Na drugostepenom sudu je velika odgovornost, da uradi sve kako bi se bezakonje zaustavilo i krivci dobili zasluženu zatvorsku kaznu, (naravno ne u ovom postupku) ili će istima pomoći tako što će odgovornost uprkos odredbi člana 48 Ustava RS prebaciti na državu koju ionako tretiram kao “Zločinačku organizaciju” za šta imam obilje dokaza, a takva odluka bi bila potvrda da mafija ovde ima svoju državu , logističku podršku i zaštitu od svih njenih organa…
 |
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |
| Predmet: 80 0 P 039976 12 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: 1) |
DANKO BOROVČANIN (NAČELNIK SUDSKE POLICIJE) |
| Tuženi: 2) |
NOVAK KOVAČEVIĆ (GLAVNI OKRUŽNI TUŽILAC) |
| Vrijednost spora: |
30000 KM |
ŽALBA NA PRESUDU OSNOVNOG SUDA
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 – 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Na početku bih istakao prije svega da sam prije održavanja glavne rasprave u ovoj parnici, predao krivičnu prijavu protiv postupajuće sudije Marković. Iako joj je ta činjenica bila poznata, nijednim postupkom nije pokazala da to utiče na njen rad, nego je naprotiv djelovala dostojanstveno i profesionalno, što je za svaku pohvalu. Namam dakle namjeru osporavati presudu po tom osnovu, nego ću ukazati isključivo na procesne greške, te polazim od, (ako mogu tako nazvati na strani 5 sedmi pasus) savjeta sudije da citiram:
“Ako je već tužilac smatrao da su tuženi Kovačević Novak, kao glavni tužilac u Okružnom Tužilaštvu i Borovčanin Danko, kao starješina Organizacione jedinice Sudske policije u Bijeljini, učinili štetu nezaknitim radom na određeni način, onda je trebao da podnese tužbu protiv Republike Srpske..”
Bilo bi pravilnije reći da ako su tuženi nastupali kao državni službenici, trebali su mi uručiti pismeni primjerak rješanja, kojim se suspenduju moja prava, te omogućiti pravo žalbe.
Na glavnoj raspravi objasnio sam zašto nisam podneo tužbu protiv RS, nego protiv direktno odgovornih i nadam se da je to jasno evidentirano u zapisniku, a sada obrazlažem i ovde.
Protiv mene i svih srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo primjenjuje se diskriminacija, čiji su efekti takvi da ni na zahtjeve iz februara 2010-te u kojima ukazujem na krivična djela nikada nije odgovoreno, sprečava sa direktan razgovor sa nadležnima u konkretnom predmetu, predaja dokaza i podnesaka, davanje izjave tužiocu na zapisnik, te uvid u spis i majci ubijenog djeteta i meni čiji sam zastupnik, te je tek 3 godine od ubistva OT Bijeljina donijela rješenje da mi se predaju kopije diskova sa fotografijama, koje dokazuju prikrivanje ubistva.
Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
Naravno nije mi omogućeno ni da iznesem svoje argumente na način predviđen ZOOUP-u, no ostavljam to po strani i zadržavam se na pravima iz Ustava. Postupak kome sam izložen pošto sam otkrio dokaze o kriminalu pojedinih tužilaca je ponižavajući što je takođe zabranjemo Ustavom RS član 14, a član 48 Ustava RS jasno propisuje:
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Ovde je dakle jasno propisana lična odgovornost za one koji se ogriješe o ljudska prava i slobode zajamčene Ustavom RS a svi drugi zakoni su pravno ispod Ustava!
Republika Srpska shodno ovom članu odgovorna je za sve druge vrste štete, osim nanesenih povredama prava iz Ustava, te tako nikada i nisam podnio tužbu protiv inspektora, tužioca ili sudije koji su na osnovu lažne prijave i bez ijednog argumenta, ijedne riječi prijetnje, tražili i izdali naredbu za pretres što mi je nanijelo neprocjenjivu štetu.
Osnovni sud se nijednom rječju nije osvrnuo na ovaj ključni segment tužbe, (niti na stav 2 člana “Imunitet sudija i tužilaca” iz ZOVSITV-u) nego se bavio nerelevantnim i čak netačnim objašnjenjima zakona, koja su lažno citirana od strane tuženih.
U svom odgovoru tuženi Borovčanin je naveo da je sudska policija dužna da izvršava naloge suda i tužilaštva, a onda otvorio zagradu upisao “USMENE I PISMENE” pa zatvorio zagradu, prepravljajući zakon i dodajući nepostojeće riječi. Jedina pravilna formulacija bi bila “U SKLADU SA ZAKONOM I USTAVOM” što ova naredba očito nije. Šta spriječava sutra g. Kovačevića da izda usmenu naredbu sudskoj policiju da me uhvate ili nekog drugog i zatvore u podrum 3 godine kolika je zaprijećena kazna za “Ugrožavanje sigurnosti” ako sud legalizuje ovo bezakonje kao rad u interesu države ??? Očito je i za pranje dokaza benzinom i prikrivanje ubistva izdata usmena naredba zarad viših interesa…
Tuženi Kovačević je dostavio neke dokumente koje pominje i prvostepeni sud, ali ne u potrebnom broju kopija, odnosno te “dokaze” ja nikada nisam dobio i ne mogu se koristiti kao argumentacija za presudu. Poznato je da okružni tužilac postupa, sa dokumentima, naredbama, odlukama, sa svojim potpisom i pečatom državnog organa, a ovo je slučaj tajne, nezakonite diskriminatorske urote, koja je postala javna i otkrivena isključivo zbog toga što sam se nekoliko puta suprotstavio bezakonju i na prekršajnim suđenjima došao do teksta te naredbe i načina na koji se sprovodi. U suštini i nema potrebe da dalje osporavam nepravilnosti u presudi, jer je osnov svega oduzimanje garantovanog prava iz Ustava, za šta su odgovorni tuženi, prema članu 48, koji sam naveo te očekujem od Okružnog suda da se odredi po tom pitanju. Meni ova parnica ne znači ništa lično, a posebnio ne novac, nego je samo jedan od frontova borbe sa mafijom, te vam skrećem pažnju na osnov svega.
Tuženi su se ogriješili o Ustav da bi prikrili zločine za koje imam dokaze i to tajno, ne u interesu organa ili države nego zbog privatnih interesa i ja zbog toga ne krivim RS. Ako sad drugostepeni sud ignoriše član 48 iz Ustava i legalizuje bezakonje tuženih Borovčanina i Kovačevića, te prebaci odgovornost na RS, takvu odluku bih koristio kao dokaz u već pokrenutim parnicama, i u narednim uključujući Sud u Strazburu.
Na strani 5 presude, (drugi pasus odozdo) sud zaključuje “Istina je, da iz provedenih dokaza proizilazi da je tuženi Kovačević Novak izdao usmenu naredbu Odjeljenju sudske policje u Bijeljini da sudski policajci spriječe tužioca…” a kako je time prekršeno pravo iz Ustava RS, proizilazi da država namjerno krši ljudska prava, sa ciljem da prikrije pljačke i ubistva, za šta sam predao dana 13.12.2013. 70 priloga na oko 160 strana u parnici 80 0 P 043324 12 P, gdje je tužena upravo RS, tako da će i ova presuda biti dodatni dokaz, krivice države za ubistvo i prikrivanje ubistva, te teror nad porodicom Bajo…
U prilozima tužbe je više dokaza kriminala koji prikrivaju tuženi, a dužnost svakog službenog lica je da postupi u skladu sa članom “Obaveza prijavljivanja krivičnog djela” kako bi se zaustavilo bezakonje unutar OT Bijeljina.
Odluka OT Doboj koju sam priložio ima za cilj da diskredituje stavove i dokumentaciju tuženih, jer pokazuje da su bili spremni (ovde g. Borovčanin nije direktno umješan) pisati i govoriti laži da bi mi naškodili, iako vrlo dobro znaju kao tužioci da moje pisanje kako će završiti u zatvoru nije prijetnja iz člana “Ugrožavanja sigurnosti”. Tako i sve zabilješke sudske policije sadrže laži, jer:
-Nikad nisam razgovarao sa g. Gruhonjićem, nego je gospodin izašao u hodnik i tu mi samo rekao da izađem vani; Nikada nisam prijetio nasiljem što je g. Višnjić naknadno potvrdio u zabilješci 779/10 od 26.04.2010; Nisam napisao na plakatu ništa ni o Dodiku niti i Bobaru što se može provjeriti jer je to oduzeo MUP, a kopije dostavio u spis 80 1 Pr 007070 12 Pr; Sudska policija izvršava naredbu te nikada u zabilješkama ne unosi da sam svima pokazao slike materijalnih dokaza, a istovremeno me opisuju kao labilnog, narkomana i prihopatu.
U dokazu od 11.02.2010. Osnovni sud pogrešno navodi (strana 4 presude, drugi pasus) da tražim “biološko i trasološko vještačenje i autopsiju”. Istina je da su ta vještačenja već bila obavljena a ja sam u tom zahtjevu, (treći pasus) tražio da se OT Bijeljina izjasni da li je ijedno od njih potvrdilo da je sve unutrašnje povrede nanijela žica, u šta se može uvjeriti drugostepeni sud uvidom u taj zahtijev.
Očito ovaj dio nije pravilno shvaćen, od strane prvostepenog suda, no još tada, što i sud konstatuje sam bio siguran da na ovaj i druge zahtijeve nikada neće biti odgovoreno, jer odgovora nemaju, jer su namjerno prikrili ubistvo, te da će koristiti razne “smicalice” a mjesec i po poslije su me prvo lažno optužili za ugrožavanje sigurnosti, da bi 5 mjeseci kasnije, datum 08.07.2010. poslužio kao izgovor za usmenu naredbu koja je bila na snazi još od 2009-te…
Tretman kome sam izložen je izuzetno ponižavajući, toliko da tu naredbu doživljavam kao “ISTJERAJTE TU STOKU NAPOLJE”, a da bih dobio skrivene snimke obdukcije morao sam tokom 3 godine dolaziti oko 200 puta, 4 puta mi je suđeno zbog odbijanja nezakonite naredbe i dva puta sam hapšen, samo da bi zločin ostao sakriven. Krivične prijave iz 2010-te koje sam predao protiv krijumčara tuženi Kovačević i danas prikriva. Tvrdnja prvostepenog suda koji podržava tuženog Kovačevića da sam 08.07.2010. narušio red i mir (poslije 5 mjeseci uzaludnih dolazaka) je neutemeljena jer samo PREKRŠAJNI SUD može to da odluči i izrekne zakonom propisanu sankciju.
Bilo bi korektno ako već nije bilo izjašnjavanja o tome da li dokazi koje sam dostavio u ovaj spis pokazuju izvršenje krivičnih djela prije svega g. Kovačevića, da se ne daje nikakva težina njegovim tvrdnjama o kršenju reda i mira za šta nema nadležnost, te je učinio krivično djelo “Samovlašće”.
Ovde se naprotiv radilo o odbrani mojih prava, časti i dostojanstva te sam rekao da neću izaći dok mi ne daju termin kada mogu dobiti odgovore na zahtijeve iz februara, te da obrazložim nove dokaze do kojih sam došao. Tuženi Kovačević koji je sakrio materijalni dokaz ubistva u saradnji sa tužiocem Stjepanović, (fotografije torbe koju su oprali benzinom su na priloženom disku u folderu “Dokazi kriminala”) naravno ne smije dozvoliti nikakvu istragu, nego je bez rasprave, bez suda i prava na žalbu u dogovoru sa g. Borovčaninom izrekao doživotnu zabranu pristupa u OT Bijeljina.
Priča o tome da sam mogao predati materijale poštom ili u prizemlju je dodatno ponižavanje, jer ni na jedan zahtjev koji dokazuje teška krivična djela nikada nije odgovoreno.
Na drugostepenom sudu je velika odgovornost, da uradi sve kako bi se bezakonje zaustavilo i krivci dobili zasluženu zatvorsku kaznu, (naravno ne u ovom postupku) ili će istima pomoći tako što će odgovornost uprkos odredbi člana 48 Ustava RS prebaciti na državu koju ionako tretiram kao “Zločinačku organizaciju” za šta imam obilje dokaza, a takva odluka bi bila potvrda da mafija ovde ima svoju državu , logističku podršku i zaštitu od svih njenih organa.
Tuženi nisu sudu dostavili nijedan dokaz, da mi je ta naredba uručena, što znači i da iza nje ne stoji nijedan državni organ, te predlažem da Okružni sud žalbu usvoji i primjeni stav 5, člana 224:
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave: “preinačiti prvostepenu presudu” te usvojiti tužbeni zahtijev u cjelosti.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
