TUŽBA ZA LAŽNU PRIJAVU

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

OBRAZLOŽENJE

Tužene osobe, Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, su kao zaposleni u OT Bijeljina, zloupotrijebili svoj službeni položaj i lažno me optužili za “Ugrožavanje sigurnosti”, te zahtijevali, (naredili) službenicima kriminalističke policije u Bijeljini da iako nije postojao nijedan element tog krivičnog djela, podnesu zahtjev NJIHOVOM Tužilaštvu, za informativni razgovor, sa mnom, pretres prostorija i odnošenje računara, te potragu za bilo kakvim materijalom, koje moze ukazivati na bilo koje krivično djelo.
U sklopu te akcije za koju nije bilo nikakvog zakonskog osnova i pokrenuta je isključivo zbog toga, što su je inicirali pripadnici organizovanog kriminala, korumpirani tužioci, praćen sam i pretresan, od strane policijskih patrola, saobraćajne policije i policajaca u civilu, a takođe i neki moji poznanici.
Pokrenut je postupak “Posebnih istraznih radnji” koji je obuhvatao i nadzor komunikacija, te danonocnu strazu u tri smjene, pred mojom kucom, a ako bih se udaljio, praćen sam neprestano patrolnim kolima ili policajcima u civilu.
Od pokretanja tih radnji, (mart 2010) proslo je do sada, (septembar 2011) 18 mjeseci i iako sam više puta pismeno zahtijevao da mi se sudi, na šta imam pravo zagarantovano ustavom i zakonom ili da se zvanično, javno i jasno, odbace lažne optužbe, te povodom toga podneo i zahtjev za pristup informacijama, nema nikakve reakcije od strane Tužilaštva.
Niko se nije usudio da podigne optužnicu i blamira sa pred sudom, bez ijednog argumenta za dokazivanje krivičnog djela, a sa druge strane iako sam poslije 6 mjeseci najkasnije od pokretanja radnji, morao biti obavješten o tome, te takodje o pregledu računara, korumpirani tužioci nastavljaju sa brutalnim pravnim nasiljem, ponašajući se kao da se ništa nije ni desilo. Tako je osim sto ni na jedan Zahtijev ili drugi materijal, nema nikakvog odgovora, a duzni su u roku od 15 dana odgovoriti na zahtjeve, izdata ne kriminalna, ne nezakonita, nego FASISTICKA USMENA NAREDBA, da se meni, mojoj sestri i svima iz porodice Bajo, ne dozvoli pristup Tužilaštvu, po bilo kom osnovu.
Na taj način, bez ijednog pravnog argumenta, bez Suda i presude, cijela jedna porodica je stavljena na nivo zivotinja, jer joj se OTIMAJU, zakonom zagarantovana prava…
Pri pokušaju da se preda materijal, o ubistvu jednog djeteta i više krivičnih djela učinjenih u svrhu sprečavanja dokazivanja tog zločina, na zakonom propisan način, dva put do sada sam hapšen.
Inicijator za ove i sve druge nezakonite radnje prema meni je lažna prijava protiv mene.
Dakle sem tretmana kome sam bio izložen, a poslije kakvog je samo deset dana ranije preminuo, gradjanin Radman Nedeljko, “maltretiranja” (nije bilo fizickog zlostavljanja), pri pretresu, praćenju, nadzoru i tretmana prema meni kao prema psu lutalici, prilikom svakog pokušaja da dostavim neki materijal, to su mogle da vide i sve komšije.
Neki od njih su pomisljali da za tu akciju ima osnova, a nije isključeno da je bilo i takvih, koji su pomislili, da sam ja osumnjičen za ubistvo, djevojčice Ivone Bajo. U svakom slučaju tim tretmanom, zasnovanom na laznoj optužbi, nanesena mi je neprocijenjiva nematerijalna šteta, a zbog činjenice, da nikada nisam dobio obavještenje o tim radnjama, (da su završene) ne postoje uslovi da se bilo gdje zaposlim, jer niko ne želi da mu sutradan policija pretresa poslovne prostorije…
Tužene osobe nisu stolari, zidari, nisu lekari, da ne znaju zakonske odredbe. Radi se o tužiocima, kojima je Krivični zakon i Zakon o krivičnom postupku, osnovno sredstvo za rad i imaju ih u malom prstu. Jasno je dakle da se ne može raditi ni o kakvoj grešci, neznanju, “Pravnoj zabludi”. Oni su smišljeno, planski iskoristili svoj položaj, sa ciljem da mi se otmu i unište dokazi koje imam o njihovim kriminalnim aktivnostima. Te lažne izjave su imale sem otimanja i uništavanja dokaza, za cilj da me uplaše, stalnom prijetnjom da ću ako nastavim prikupljati dokaze o organizovanom kriminalu, biti pod neprestanim terorom i optužen za bilo koje krivično djelo, kako bi me eliminisali. Takođe je jasan bio signal svim građanima, šta ih čeka, ako se usude dostaviti mi neki podatak ili najbanalniju pomoć.
9 mjeseci od pokretanja tih radnji, na moj Zahtjev da budem konačno optužen ili da se vrati računar, ili da tužilac shodno ZKP-u, bude kažnjen zbog odugovlačenja, Okružni sud donosi Rješenje o povratu računara, koji je odnesen.
Iako sam podneo Zahtjev da se prije primopredaje provjeri ispravnost računara, Tužilaštvo se oglušilo o to i računar je predat bez kontrole. Hard disk računara je bio prazan, odnosno nije bilo nikakvih podataka. No to je segment koji izlazi iz tužbenog zahtjeva i od tuženih tražim samo nadoknadu nematerijalne štete, koja mi je nanesena, kao posljedica njihove lažne izjave i prijave…
S obzirom da se radi o osobama koje po mojim saznanjima imaju mjesečnu nadoknadu od 3000 KM, a odgovorne su za svu štetu koja mi je kasnije nanesena, tražim da mi se isplati nadoknada u visini polovine njihovih primanja, od trenutka davanja lazne prijave do danas, dakle za 18 mjeseci, jer sam formalno pravno i danas izvan zakona i prema meni se primjenjuje tretman, kao da sam zivotinja.
Stvarna nematerijalna šteta, koju je nezahvalno procjenjivati je zasigurno mnogo veća. Uzevši u obzir da se radi o stresnoj situaciji, koja se moze završiti fatalno, (sem pomenutog g, Radmana i tužiteljica Dijana Milić, je preminula, neposredno poslije prijave), pitanje je koliko može vrijediti jedan ljudski život.
Istina je da sam ja neuporedivo mentalno jači od tih osoba i da su svi iz moje porodice, mnogo teže podnijeli te stresne događaje od mene, (majka je preminula prije pola godine), ali to ne umanjuje odgovornost kriminalaca za lazno prijavljivanje. Procjenjujem da realna šteta iznosi na stotine hiljada maraka, ali imajući u vidu primanja krivaca i njihove realne mogućnosti za isplatu štete, ističem jedinstveni odštetni zahtjev od 50000 KM…
Taj iznos se dijeli na dvojicu tuženih u istom vrijednostima, od po 25000 KM.
1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
Osnovni Sud u Bijeljini je mjesno nadležan Sud, svi događaju su se desili na teritoriji opštine Bijeljina, a tuženi su zaposleni u istoj zgradi, gdje se nalaze prostorije suda, a i svi svjedoci su u neposrednoj blizini, te će troškovi postupka biti minimalni…
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Ovom tužbom se traži nadoknada štete, koji su mi, svojim lažnim izjavama prouzrokovali tuženi, te zahtijevam da se utvrde sve činjenice i dokazi, te da mi se nadoknadi nematerijalna šteta, od strane tuženih. Radi se isključivo o nematerijalnoj šteti, smišljenom, planskom, davanju lažnog iskaza, a vrijednost odštete će biti navedena u odgovarajućem stavu.
3. ČINJENICE NA KOJIMA TUŽILAC ZASNIVA TUŽBENI ZAHTJEV
Tuženi su nastupili kao građani i lažno me optužili za “Ugrožavanje sigurnosti”, nakon čega su “zloupotrijebili svoj položaj” i po riječima inspektora kriminalističke policije, NAREDILI IM, da podnesu Zahtijev zas sve kasnije radnje protiv mene. Činjenica je da je podnesena lažna prijava, da sam praćen, pretresan, saslušavan, da je izvršen pretres na osnovu te prijave i odnošenje računara, da do danas nisam obaviješten o prekidu “Posebnih istražnih radnji” i o pregledu računara. No suštinski, najbitnija činjenica je to da je podnesena lažna prijava, od strane tuženih i za to postoje dokazi…
4. DOKAZI KOJIMA SE UTVRĐUJU OVE ČINJENICE
Postoji veći broj dokaza, za utvrdjivanje ove činjenice, a većina se nalazi na disku u prilogu. Suštinski najvažniji dokazi su zvanični dokumenti državnih organa. Prevashodno ću se bazirati na sledeće dokaze, koji su u prilogu, a nalaze se i na disku u folderu “Tužba”, a to su : Tuziocima mejl, Pisma tuziocima, Naredba za pretres, Zapisnik saslušanja, Zahtjev Sudu za povrat računara, Rješenje suda o povratu i Zahtjev za informacije. Sem toga svoje tvrdnje namjeravam dokazivati i svjedočenjem inspektora Maksimović Bojana, te Jovičević Zorana, ukoliko tuženi ne priznaju krivnju i ne prihvate odgovornost, odnosno sami ponude nagodbu bez Pretresa. Napominjem da sam pokušavao razgovor sa tuženima, koji su oni odbili, no shodno zakonu, oni će imati 30 dana da iznesu svoj stav…
5. NAZNAČENJE VRIJEDNOSTI SPORA
Vrijednost spora, odnosno nadoknade za nematerijalnu štetu je 50000 KM (pedeset hiljada konvertibilnih maraka).
6. PRAVNI OSNOV TUŽBENOG ZAHTJEVA
Iz samog teksta tužbe je jasno, koji je pravni osnov, a uz to je u relevantnom članu predviđeno da će sud postupiti po tužbi i kad nije naveden pravni osnov.
Tuženi su odgovorni za nematerijalnu štetu nanesenu meni, te se od njih traži nadoknada te štete. Dakle pravni osnov je NADOKNADA ŠTETE…
7. OBAVEZNI PODACI U SKLADU SA CLANOM 334
Ova Tužba je rađena u 3 primjerka, (za Sud, te po jedan za obojicu tuženih). Privatne adrese tuženih mi nisu poznate, te je navedeno njihovo radno mjesto, odnosno institucija u kojoj su zaposlenim a to je OT Bijeljina. Moje adresa je navedena na kraju Tužbe, a Zahtjev za oslobađanje od troškova postupka, potkrepljujem Izvještajima o uplati na moje ime iznosa od 30 KM mjesečno, što je moj jedini prihod. Dakle, svaki dan imam po 1 KM za život, ako mjesec ima 30 dana, a svakog februara mogu ustedjeti bar po 1 marku, a prestupne godine i dvije…
Nažalost postoje i mjeseci sa po 31-im danom, tako da od pomenute uštede, ne ostaje ništa…
Shodno Zakonu, očekujem da će tuženi iznijeti svoj stav, a bez obzira na to što su pokazali nevidjenu drskost, bahatost i primitivizam, imaju mogućnost da iznesu svoj prijedlog. Lažnu izjavu su dali sa ciljem da prikriju ubistvo Ivone Bajo i otmu mi dokaze o njihovim krivičnim djelima. Ukoliko su spremni iznijeti istinu o tome, odštetni zahtijev se može i korigovati, toliko da bude simboličan…

PRILOZI TUŽBE

Prilog 1 : OBAVJEŠTENJE (MEJL)
Prilog 2 : OBAVJEŠTENJE (PISMA)
Prilog 3 : NAREDBA
Prilog 4 : ZAPISNIK
Prilog 5 : ZAHTJEV
Prilog 6 : RJEŠENJE OKRUŽNOG SUDA
Prilog 7 : ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA
Prilog 8 : PRIJEDLOG ZA OSLOBAĐANJE OD TROŠKOVA POSTUPKA
Prilog 9: IZVJEŠTAJ O UPLATI
Prilog 10: DVD “DOKAZI TUŽBE”

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902