TUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE

Ne tražim ovom tužbom nikakvu nadoknadu štete, jer mi je cilj da tužena poštuje zakone, te da građani budu informisani o svojim pravima, a da li će kriminalce iz svojih redova procesuirati ili im dati ordenje za fašističke metode, neka odluči sama…

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

TUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE

Već oko 3 godine u kontinuitetu smo, (porodica ubijene djevojčice Ivone Bajo, a prvenstveno ja lično, s obzirom da imam najviše podataka o kriminalu službenika tužene), izloženi diskriminaciji, teroru i tretmanu koji ima oblike fašizma!
S obzirom na to da je prema stavu 4, člana 13 ZOZD “Nadležnost, rokovi i izvršenje” krajnji rok za podnošenje tužbe, godina dana od učinjenja povrede, prvo ću predočiti materijal o tome da je na snazi diskriminacija u poslednjih CIJELIH, 12 mjeseci, te da i dalje traje, što je dovoljno za prihvatanje tužbe, ali ću priložiti i dokaze o diskriminaciji u prethodnom periodu, koji će pokazati sudu kako izgleda “poštovanje” ustava, zakona i ljudskih prava od strane tužene!
U ranijem periodu sam sve slučajeve tretirao kao samovolju pojedinaca, jer nisu ostavljali pisanog traga, odnosno sve su opravdavali “usmenom naredbom”, te sam obavještavao druge institucije! No kako nema nikakve reakcija, a teror se nastavlja, očito je da iza direktnih počinilaca stoji vrh mafijaške vlasti, te je odgovornost za to na tuženoj RS!
Ovaj tekst nastaje 07.08.2012. i biće poslat Sudu dan kasnije, te stoga postavljam datumsku granicu 10.08.2011. do danas, za radnje diskriminacije, koje podliježu obradi suda, dok dokumente iz ranijeg perioda i opise događaja prilažem shodno članu 15, “Teret dokazivanja” kao potkrepljivanje navoda o diskriminaciji, koja neprekidno traje!
1) U slučajevima kada lice ili grupa lica navode činjenice u postupku iz člana 12. ovog zakona, potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena, navodni prekršilac dužan je da dokaže da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave.
2) U slučajevima u kojima lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije, kao dokazno sredstvo za ostvarenje prava iz stava (1) ovog člana mogu se koristiti i statistički podaci ili baze podataka.
3) U slučajevima kada lice smatra da je snosilo posljedice diskriminacije zbog propuštanja razumnog prilagođavanja, teret dokazivanja leži na protivnoj strani.
Što se tiče same tužbe kumuliraću više antidiskriminacijska zahtjeva, predviđeno iz relevantnog Člana 12, “Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije” te tražiti da se utvrdi postojanje diskriminacije, zahtjev za zabranu buduće diskriminacije, zahtjev za uklanjanje posljedica diskriminacije i zahtjev za objavu presude. Ne tražim ovom tužbom nikakvu nadoknadu štete, jer mi je cilj da tužena poštuje zakone, te da građani budu informisani o svojim pravima, a da li će kriminalce iz svojih redova procesuirati ili im dati ordenje za fašističke metode, neka odluči sama…
Uzrok svemu i razlog za diskriminaciju je krijumčarenje tužene RS, (poslanik Bobar Gavrilo), kada je ubijena djevojčica Ivona Bajo, što su kriminalci u službi tužene, (MUP-a i Tužilaštva) pokušali da prikriju! Ali pošto sam došao do dokaza o tim zločinima, pokušavam se na sve načine spriječiti u nastojanjima da se pokrene istraga o tome. Uprkos svemu dostavio sam podatke u KT Sarajavo, a ranije izvan zamjle, te je početkom 2012. otkriveno i pranje novca preko Bobar banke narko klana Šarić! Diskriminacijom cijele porodice tužena brani ubice i narko mafiju, u svojim redovima!

Osnovni Sud u Bijeljini je mjesno nadležan Sud, svi događaju su se desili na teritoriji opštine Bijeljina, a akteri su uglavnom, zaposleni u istoj zgradi, gdje se nalaze prostorije suda! Članovi 29 i 32 ZOPP, Član 26 ZOS…
Iz samog teksta tužbe je jasno, koji je pravni osnov, a uz to je u relevantnom članu predviđeno da će sud postupiti po tužbi i kad nije naveden pravni osnov. Osim već navedenoog člana iz ZOZD, relevantni su i članovi iz Ustava RS 16 i 48, te 201, 202, 205, 206 i 172 iz ZOO!
Činjenice i dokazi na kojima zasnivam tužbu su u prilozima, što ću obrazložiti, a prvo ističem moj podnesak Komandi sudske policije sa početka juna 2012, na šta mi je odgovoreno, 14.06.2012, (prilog 1 i 2). Iako je vidljivo da više puta pominjem diskriminaciju i navodim da se krše zakoni i Ustav prije svega, te konkretno ističem član 16 iz Ustava RS.
Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom.
Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da mi se onemogućava više prava garantovanih ustavom i zakonom, a nikada nisam dobio, tekst “ODLUKE” kojim mi se bilo šta suspenduje, a kamoli da imam mogućnost žalbe, jasno sam tražio da se poštuje zakon ili da komandir odbije izvršavanje fašističkih naredbi, odnosno ako ga tjeraju na to neka podnese ostavku!
U svom odgovoru isti se bukvalno izruguje i ne obraća pažnju na diskriminaciju, nego navodi da samo Sud može naložiti izuzimanje dokumentacije, što nisam ni tražio, jer sam podneo zahtjeve shodno ZOSPI, neke i dve godine ranije! S druge strane nije mu problem to što uskraćuje garantovana prava bez naredbe suda prema navedenom članu!
Više puta sam tokom 2012. pokušao da na zakonom propisan način predam zahtijeve, krivične prijave ili podnesem usmenu prijavu ili dođem do nekih podataka, što je spriječeno od strane sudske policije! Na jasno postavljeno pitanje sudskom policajcu Pertičević Dragiši početkom avgusta 2012. dakle prije nekoliko dana, odgovoreno mi je da za mene i dalje važe isti POSEBNI PROPISI, kao i ranije. Uz navedene priloge, to predstavlja dovoljan argument Sudu da je diskriminacija trenutno na snazi, a dodajem i odgovor iz CJB Bijeljina, (prilog 3) datiran na 15.12.2011. o Izvještaju koji je sačinjen poslije nadzora MUP-a nada mnom, koji mi se uskraćuje od strane OT Bijeljina. Ne samo da krše Ustavom i zakonom garantovano pravo, nego ne mogu predati ni zahtjev za pristup informacijama po tom ili bilo kom drugom osnovu.
Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama. (iz člana 23 Ustava RS).
Iako je i to što sam nadziran bez naredbe Suda, vrsta diskriminacije, dodatno se diskriminišem i time što mi se ne dozvoljava pristup toj dokumentaciji, iako se time krši Ustav!
DAKLE U POSLEDNJIH GODINU DANA, KONSTANTNO SAM SPREČAVAN DA PODNESEM KRIVIČNU PRIJAVU, USMENO NA ZAPISNIK I PISMENO U PISARNICI, DA PREDAM ZAHTJEVE ZA PRISTUP INFORMACIJAMA TE OSTVARIM UVID U ISTE, ODNOSNO DA DOBIJEM BILO KAKAV PODATAK OD NADLEŽNIH IZ OT BIJELJINA IAKO SU OBAVEZNI NA 4-SATNI RAD SA STRANKAMA!
Umjesto toga mi se “savjetuju” alternativne metode, koje su usmjerena na isti cilj, a to je zabrana pristupa u OT Bijeljina po bilo kom osnovu, i kontakta sa tužiocem, kako bi se spriječila istraga o više teških krivičnih djela!
Pijačna retorika OT Bijeljina i Sudske policije po sistemu, nije zakon ono što je Ustavom garantovano, nego je zakon, to što mi kažemo, je naravno u suprotnosti sa definicijama iz ZOZD:
Član 2. Diskriminacija
1) Diskriminacijom, u smislu ovog zakona, smatraće se svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.
Član 3. Oblici diskriminacije
1) Neposredna diskriminacija je svako različito postupanje po osnovama određenim u članu 2. ovog zakona, odnosno svako djelovanje ili propuštanje djelovanja kada je neko lice ili grupa lica dovedena ili je bila ili bi mogla da bude dovedena u nepovoljniji položaj za razliku od nekog drugog lica ili grupe lica u sličnim situacijama.
2) Posredna diskriminacija podrazumijeva svaku situaciju u kojoj, naizgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa, ima ili bi imala efekat dovođenja nekog lica ili grupe lica u nepovoljan ili manje povoljan položaj u odnosu na druga lica.
Član 4. Ostali oblici diskriminacije
1) Uznemiravanje se smatra diskriminacijom u svakoj situaciji u kojoj ponašanje vezano uz jedan od navedenih osnova iz člana 2. ovog zakona ima za svrhu ili čiji je efekat povreda dostojanstva lica i stvaranje zastrašujućeg, neprijateljskog, degradirajućeg, ponižavajućeg ili uvredljivog ambijenta.
4) Segregacija je djelo kojim (fizičko ili pravno) lice odvaja druga lica na osnovu jedne od nabrojanih osnova iz člana 2. ovog zakona, u skladu s definicijom diskriminacije sadržanom u članu 2. ovog zakona.
5) Izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i pomaganje drugima prilikom diskriminacije smatra se oblikom diskriminacije.
U nastavku ću ukazati na zapisnik sa suđenja od 19.08.2011. (prilog 4) iz koga se vidi sva monstruoznost tužene u nastojanjima da prikrije svoje veze sa organizovanim kriminalom i svoja krivična djela! Tada sam diskriminisan i od strane suda, jer mi nije dozvoljeno da ispitujem svjedoke, niti je to činio predstavnik ovlaštenog organa! Ulogu tužioca i sudije je obavila ista osoba, brutalno kršeći Ustav i zakon, no ta diskriminacija je samo posledica one koja se primjenjuje u kontinuitetu, te skrećem pažnju sudu i zastupniku tužene na izjavu svjedoka sudskog policajca o tekstu usmene naredbe:
ZDENKU BAJI, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP TUŽILAŠTVU!!!
To je datum, kada sam prije nešto manje od godinu dana, prvi put čuo tekst “naredbe”! Očito je da se ne radi više samo o kriminalu i diskriminaciji, nego je u pitanju brutalan fašistički tretman, razdvajanje svih srodnika jednog ubijenog djeteta od ostalih građana!
Prilog broj 5 je stariji od godinu dana i pokazuje da sam o svemu obavjestio Vladu i Pravobranilaštvo, predočivši im dokaze o kriminalu i diskriminaciji državnih službenika! Ne samo da nije bilo istrage i reakcije, nego se diskriminacija nastavila, a vidljivo je da se pokušavam obmanuti time da ću “biti obavješten”…
Ignorisanjem dostavljenih dokaza, tužena RS, je pod svoje okrilje, uzela kriminalce i diskriminatore, a i fašiste iz tužilaštva i policije, te je prema tome odgovornost na njoj!
Materijala o diskriminaciji ima mnogo, ali s obzirom da je teret dokazivanja prebačen na diskriminatora, ukazaću na još samo 2 dokumenta i to u prilogu 6 sa suđenja održanog 28.12.2011. gdje su vidljive interpretacije sudske policije o tretmanu koji se provodi prema meni! Skrećem pažnju da sam tada već obavjestio javnost o saznanjima sa suđenja iz avgusta, te se očito sve pokušava prikriti ili bar minimizirati! Jedan svjedok kaže da NEĆE da se izjašnjava o ostalim srodnicima, dok komandir sudske policije bestidno laže tvrdeći da se naredba odnosi samo na mene!
Dokaz za to je Zahtjev Sudske policije još iz avgusta 2010. (prilog 7), kada su prilikom pokušaja da dostavimo dokaze uhapsili i majku ubijene djevojčice, te nas držali nezakonito zarobljene u “privatnom zatvoru”! Vidljivo je da se pri dnu stranice, pozivaju na član 7 ZOP, “Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne”!
Dakle mi smo u svrhu disciplinovanja, odnosno da se “dozovemo pameti” i ne pokušavamo istraživati ubistvo niti podnositi prijave i dostavljati dokaze, lišeni slobode, bez potvrde o tome i o otpustu, što je u suprotnosti sa pravom garantovanim Ustavom, član 15! Osim toga majci ubijenog djeteta nije dozvoljeno da telefonom obavjesti advokata iako je to tražila!
Metodi koje koriste OT Bijeljina i komanda sudske policije se mogu porediti samo sa Gestapoom, a usmena naredba koja se primjenjuje prema nama u stvari glasi: