim lažnim djelovanjem prouzrokovali tuženi, te zahtijevam da se utvrde sve činjenice i dokazi, te da mi se nadoknadi nematerijalna šteta, od strane tuženih. Radi se isključivo o nematerijalnoj šteti, smišljenom, planskom, davanju lažnog iskaza, a vrijednost odštete će biti navedena u odgovarajućem stavu.

PRILOZI TUŽBE